U sklopu projekta Moje kazalište je INkluzivno -  po prvi put smo tijekom procesa proba radili i na prilagodbi predstave za svu djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Djeci s različitim teškoćama, uz pomoć asistivnih tehnologija želimo omogućiti doživljaj kazališne predstave - zajedno s njihovim vršnjacima, kako bi se osjećali ravnopravnim članovima zajednice. Djecu urednog razvoja inkluzijom istovremeno potičemo na razvoj empatije, razumijevanja i prihvaćanja različitosti. Na tribini smo o problemima integracije govorili iz perspektive roditelja, koji najbolje znaju s kojim se sve barijerama susreću, dok svom djetetu nastoje priuštiti djetinjstvo kakvo zaslužuje. 

Sugovornici su:

Maria Preiner Tomić, psihologinja, Centar za razvoj vrijednosti;

Marijana Mikulić, mama djeteta iz spektra autizma;

Romana Dujmić, mama nepokretnog i neverbalnog djeteta;

Moderator je: Bruno Šimleša, pisac, sociolog i TV voditelj

Tribina je u live prijenosu na našem You Tube kanalu i Facebooku Žar ptice. Naknadno ju možete poslušati i pogledati na Spotify kanalu Žar ptice.

Vizualni identitet za tribinu potpisuje Kreativni studio Priša.

 
Ovom tribinom održanom 3. listopada 2024. uz premijeru predstave Ja sam Akiko - željeli smo staviti dijete u fokus i pokušati odgovoriti kakvo kazalište zapravo trebaju suvremena djeca. U razgovor smo uključili djecu iz Dramskog studija Teatra Puna kuća i iz prve ruke čuli da bi željeli što više predstava na temu međuvršnjačkog nasilja i sl. U publici su pored brojnih kazalištaraca, nastavnika osnovnih škola, bili i predstavnici nekih kazališta s nezavisne scene kao i iz Agencije za odgoj i obrazovanje.

 
Na tribini su sudjelovali:
MAŠA RIMAC JURINOVIĆ, doc.dr.sc., profesorica na Učiteljskom fakultetu Zagreb
BENJAMIN ZAJC, dramaturg Lutkovnog gledališča Ljubljana i kazališni kritičar
SANJA POLAK, književnica, urednica i učiteljica
SLAĐANA KILIBARDA, redateljica
DRAGO UTJEŠANOVIĆ, ravnatelj GK Žar ptica
i IGOR TRETINJAK, dr.sc., profesor na AUK u Osijeku i kazališni kritičar, kao moderator.

Želeći pomoći nastavnicima u odabiru novih - tematski različitih, nelektirnih tekstova – na tribini smo po prvi put predstavili i metodičke materijale za pripremu djece prije dolaska na predstavu, kao i za obradu na satu Hrvatskog jezika - nakon odgledane predstave. Metodičke materijale predstave pripremila je i na tribini prezentirala redateljica Slađana Kilibarda. Mogu se preuzeti na web stranici kazališta. Namjera nam je da to postane redovita praksa našeg kazališta pogotovo kad su u pitanju nelektirni naslovi – kao što to već godinama prakticiraju slovenska dječja kazališta. 

O praksi slovenskih kazališta govorio je Benjamin Zajc naglasivši da njihova gradska kazališta dominantno na repertoaru postavljaju nelektirne naslove i da se takvim dobro promišljenim predstavama doprinijelo da se „nelektira” počne čitati u školama, jer je tematski aktualna i bliska potrebama suvremenog djeteta. Polak između ostalog, sudjelovala je u timu zaduženom za donošenje Nacionalnog kurikuluma za Hrvatski jezik. Istaknula je da kod nas u kurikulumu ne postoji lista obvezne lektire – već samo preporuke, a o učiteljicama ovisi što će se čitati, pa i gledati. A treba čitati sve što je dobro. 

Profesorica Rimac Jurinović, autorica knjige „Kako djeca opisuju svoje kazalište”, govorila je o svom znanstvenom istraživanju  koji u fokus stavlja dijete kao gledatelja, te o važnosti poticanja djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja kroz gledanje kazališne predstave kao takve. Govorila je i o važnosti dramskog odgoja te najavila pedagoško-dramske  radionice, kroz koje - glumačkim tehnikama, pa i tijelom – dijete može izraziti svoj doživljaj predstave. 

Utješanović je govorio da ravnatelji sami odlučuju u  kreiranju repertoara, sukladno vlastitoj procjeni interesa publike i poslovnoj strategiji svakog kazališta i da ne postoji nikakva preporuka ili uvjet oko izbora naslova ili žanra predstava. Zajednički je stav da je na svim institucijama koje se bave djecom, pa tako i na kazalištu za djecu – velika je odgovornost. Kroz kazališnu predstavu kao medij trebamo njegovati ljepotu umjetnosti ali i problematizirati teme koje prate njihova odrastanja - nadovezujući se pritom na odgojne procese u obitelji i školi. Istaknuto je da se o ovoj temi treba nastaviti razgovarati te približiti potrebama i očekivanjima suvremenih generacija djece. Sve s jednim, zajedničkim ciljem - odgojiti sretno dijete, danas i uspješnog mladog čovjeka, sutra.