Brdo Srđ, uzdižući se iznad Dubrovnika, nije tek geografska tačka, ono je iskustvo. Vožnja žičarom koja vodi do njegovog vrha otvara pogled u kojem se Dubrovnik prostire pod nogama, a pučina gubi u daljini. U tom trenutku ljepota briše granice vremena, nema ni prošlog ni budućeg, samo snažna svjesnost sadašnjeg.

Upravo iz tog simboličkog prostora započinje nova epizoda podcasta O prostoru, koju vodi Amir Vuk Zec, a u kojoj gostuje njegov prijatelj iz djetinjstva, arhitekta Srđa Hrisafović, koji je baš po pomenutom brdu Srđ dobio ime, u čast toponimu i ljubavi njegove majke Mirjane, Dubrovčanke plemenitog porijekla.

Kroz ličnu i porodičnu priču, Hrisafović govori o naslijeđu, gradu i vrijednostima koje oblikuju prostor, ali i o vremenu u kojem živimo.

- Otac mi je govorio da urbanizam gradi arhitekturu i da je kontekst jako važan, kaže Hrisafović te dodaje, prisjećajući se nekadašnjeg Sarajeva, kako su to bile generacije koje su istraživale.

Razgovor otvara i važne teme savremenog prostora, od nepostojanja zakona o svjetlosnom zagađenju do neiskorištenih planova poput onog za Bjelašnicu, ali i suptilnih odnosa intime i arhitekture:

- Mi smo jedina zemlja u regionu koja nema zakon o svjetlosnom zagađenju, a taj zakon kaže da ne smiješ svjetlo emitovat u atmosferu i da ne možeš ljudima to emitovati u kuće i stanove preko nekih reklama. Vi kada vozite i počne vam blicati, vaše se zjenice skupljaju i šire, i kako smo stariji ta rekacija je puno sporija i u tom trenutku mi ne vidimo. Možeš i da pogriješiš u određivanju distance. Taj zakon o svjetlosnom zagađenju ti daje neke upute kako treba da izgleda svjetlo: ulično, na autoputu, na cesti, svjetla na fasadama..., pojašnjava Hrisafović.

Ova epizoda donosi i duh prijateljstva i vremena: sjećanja na studentske dane, muziku i atmosferu koja je oblikovala generacije.  

- Naše prijateljstvo smo krunisali kumstvom, ali ti si i vjenčani kum Bakiru i Seki (Sebiji) Izetbegović, ono što želim da znaju naši gledaoci i slušaoci jeste da smo mi na Arhitekturi između predavanja imali odlične derneke. Kirba (op.a. Bakir Izetbegović) je, a mnogi to ne znaju, odlično svirao gitaru, prisj

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Od Orašja, preko godina provedenih van BiH, do Sarajeva u kojem danas radi i stvara, put Tihomira Radića, poznatijeg kao Toshi Domaćin, ne prati klasičnu liniju muzičke karijere, nego niz iskustava koja su ga, kako i sam pokazuje, postupno vodila prema onome čime se danas bavi.

U novoj epizodi podcasta Opet Laka govori o tom putu, ali i o radu unutar kolektiva Helem Nejse, jednog od omiljenih sarajevskih i bh. muzičkih sastava, gdje je od samih početaka uključen u gotovo sve segmente muzičkog procesa. Izvan tog okvira, sarađuje i sa drugim izvođačima, a njegov rad se prirodno širi i na projekte koji izlaze izvan same muzike, uključujući i one koji se dotiču teatarskog prostora.

- Studio je najljepše mjesto na planeti, kaže Toshi, govoreći o prostoru u kojem nastaju pjesme i ideje koje su obilježile njihov rad.

Prisjećajući se početaka, vraća se na vrijeme kada je sa Helem Nejse ekipom radio u stanu na Grbavici, gdje je bio njihov prvi improvizovani studio.

- Počelo je slučajno, iz druženja. Nismo imali neku veliku ideju šta će to biti, ali evo - traje i danas, kaže.

Ta rečenica, ujedno, najbolje opisuje i način na koji je nastajao Helem Nejse: bez unaprijed postavljenog okvira, ali s kontinuitetom koji se s vremenom učvrstio kroz rad i publiku.
 
 Paralelno s muzikom, kolektiv je vremenom razvijao i druge projekte, šireći svoj izraz i izvan muzičkog formata. Tako nastaju i sadržaji poput animiranog serijala Bruca Braca Bruda Brada, kao i različiti edukativni i produkcijski projekti kroz koje su, svaki na svoj način, gradili prepoznatljiv autorski rukopis.
 
 Može li umjetna inteligencija zamijeniti suštinu umjetnosti, koliko je kontinuiran rad važan u svakom poslu i zašto je najveći blagoslov raditi ono što voliš, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene razgovoramo o majčinstvu bez uljepšavanja i bez filtera. Naša gošća, Magdalina Janković, magistrica farmacije i majka tri sina, donosi perspektivu koja spaja nauku i sirovo životno iskustvo.
Janković je govorila o najčešćim zabludama vezanim za trudnoću, porod i dojenje, ističući koliko dezinformacije oblikuju očekivanja žena.
- Jedna od najvećih zabluda o porodu jeste da mi tu nemamo nikakva prava, da se nas ništa ne pita, kao da smo objekt nad kojim se vrši radnja, a ne osobe koje rađaju, naglasila je Janković.
Dodaje i da je period nakon poroda često nerealno idealiziran:
- Svi očekuju da će te zapljusnuti talas ljubavi, ali realnost je da mame često ne znaju šta im se desilo i pitaju se zašto ne osjećaju to što su očekivale, kaže Janković.
Posebno se osvrnula na emocionalni i fizički oporavak.
- Dođeš kući, krvariš i plačeš; od bola, od radosti, od toliko pomiješanih emocija, dok novorođenče plače i ne spava, priča Janković.

Govoreći o dojenju, Janković naglašava da je jedna od najraširenijih zabluda sumnja u to da majka ima dovoljno mlijeka. Dodatni pritisak stvara pokušaj da se sve bebe uklope u iste standarde napredovanja, dok svakodnevno vaganje često postaje izvor stresa i nesigurnosti, umjesto podrške majkama.
Janković je iskreno govorila i o izazovima majčinstva i trenucima kada iscrpljenost preuzme svakodnevicu.

- Voljela bih da češće mogu reći "ne mogu više", ali nekad imam osjećaj da nemam tu opciju, jer smo sami i bez pomoći, priznaje Janković, dodajući da su takvi trenuci posebno teški kada briga o troje male djece u potpunosti zavisi od roditelja, i fizički i emotivno.
Njihov najstariji sin uskoro puni pet godina, a svakodnevica, kako kaže, zna biti preplavljujuća. Ipak, pokušava pronaći male načine da se resetuje.

- Dovoljno mi je pet minuta pauze da se vratim sebi, ili navečer, kad ih uspavamo, samo zagrljaj s mužem i osjećaj da ćemo uspjeti priča ona.
Govori i o realnosti roditeljstva, koja nije uvijek idealna:
- Nekad se sve svede na preživljavanje. Kad me pitaju kako je bilo, šta ste radili, kažem: preživljavali. I stvarno, nekad samo preživiš dan i id

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Možda smo predugo vjerovali da uspjeh zavisi isključivo od pojedinca, njegove ambicije i discipline. Međutim, šta ako ključ leži u sistemima u kojima radimo, u okruženju koje oblikuje naše ponašanje, pa čak i ličnost?

U novoj epizodi podcasta Životna škola gošća je profesorica Selma Kadić-Maglajlić, jedna od vodećih istraživačica u oblasti prodaje i prodajnog menadžmenta, koja danas radi na Copenhagen Business School. Koautorica je knjige Principi prodaje i pregovaranja, prvog savremenog udžbenika lične prodaje u Bosni i Hercegovini, koji povezuje globalne standarde sa lokalnom poslovnom praksom. Predaje i gostuje na univerzitetima u Austriji, Sloveniji i Norveškoj, a članica je i American Marketing Association i European Marketing Academy.

Njeno područje ekspertize obuhvata prodaju i upravljanje prodajom, etiku u prodaji, emocionalnu inteligenciju te utjecaj radnog okruženja na ponašanje zaposlenih, pa smo stoga i razgovarali o tome: može li posao promijeniti ličnost? Njeno istraživanje, provedeno na više od 26.000 ispitanika, pokazuje da može. 

- Međutim, u istraživanju koje smo napravili, mi pokazujemo da u prodajnom kontekstu, ukoliko su određeni kriteriji zadovoljeni, mi dovodimo u situaciju ljude da njihova neurotičnost raste. Odnosno, da ljudi u B2B prodaji mogu da povećaju svoj nivo neurotičnosti. E sad, kako se to dešava? Apsolutno ne znači da svi oni koji rade u B2B prodaji će sutra postati neurotični. Dakle, ukoliko je okruženje takvo da ima veliki nivo nesigurnosti i ukoliko ta nesigurnost je uzrokovana time da ljudi u prodaji kontinuirano pregovaraju sa kupcima koji su jako iskusni pregovarači, ukoliko je njihov način na koji su oni nagrađeni za svoj posao baziran na vrlo kompleksnom kvotnom sistemu, tj. imaju svoju platu koja s jedne strane ima fiksni dio, ali ima varijabilni dio, ali taj varijabilni dio je opet baziran na mnogo različitih parametara, objašnjava Kadić Maglajlić.

Poseban fokus stavljen je na razlike između poslovnih kultura. Dok je danski sistem baziran na povjerenju i ravnopravnosti, društva poput bosanskohercegovačkog često funkcionišu kroz hijerarhiju i formalne uloge. 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Edis Mulalić jedan je od onih koji su uspjeli da svojim talentom, radom, predanošću i igrama za vrijeme aktivne karijere steknu status legende. 

Mulalić je za Željezničar nastupio na 323 zvanična susreta, što ga svrstava na peto mjesto po broju nastupa u historiji kluba.

U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt sa Mulalićem, bivši fudbaler i trener plavih sa Grbavice govorio je o svom fudbalskom odrastanju na Grbavici, nastupanju za omladinske reprezentacije Jugoslavije i početku rata, koji ga je zatekao dok je nastupao na Evropskom prvenstvu.

- Bila je selekcija i treneri su bili ti koji su nas sve okupili na betonskom igralištu iza istoka. Bilo nas je 200. Smanjivali su broj dječaka, a onda su nam rekli da će nas obavijestiti ko je prošao dalje. Sve to traje dva-tri mjeseca. Ostalo nas je 30, ja nisam spavao dok je trajalo to iščekivanje. Bila su završna testiranja i da će biti spisak na mjestu današnjeg sjevera. Kada mi je otac javio da sam prošao, da sam drugi na spisku, primljen na selekciju, to je bilo ostvarenje sna, priča Mulalić.

Vasilije Čiko Radović jedan je od onih sa kojim je radio tokom svog omladinskog stasavanja, a kako sam kaže jako je važna bila disciplina i način na koji su učeni da vole Željezničar.

- Kada nam je Čiko rekao da idemo na šljaku sa betonskog igrališta, to je za nas bilo kao da idemo na Santiago Bernabeu. Kada ideš na šljaku, ti tada već misliš da postaješ igrač. Čiko je bio naš fudbalski učitelj, ali nas je učio i životu i pravilima, disciplini. Odgajani smo da budemo vojnici kluba, kaže Mulalić.

Odlazak u reprezentaciju grada Sarajeva, otvorio mu je put prvo prema reprezentaciji Bosne i Hercegovine, a potom i reprezentaciju tadašnje Jugoslavije. Zajedno sa Nenadom Miškovićem i Alenom Mešanovićem iz Željezničara otišao je na kamp, gdje je predstavljao BiH na turniru republika i pokrajina u Foči.

Nakon turnira u Foči izborio se zajedno sa Vedranom Pelićem i Hasanom Salihamidžićem za dres reprezentacije Jugoslavije, a potom je nastupio na Evropskom prvenstvu na Kipru u martu 1992. godine. Nije ni slutio da će mu odlazak na ovaj turnir i ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugosla

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

 Na današnji dan, prije ravno 81 godinu Sarajevo se radovalo slobodi, slavilo partizane i Valtera. 47 godina kasnije upravo tog 6. aprila shvatili smo da fašizam nije mrtav i da nam je rat i bukvalno na kućnom pragu. Napad na Ravno i Arkanovo divljanje po Bijeljini možda su se činili tamo daleko, a možda ni um nije mogao pojmiti da su tenkovi, smrt, granate, progoni i svi oni užasi koji su se sručili na Sarajlije u 1.425 dana opsade koja je uslijedila i bukvalno graničili s ludošću i pomračenjem svega što se civilizacijom zove. Neka se pamti: obruč oko Sarajeva tokom ta famozna 44 mjeseca, koliko smo bili glineni golubovi, u najboljim danima protezao se na 57 kilometara, a u onim najgorim na jedva 52. Na kotlinu je sručeno oko 50.000 projektila, u prosjeku 329 svaki dan.
Izbrisano je 14.011 života, među njima su i 1.601 ubijeno dijete. O ranjenima, prognanima, onima koji se i dan danas vode kao nestali, mogu se ispisati tomovi knjiga, jednako kao i o životu u gradu koji je odabrao da se brani, izdrži i opstane. I koji je kulturom prkosio agresiji.
Sa nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović danas jedan od najvećih krivaca tog otpora kulturom. Haris Pašović je reditelj, dramski pisac, producent, koreograf. 
reditelj u bivšoj državi, njegovo usavršavanje diljem svijeta i priznanja koja je osvajao zaslužuju puno više prostora nego ga imamo za nabrajanje, no Haris Pašović nije samo od ratnog MESS-a napravio svjetsko događanje, udario temelje Sarajevo Film Festivalu, već nam je 6. aprila 2012. pokazao i kako se pamti.
Šta se desilo sa ovim gradom? Otkud ideja o revitalizaciji MESS-a? 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Da se ne zavaravamo, žene u sportu su u višestruko nepovoljnijem položaju kojeg karakterizira osjetna podzastupljenost na svim nivoima. Tek u kasnom 19. stoljeću žene su počele učestvovati u organizovanim sportovima. Ženski sport u Bosni i Hercegovini prošao je dug put, ali izazovi i dalje postoje, posebno kada je riječ o razvoju djevojčica i ulozi roditelja. 

Upravo o tim temama govorila je fudbalerka i dugogodišnja reprezentativka BiH Aida Hadžić, koja i u četvrtoj deceniji života aktivno igra profesionalni nogomet. Ono što je neobično za nju je da iza sebe ima karijeru bez ozbiljnijih povreda.

Tajnu za karijeru bez povreda ne pronalazi u ranim, strukturiranim treninzima, nego u slobodnoj igri. Prisjećajući se djetinjstva, naglašava da je najveći temelj sportskog razvoja zapravo jednostavan:

Nije joj bilo lako da se kao djevojčica opredijeli za fudbal, koji je dominantno muški sport.

- Nisam ni bila svjesna da postoje žene koje igraju fudbal. Mislila sam da sam nenormalna, naopaka. Tu sam među tim među tim dječacima, igram se i eto, ja sam ta. U Travniku sam vidjela da ima još djevojaka koje se bave time. Ali opet nije mi do mozga dolazilo da ću ja nekad nešto trenirati i da će mi to biti posao. Nisam imala tačnu predstavu o tome i fudbal sam doživljavala kao igru, nešto što ja volim. Tako da tek kad sam došla u Sarajevo i vidjela da ima ozbiljan klub, gdje se radi, gdje imaš propise, pravila, imaš treninge. Tek tada nekako postajem svjesna da je to je li ozbiljna priča, ispričala je Hadžić.

Posebno upozorava na greške roditelja, koji često žele rezultate, ali nisu spremni na disciplinu koju sport zahtijeva. Ishrana, san i oporavak, kako kaže, važniji su od samog treninga.

- Roditelji puno očekuju od djece, a vrlo malo ulažu u ono što je potrebno van treninga, govori Aida i objašnjava da se treba povesti računa o ishrani, snu, screentime-u i mentalnom zdravlju djeteta.

Hadžić naglašava i važnost snage, posebno kod djevojčica, koje se često „štede“ zbog pogrešnih uvjerenja. Nema potrebe za štednjom. Pojasnila je da trening kao trening ne treba da se razlikuje, samo će performanse biti drugačije.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U najnovijem izdanju podcasta U kontru sa Draganom Markovinom, gostovao je dramaturg Adnan Lugonić i govorio, između ostalog, o predstavi „Gradonačelnik“. Riječ je o komadu posvećenom legendarnom mostarskom gradonačelniku Mujagai Komadini, u režiji Dine Mustafića, za koji Lugonić potpisuje tekst.

Razgovor je otvorio niz složenih pitanja - od političke odgovornosti i kolektivnog pamćenja, do odnosa savremenog društva prema vlastitom naslijeđu. Lugonić Komadinu ne tretira kao statičnu historijsku figuru, već kao živi problem našeg vremena. Njegov tekst istovremeno je duhovit, slojevit i provokativan, nudeći pogled na Mostar iznutra, ali univerzalnim jezikom koji nadilazi lokalni kontekst.

Govoreći o Mostaru, Lugonić ga opisuje kao grad snažnih kontradikcija - mjesto oštrih, direktnih ljudi, ali i izuzetne topline. 

- Svi ćemo mi proći, a Mostar će ostati, kaže Lugonić, izražavajući nadu da je duh grada preživio uprkos svemu.

Razgovor se dotakao i šireg društvenog konteksta Bosne i Hercegovine. Lugonić primjećuje da danas nisu najglasniji oni koji imaju šta za reći, već upravo suprotno, čime ukazuje na poremećen sistem vrijednosti u javnom prostoru. Generacijski jaz također je bio važna tema, dok starije generacije ostaju duboko vezane za historijske narative, njegova generacija, kako kaže, često želi živjeti neopterećena prošlošću. Ipak, priznaje da je taj diskontinuitet problematičan.

- Kao da smo neke stepenice preskočili, govori i pojašnjava da to otežava razumijevanje traumatičnih iskustava kroz koja je društvo prošlo.

Posebno snažan segment razgovora odnosio se na pitanje moralne odgovornosti i ratnih zločina. Lugonić otvoreno govori o nedostatku kajanja. 

- Ne vidim da zločinci traže oprost, ističe Lugonić naglašavajući koliko je suočavanje s prošlošću i dalje nedovršen proces. U tom kontekstu upozorava i na opasnost površne katarze: „Lažni plač je lažni plač - ne folirajmo katarzu.“ 

Prema njegovom mišljenju, istinska katarza moguća je samo kroz istrajavanje u teškim temama, bez uljepšavanja i izbjegavanja.

Osvrnuo se i na historijske narative poput ideje bratstva i jedinstva, za koju smatra da je č

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Aleksandar Srećković Kubura, pozorišni, filmski i televizijski glumac kojeg publika u regionu godinama prati kroz brojne uloge, u novoj epizodi podcasta Opet Laka otvara priču koja ide daleko izvan scene. Razgovor se kreće između umjetnosti i svakodnevice, između sistema u kojem živimo i načina na koji pojedinac pokušava da iz njega izađe ili ga barem redefiniše.

Od prvih susreta s muzikom i violončelom, preko glumačkog poziva, pa do života koji danas uključuje i vinograd, Kuburin put ne prati jednu liniju, nego konstantno preispituje šta znači živjeti smisleno i van unaprijed zadanih okvira.

U tom kontekstu, posebno se izdvaja njegovo razmišljanje o čovjeku i odgovornosti, gdje odbacuje pojednostavljene podjele na dobro i zlo. Ideju da je dobrota ili zlo nešto urođeno vidi kao zabludu, insistirajući na tome da se čovjek ne definiše jednom zauvijek, nego kroz stalni proces izbora i lične borbe.

Takav pogled povezuje i sa iskustvom glume, kroz koje je, kako objašnjava, učio kako da uđe u određeno stanje, ali i kako da iz njega izađe. Upravo tu, smatra, leži razlika između uloge i stvarnosti, jer u životu, za razliku od scene, rijetko postoji jasan izlaz iz onoga u šta čovjek upadne.

Društvo i sistem Kubura ne vidi kao stabilan okvir, nego kao prostor koji često nameće pravila bez stvarnog sadržaja. U tom odnosu između pojedinca i sistema, Kubura govori o potrebi da se život ne svede na puko prilagođavanje, nego da se u njemu pronađe prostor za lični izbor, odgovornost i smisao.

Upravo zato, njegov put od violončela do vinograda ne djeluje kao niz nepovezanih epizoda, nego kao pokušaj da se život organizuje mimo unaprijed zadatih očekivanja, između scene na kojoj je prepoznatljiv i svakodnevice u kojoj traži ravnotežu.

 Cijeli razgovor sa Aleksandrom Srećkovićem Kuburom gledajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Šta se zapravo krije iza iscrpljenosti koja nadilazi običan umor i prerasta u duboko psihološko stanje?
U novoj epizodi Oslobođene, psihologinja Elma Pašić govori o burnoutu, pritiscima koje sami sebi namećemo, perfekcionizmu i društvenim očekivanjima koja žene guraju da budu sve u isto vrijeme.
Kada borba za balans postaje neizdrživa, šta znači izgovoriti "ne mogu više" i kako prepoznati prve znakove sagorijevanja te naučiti postaviti granice bez osjećaja krivnje.
Istaknula je da ljudi, bez obzira na godine, često nisu sposobni prepoznati vlastite emocije. Iako razvijamo različite vrste pismenosti (digitalnu, medijsku ili financijsku) emocionalna pismenost ostaje zanemarena. Kako objašnjava, nemoguće je upravljati emocijama ako ne znamo šta tačno osjećamo.
- Da bismo negdje stigli, moramo znati gdje idemo. Isto je i s emocijama; ne možemo ih regulisati ako ih ne prepoznajemo, poručila je Pašić, naglašavajući da je imenovanje emocije prvi i ključni korak ka njenom razumijevanju i upravljanju.
Govoreći o emocionalnoj regulaciji, govorila je o sistemu preživljavanja, koji se aktivira u trenucima stresa i ugroze, kada dominiraju hormoni poput kortizola i adrenalina. Tada je fokus isključivo na "pregurati dan". Drugi je akcijski ili dopaminski sistem, usmjeren na postignuća i konstantno pomjeranje granica. On nas motivira da budemo produktivniji i uspješniji, ali nosi i rizik, nikada nema
kraja. Uvijek postoji "još nešto" što treba uraditi, što često vodi ka iscrpljenosti i sagorijevanju. Pašić upozorava da je stalna zauzetost postala svojevrsni statusni simbol. U društvu se često vrednuje pretrpan raspored, što dodatno pojačava pritisak, posebno kod žena koje su od malih nogu učene da svoju vrijednost dokazuju kroz rad i postignuća.
Zaključuje da je emocionalna pismenost ključna za kvalitetan život, kako na poslu, tako i u privatnom životu, te da je važno učiti prepoznati i imenovati emocije kako bismo ih mogli zdravo regulisati. 

Psihologinja Pašić govorila je i o sve češćoj temi sagorijevanja na poslu. Prema njenim riječima, sindrom sagorijevanja razvija se kod ljudi koji su izrazito posvećeni onome što rade, koji ulažu emoc

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Siniša Stevanović je u prvom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio o svom djetinjstvu treniranju karatea i počecima fudbalske karijere.

Ponikao u Partizanu, karijeru gradio kroz igre u Spartaku iz Subotice, zbog pehova sa povredama nije uspio da napravi angažman, kakav je prema potencijalu mogao.

Nakon što je uspio da se vrati iz povrede prvi angažman imao je u ekipi Novog Pazara, gdje je stigao na poziv bivšeg trenera Zorana Njeguša.

- Imao sam predrasude o Novom Pazaru. Kada sam stigao, nisam bio sretan. Da nismo otišli na pripreme u Bar, ja bih se vjerovatno vratio kući. Kada su krenule utakmice, kada sam upoznao grad i ljude, sve je došlo na svoje. To su bile dvije godine u kojim je bilo lijepo. Atmosfera na stadionu me oduševila, Pazar je imao drugu najveću posjetu na domaćim utakmicama. Non-stop dobra atmosfera, gori. Ljudi su bili stvarno odlični, priča Stevanović.

Upravo je iz redova Novog Pazara, stigao na Grbavicu u januaru 2016. godine. U Željezničaru je ostao gotovo šest sezona i za to vrijeme stekao simpatije navijača, ali i proživio dosta lijepih i onih manje lijepih momenata sa klubom.

- Kada sam dobio poziv, ponovo sam bio rob nekih predrasuda. Malo sam kucao na Googleu, vidio navijače, atmosferu, veliki klub i rekao sam idemo. Navijači i veličina kluba su me privukli. Zove te klub koji je u samom vrhu i onda malo vidiš historiju kluba i odluka je donesena, govori Stevanović.

Sa Željom je prošao sve i svašta, bio u borbi za titulu, koja je u dvije sezone izmakla pred sam kraj sezone. 

- Posebno bolno je bilo nakon utakmice u Mostaru sa Zrinjskim, kada smo imali prednost od tri gola. Ja nikada nisam gledao tu utakmicu ponovo, nisam imao hrabrosti. Svi smo slavili, mislili smo da je gotova utakmica. Sjećam se penala koji je pogodio Zakarić i sjećam se Bogičevića, kada smo primili treći gol. Bila je kiša i blato, nabio je glavu na zemlji u blatu i udarao se pesnicama u glavu. Bio je muk u svlačionici, u autobusu, svugdje samo muk, prisjeća se Stevanović.

Odigrao je 11 derbija u kojim je sa svojim saigračima ostvario četiri pobjede, četiri remija i tri poraza.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Sjednice Narodne skupštine Republike Srpske tokom čitavog mandata karakterizira nadmoć pozicije, koja bukvalno radi šta hoće: donosi zakone svjesno kršeći Dejtonski mirovni sporazum, onda ih istim onim žarom kojim su izglasani i poništi, vrh entitetskog parlamenta sustavno vodi kampanju protiv Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, no i odluke ovog najvišeg pravosudnog tijela u našoj zemlji uvaži, a posebna je priča biranje Vlade Republike Srpske. Za rubriku vjerovali ili ne istinski se kandidira davanje premijerskog mandata Savi Miniću.
Slovom i brojem - tri puta je izglasan, u dva navrata je - podnoseći ostavku sam najavio svoj opetovani izbor, a kada je nedavno bila treća-sreća, novinari su se zabavljali njegovim objašnjenjem. Minić je, naime, priznajući da je na poziciji mimo entitetskog Ustava, priznao kako su ga o tome obavijestili ambasadori koje je susretao. Doktor Milan Blagojević u Oslobođenju je prošle sedmice
ustvrdio da je Miniću mandat - i ovaj sadašnji, dakle - dodijeljen bez odluke Vijeća naroda Republike Srpske, što je uvjet da se objava o izboru entitetske Vlade pojavi u Službenom glasniku.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović najglasniji parlamentarac u Banjoj Luci, lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.

Da li će Branko Blanuša dobiti potrebnu podršku? Gdje je u tim izbornim kalkulacijama Draško Stanivuković?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom gost je Vedad Islambegović, arhitekta i vanredni profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, čija profesionalna biografija uključuje studije u Sarajevu i Barceloni, brojne nagrade i višestruke nominacije za prestižna međunarodna priznanja poput Mies van der Rohe i Aga Khan nagrade.

Kroz razgovor, Islambegović otvara niz važnih pitanja o stanju arhitektonske profesije i obrazovanja mladih arhitekata danas. U zemlji koja ima više arhitektonskih fakulteta nego nekadašnja Jugoslavija, govori o “inflaciji diploma” i nedostatku praktičnog znanja, naglašavajući da je praksa ključna i da bi, kako kaže, trebala biti sastavni dio svake godine studija arhitekture. Lično iskustvo potvrđuje ovu njegovu tezu - više je, ističe, naučio na vlastitim greškama nego na fakultetu.

Epizoda donosi i širi društveni kontekst: od paradoksa stambene politike, gdje Sarajevo bilježi višak stambenog prostora uz istovremeno visoke cijene stanova, do pitanja zašto mladi u regionu sve kasnije napuštaju roditeljski dom. 

- Imamo 25 posto stambenog prostora, viška, imamo te besmislene cijene stanova. Gdje je smješten taj višak? Pa smješten je u bespravnim naseljima jer imamo ogromne kuće po 150-200 kvadrata ili sadašnja isto tendencija da se kupuju stanovi da pare ne bi propadale, priča Islambegović.

Poseban fokus razgovora bio je na modelima priuštivog stanovanja u Evropi i Velikoj Britaniji, kao mogućim smjernicama za našu budućnost.

- Mi kad pričamo o zapadu, mi ga posmatramo kao strogi kapitalizam, jer mislimo da svi kupuju stanove ko što ih mi ovde kupujemo. Zapravo, kad pogledate kompletnu Evropsku uniju, uključujući Britaniju, koja više nije dio Evropske unije, sve vrijeme postoji politika subvencioniranog stanovanja. upravo iz razloga da bi se sačuvali mladi i da bi se da bi se spriječili ovi društveni revolti koji nastaju kao reperkusija toga - stanovanje nije ljudsko pravo, zagarantovano ljudsko pravo, ali se tretira kao tako, govori Islambegović. 

Islambegović govori i o ličnom odnosu prema arhitekturi, koju naziva najljepšim zanatom na svijetu, te o izazovima rada u struci k

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Uloga Dražena Petrovića za mladog glumca Domagoja Nižića nije bila samo profesionalni izazov, nego i lična priča koja, kako sam kaže, počinje mnogo ranije nego što je dobio scenarij u ruke. Još kao dječak, gledajući vlastiti odraz u ogledalu, prepoznavao je sličnost s legendarnim košarkašem, ne sluteći da će se taj osjećaj godinama kasnije pretvoriti u ulogu koja će obilježiti njegov dosadašnji put.

- Ta slika mi je ostala urezana. Kao da sam tada već negdje vidio šta će se desiti, iako se glumom uopće nisam bavio u tom periodu, kaže Nižić.

Put do te uloge, međutim, nije bio ni brz ni jednostavan. Na kasting se prijavio bez velikih očekivanja, a tek nakon što je dobio povratni mail shvatio je da se radi upravo o ulozi Dražena Petrovića. Uslijedili su mjeseci rada i pripreme, koje danas opisuje kao rijedak luksuz u glumačkom poslu.

- Imao sam vremena da proučim sve - njegov život, pokret, način razmišljanja. Deset sati sam u autobusu proveo istražujući sve o njemu, govori.

Poseban fokus stavio je na fizičku transformaciju i način kretanja, nastojeći da lik ne ostane samo na površinskoj sličnosti.

- Radio sam na tome da tijelo automatizmom reaguje kao njegovo. Kasnije su mi govorili da sam “skinuo” njegov hod i to mi je bio znak da sam uspio u onome što sam htio, kaže.

Iako ga je publika prepoznala upravo kroz ulogu Dražena, Nižić ističe da nakon tog projekta nije imao kontinuitet na filmu.

- Ljudi te prepoznaju po toj ulozi i to je lijepo, znači da si napravio nešto što je ostalo. Ali realnost je da poslije toga nisam stao pred kamere. To ti pokazuje kako ovaj posao funkcioniše, iskren je Nižić.

U isto vrijeme, život van reflektora ostaje jednako važan dio njegove priče. Kako bi obezbijedio egzistenciju, radio je različite poslove, uključujući i vožnju Ubera, što je često izazivalo neočekivane reakcije.

- Ljudi uđu u auto, vide me u retrovizoru i bude im neugodno pitati. A meni nikad nije bilo neugodno. Radio sam sve što je trebalo. Moraš od nečega živjeti, jasan je Nižić.

Ta iskustva ne vidi kao odstupanje od profesije, nego kao njen sastavni dio u okolnostima u kojima glumci nemaju stabilan i kont

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Glumica Marijana Mikulić gošća je nova epizode Oslobođene. S Marijanom smo razgovarali o autizmu i ADHD-u, dijagnozama njenih sinova, bračnim krizama i snazi ostajanja, ali i o njenoj monodrami "Marijana Mikulić: Mare #zenamajkaglumica" kao prostoru u kojem lična iskustva pretvara u umjetnost i hrabro svjedočenje. Istakla je kako joj je cijelo iskustvo poslužilo kao snažan filter za ljude u njenom životu.

Posebno se osvrnula na težak proces suočavanja s osjećajem nepripadanja i gubitka bliskih odnosa. Priznaje da se dugo trudila održati kontakte, inicirala druženja i pokušavala zadržati ljude u svom životu, ali bez uzvraćene inicijative.

- Uporno sam se držala za te neke ljude, zvala ih na kavu, pokušavala se vidjeti s njima, a onda sam shvatila - ti ljudi mene nikad ne zovu, iskreno govori Mikulić.

Dodaje kako su posebno bolni bili trenuci kada je primjećivala distancu i među djecom, poput situacija u kojima njeno dijete nije bilo pozivano na rođendane vršnjaka, što je dodatno produbljivalo osjećaj isključenosti.

Marijana se prisjetila i perioda kada je, pod pritiskom brojnih obaveza - od selidbe i renoviranja do brige o djeci i terapija - počela gledati na supruga kao na dodatni teret.

- U jednom trenutku sam mislila da mi je samo uteg i da bi mi bilo lakše bez njega, priznaje, dodajući kako je kasnije shvatila da se ljudi različito nose s krizama i stresom. 

Prekretnica u njenom odnosu dogodila se u trenutku kada su ona i suprug otvoreno razgovarali o problemima i odlučili pokušati ponovo. Počeli su svjesno izdvajati vrijeme za sebe, od zajedničkih izlazaka i koncerata do jednostavnih večera bez djece.

- Morate se naći i vidjeti jeste li još na istoj valnoj dužini, kaže Mikulić, naglašavajući koliko je važno povremeno stati i posvetiti se partneru mimo svakodnevnog haosa. 

Dodaje da joj je posebno teško palo to što nije imala bliske prijatelje unutar glumačkog kruga, zbog čega je povratak bio još izazovniji. Prekretnica dolazi s njenom monodramom, koja joj je donijela ne samo profesionalni povratak, već i novo životno iskustvo. Ipak, reakcije kolega nisu bile onakve kakve je očekivala.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U ovoj epizodi Životne škole možete čuti o djetinjstvu i odrastanju u velikoj porodici, o razvodu roditelja, prvim poslova i gradilištima, lekcijama sa pijace, početku od nule i greškama koje nosi život. Ovo je priča Darka Kojića Koje i ona ne počinje uspjehom, nego borbom. Otvoreno govori o životu koji nije imao sigurnu putanju, već niz teških odluka, rizika i trenutaka u kojima je, kako sam kaže, morao naučiti da se osloni isključivo na sebe.

Jedan od ključnih trenutaka njegovog života bio je odlazak iz rodnog mjesta u Beograd. Tada shvata suštinu koja će ga pratiti kroz cijeli život, a to je da nema spasioca, niko ne dolazi da te spasi i ako ne vodiš računa o sebi, niko neće.
Prije toga prošao je kroz niz poslova, od građevine do pijace, gdje je, kako tvrdi, naučio možda i najvažnije lekcije o ljudima. 

- Iskreno bih preporučio svakome ko želi malo više o životu da nauči i o tome kakvi su ljudi, da ode na primer na pijacu ujutru, da kupi na kvantaškoj pijaci, da nosi na tezgu da prodaje, priča Kojić.

Surovi uslovi rada nisu mu bili strani. Spavao je u kombiju, radio noću i danju, pokušavao pronaći izlaz iz situacije u kojoj nije bilo sigurnosti. Upravo tada donosi odluku da se preseli, bez čekanja boljeg trenutka. 

- Radio sam brzoj pošti, u nekoj privatnoj. Skupljao robu velikih kompanija sa kamionom. I na proleće nađem posao da radim kao moler. Dođem kod supervizora i kažem da dajem otkaz. Kaže meni: "Ko je tebi rekao da ti možeš da daš otkaz?" Reko: "Ja sam rekao". Kaže: "Ne može to tako. Ja ću tebi da ponudim 50 - 60 posto veću platu i da te prijavim za stalno." Tada sam mu rekao da to može jedino ako mi ponudi 100.000 dinara, a to je bilo negde oko 1.000 evra u to vreme, i posao za stalno, i ja ostajem. A on kaže meni: "Pa druže jesi ti svestan da ja nemam toliku platu?" Rekao sam mu daje to njegov problem, prisjetio se Kojić.

U razgovoru se osvrće i na povjerenje koje je izgradio sa publikom, ističući da je to možda i najveća odgovornost koju danas ima. 

- Ako si dobio povjerenje ljudi, moraš ga čuvati. Jedna greška može sve da sruši, priča Kojić.

Govoreći o gradnji kuće, otkriva i

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Siniša Stevanović, svojim igrama i odnosom prema klubu i navijačima, postao je jedan od najomiljenijih igrača Željezničara u posljednjoj deceniji. 

Trenutno se vratio u Sarajevo, grad koji je njegov izbor za život, a karijeru je nastavio u redovima Slavije iz Istočnog Sarajeva u kojoj će, kako sam kaže najvjerovatnije i završiti svoju fudbalsku karijeru. 

- Blizu mi je kuća, sve se poklopilo da budem tu blizu. Sa Dobrinje do trening centra mi je četiri minute. Lijepo mi je u Slaviji, atmosfera je top, ima nas par matoraca, puno je dječaka. Igramo Prvu ligu RS, napravili smo finu ekipicu, kotrljamo se. Dosta je igrača protiv kojih sam igrao tokom karijere. Sve je suprotnost od onog kako je bilo na terenu između nas. Zaista momci za pet. Drago mi je da sam dio ovog velikog kluba. Žao mi je što nije to ona stara Slavija, ali sam tu da pomognem koliko mogu u narednom periodu.

Interesantno je da je Stevanović prilično kasno ušao u svijet fudbala, a do 14. godine je trenirao karate.

- Ja sam osvojio sve medalje koje su se mogle osvojiti planetarno. Bio sam državni, balkanski, evropski i svjetski prvak. Fudbal sam igrao ispred zgrade sa drugovima, volio sam da ga igram u školi. Jedan nastavnik me vidio i htio je da igram za školu. Na tim turnirima sam se isticao i jednom se desilo da su tu bili ljudi iz Partizana, koji su pratili te turnire. Saša ilić i Danko Lazović su dijelili medalje, ja sam se istakao bio sam najbolji strijelac i tokom dodjele pehara pitali me gdje treniraš, ja sam im rekao da sam karatista. Zvali su me da dođem na probu, moj otac je dogovorio i došao sam na probu. Tako je krenula moja fudbalska priča.

U Partizanu je prošao školu fudbala, uspijevao je da se izbori sa svim izazovima koje je imao tada. Uspio je da dođe do prvog tima Partizana, a tamo ga je dočekala jedna sjajna ekipa. 

- Radom sam sve napravio. Nakon rada se vidi napredak, a onda ti dobijaš samopouzdanje. Ulaziš u ozbiljan fudbal i moja vodilja je bila da kad sam već došao u profesionalan fudbal da pokažem zašto sam tu. Zašto sam u Partizanu, Spartaku koji je tada igrao Kup UEFA, ali i imaš obavezu da opravdaš povjerenje koje

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Ove je godine proljeće uranilo, astronomi su proljetnu ravnodnevnicu zabilježili u petak, u popodnevnim satima, u vrijeme kad su muslimani diljem planete uveliko slavili ramazanski bajram. Dolazak proljeća trebao je biti slavlje i za 300 miliona ljudi koji se raduju Nowruzu, perzsijskoj novoj godini, no Irancima ovih dana nije do slavlja, kao ni većini stanovnika Bliskog i Srednjeg istoka gdje rat iz sata u sat poprima sve dramatičnije oblike. 21. mart, dan koji uobičajeno pripada ravnodnevnici, prije dvije godine najavio je nadu i novi početak i u našoj zemlji: Evropsko vijeće je, naime, dalo zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom. No, ne samo da smo zapeli na evropskom putu, nego je izborna godina domaćim vlastima postala savršen alibi da se čak i razgovori o reformama odlože do poslije oktobra.
S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Predrag Kojović, državni zastupnik Naše stranke. 

Možemo li imenovati krivce - gdje smo i zašto zapeli? Kako cijeni angažman Vijeća ministara?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Koliko ljudsko tijelo može izdržati i gdje je granica između discipline i samouništenja? Upravo na ta pitanja odgovara Erol Mujanović, maratonac, Ironman i prvi Bosanac i Hercegovac koji je završio Antarktika Ice maraton, gostujući u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu.

Njegovo iskustvo počinje tamo gdje većina priča završava - na kraju svijeta, ali, kako kaže, najveći izazov nije bila hladnoća. Put do Antartika je bio i više nego težak i naporan, uslovi - isti takvi, a kada su konačno stigli odmora nije bilo, trčanje je išlo odmah. 

Antarktik, ledeni vjetrovi, vulkanske stijene i potpuna izolacija samo su dio slike. Trčanje bez okrepnih stanica, bez odmora i uz iznenadne promjene plana pokazalo je koliko je tijelo zapravo ranjivo.

- Toliko smo imali stvari koje su nam se poremetile, da kad je startao maraton mi smo samo rekli: "OK, kako god, hajde samo da počne i da ga nekako završimo". Ukinut nam je carbo-loading day, jer kada smo mi stigli u četvrtak kapetan je rekao: "Dolazi ledena oluja i nevrijeme u subotu kad vam je planiran maraton. Očekuje se -15 stepeni plus vjetar koji skida još pet stepeni. Tako da bismo izbjegli to, trčaćete maraton sutra kad ste planirali odmarati i jesti". Dođeš neispavan, dijeliš kabinu, dijeliš hotel... ljulja u kabini... ono baš nikakav dođeš i još ti ukine onaj sveti dan za maratonce kada puniš rezerve, odmaraš se, vraćaš energiju pred trku. Kad je počeo maraton, bilo mi je svejedno, da je ko rekao "još ćemo vas nekim štapovima izudarati prije", rekao bih "OK" - potpuno ravnodušan sa svim jer su ti sve promijenili što su mogli promijeniti, prisjeća se Mujanović. 

Pričali su i o tome da li je trčanje, barem ono sa velikim brojem kilometara poput maratona ili polumaratona ekstremni sport ili rekreacija. Mujanović kroz smijeh odgovara da je to ekstremna rekreacija. "Rekreacija" koja sedmično sadrži i do 15 sati treninga, strogu kontrolu ishrane i sna, te konstantnu borba s vlastitim granicama. Sve to pokazuje da iza medalje stoji mnogo više nego što većina vidi.

Posebno važna poruka odnosi se na greške koje početnici prave. Mujanović upozorava da ljudi žele previše, prebrzo i zanemaruju opora

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Između Berlina, Ciriha i Sarajeva, Hana Ćurak gradi i akademski i javni prostor u kojem lično iskustvo ne ostaje izvan društvenog i političkog konteksta.

 Istraživačica, producentica i doktorantica antropologije, te osnivačica feminističke platforme Sve su to vještice, kroz rad koji se kreće između univerziteta i digitalnih platformi, dosljedno se vraća istom pitanju - šta zapravo znači živjeti u društvu koje nikada nije do kraja izašlo iz vlastite prošlosti.

U tom smislu, Sarajevo u njenoj priči nije tek mjesto porijekla, nego prostor u kojem se prelamaju emocija, analiza i politička svijest. Grad iz kojeg je otišla i kojem se, kako sama kaže, stalno vraća, ostaje njena ključna referenca.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Postoje bendovi koji se pamte po hitovima i oni koji ostanu u vremenu. Erogene zone, sarajevski sastav koji je obilježio jednu epohu, pripadaju ovoj drugoj vrsti - onoj koja se ne mjeri samo muzikom, nego osjećajem koji je ostao iza njih.

Gostujući u podcastu Opet Laka, Almas Smajlović, nekada frontmen Erogenih zona, a danas u svojoj solo priči, vraća se vremenu u kojem su rat, mladost i muzika bili jedno. 

Kako kaže, u ratnom i poslijeratnom periodu nije bilo velikih planova ni strategija, već čista i iskrena potreba da se svira.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gdje zapravo počinje, a gdje završava potreba za estetskom promjenom, šta zapravo znači prirodna ljepota u vremenu savršenih filtera?
Plastična hirurgija u javnosti se najčešće povezuje s estetskim zahvatima poput korekcije nosa, povećanja grudi ili liftinga lica. Međutim, kako je u Oslobođenoj istakao profesor dr. Karabeg, riječ je o mnogo širem i kompleksnijem medicinskom području koje obuhvata rekonstruktivne operacije, mikrohirurgiju i spašavanje funkcije dijelova tijela.
Prema njegovim riječima, najveći mit je uvjerenje da se plastična i rekonstruktivna hirurgija bavi isključivo estetikom.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Vladimir Karalić, član je jedne od sjajnih generacija banjalučkog Borca i sin istinske legende tog kluba, ali i bh. fudbala, Slobodana Karalića.

- Biti sin fudbalske legende je i prednost i mana. Ona vas prati tokom karijere. Naučiš dosta stvari, učio sam sa njim na Kipru. Kada smo se vratili u Banju Luku, to je bio više jedan teret, nego prednost. Otac je dao sve od sebe da to bude kako treba. Sa mnom i sa mojim bubicama nije bilo lako, priznaje Karalić.

Velikog talenta, ali i nemirnog duha, nije uspio da pronađe sredinu u kojoj će u potpunosti razviti svoje potencijale. Mijenjao je klubove i sredine, odlazio i izvan granica BiH, ali nije uspio da napravi nešto više, što bi ga postavilo na mjesto koje mu je pripadalo, a o tome nam je govorio u novoj epizodi podcasta (IN)Direkt.

Nastupao je za mnogo klubova u svojoj karijeri. Pored Borca u kojem je ponikao, nastupao je za Paok, Sarajevo, Primorje, Sylviju, GOŠK, Slobodu, BSK, Laktaše, Poloniju, Slobodu (MG), Travnik, Iskru, Rudar i Sun Pegasus. Kako i sam za sebe kaže, imao je svoje bubice, koje su ga koštale puno bolje karijere.

- Definitvno me moja glava koštala bolje karijere. Jednostavno sam možda rano bio dominantan, pa sam mislio da mogu da biram i da je svijet moj. Jasno je da nisam radio na sebi, jer je tu bilo dosta posla, kako bih postao igrač, govori Karalić.

Danas bi, kako kaže, mnoge stvari drugačije uradio, jer je mnoge stvari tokom svoje fubdalske karijere radio na svoju štetu.

- Kada bih imao priliku da sebi, nekom mladiću od 20 godina, dam savjet - morao bih biti oprezan. Morao bih ga uzeti "na foru". Ne možeš mu reći "moraš ovako". Trebao bih biti oprezan i siguran sam da bih uspio da doprem do njega, kaže Karalić.

Karalić živi i radi kao trener u Austriji. Stvorio je sebi uslove za novi početak. Bavi se trenerskim poslom i ima potpuno drugačiji pristup, od onog koji je on imao tokom svog fudbalskog odrastanja.  

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Sukob između Izraela i Irana, koji ponovo podiže tenzije na Bliskom istoku, ima posljedice koje se osjećaju i daleko izvan tog područja. O političkim motivima rata, ulozi velikih sila i reakcijama javnosti za Oslobođenje govori dr. Emir Hadžikadunić, profesor na Univerzitetu SSST u Sarajevu i bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Iranu i Maleziji.

Govoreći o stavovima američke javnosti, Hadžikadunić ističe da u Sjedinjenim Američkim Državama ne postoji većinska podrška vojnoj intervenciji.

- Ovo nije američki rat, ovo nije rat američkog naroda, američkih građana. Pratio sam ankete u SAD-u pred izbijanje ove zadnje agresije - od 21 do 27 odsto Amerikanaca podržavalo je američku vojnu intervenciju, dakle, velika većina je bila protiv. Čak ni američki Kongres nije dao saglasnost. Nakon izbijanja agresije, manje od jedne trećine Amerikanaca je za vojnu intervenciju, kaže Hadžikadunić.

Prema njegovom tumačenju, sukob ne treba posmatrati ni kao rat Irana, niti kao rat arapskih zemalja.
- Ovo nije ni iranski rat. Iran je bio zainteresiran i za dijalog i za dogovor. Nije ni arapski, oni su uhvaćeni između dvije vatre i, nažalost, sada trpe veliku štetu zbog toga što postoje te američke baze. Ovo je, dakle, izraelski rat do posljednjeg američkog dolara. Ovo je, takođe, izraelski rat do posljednjeg iranskog protestanta na ulicama Teherana i ovo je, na koncu, egocentrični rat Donalda Trumpa, njega osobno, jer on želi da postigne ono što nijedan drugi američki predsjednik nije uspio u toj generacijskoj borbi od 1979. do 2026. godine, smatra Hadžikadunić.

U razgovoru govori i o širim geopolitičkim posljedicama sukoba te mogućim scenarijima razvoja krize na Bliskom istoku - poslušajte i pogledajte u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Jedan od najstarijih i još uvijek aktivnih arhitekata u Bosni i Hercegovini devedesetdvogodišnji Sulejman Sula Midžić gost je novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.

Na početku razgovora, kroz priču o Sarajevu nakon završetka Drugog svjetskog rata, Midžić nam otkriva slobodu djetinjstva i bezbrižnost mladosti kroz utjecaj igre u unutarnjem prostoru Velike sefardske sinagoge (današnji BKC).

Posebno mjesto u njegovom životu zauzima Srednja tehnička škola, Arhitektonski odsjek, gdje se pod utjecajem istaknutih nastavnika, usmjerava na put koje će trajati 60 godina, a prve profesionalne korake kao jedan od učenika generacije pravi kod arhitekte Živorada Jankovića u Gradskom projektnom zavodu Sarajevo 1953. godine. To vrijeme predstavlja dinamičan period razvoja arhitektonske profesije u Bosni i Hercegovini, vrijeme u kojem su realizirani brojni projekti, od porodičnih kuća do velikih turističkih kompleksa.

Sulejman je sa kolegama nizao uspjehe na arhitektonskim i urbanističkim konkursima, koji su, kako ističe, bili važna profesionalna škola za generacije arhitekata.

Tokom karijere radio je u projektnim preduzećima Arhitekt, Turistprojekt i Zavodu za stambenu izgradnju BiH, dok je punu afirmaciju ostvario u Zavodu za studije i projektovanje DOM. Nakon rata osniva vlastiti projektantski ured Arhitektonski atelje 4.

Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima se izdvajaju Godišnja nagrada Društva arhitekata Sarajeva za stambene objekte u Osijeku i Republička Borbina nagrada za stambeno-poslovni objekat K29 na Čengić Vili u Sarajevu, realiziran u saradnji s arhitektom Nikolom Maslejem.

Sulejman Midžić projektovao je i čuvenu sarajevsku zgradu popularno nazvanu Karingtonka. To je nadimak crvene zgrade kod bivšeg kina Sutjeska, a nadimak je dobila jer je rađena u vrijeme kada je bila aktuelana serija Dinastija.

A govorio je i o tome da li sprat na kojem živimo utiče na ans i naše zdravlje.

- Ima sad takvih projekata da ti pamet stane. E sad, je li to pamet normalna ili nenormalna? Kad vidim te objekte meni treba nenormaln

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Granice političke korektnosti, odnos publike prema osjetljivim temama i pitanje koliko komedija smije biti provokativna, bile su među temama o kojima je splitski stand-up komičar Ante Travizi govorio u novoj epizodi podcasta Opet Laka. U razgovoru s Elvirom Lakovićem Lakom dotakao se iskustva nastupanja u različitim sredinama regiona, ali i specifičnosti publike na Balkanu, gdje humor često ulazi u prostor politike, identiteta i društvenih podjela.

U takvom kontekstu, priznaje, komičar često mora osjetiti gdje nastupa i kakva publika sjedi u sali. Ista šala, kaže, može izazvati potpuno različitu reakciju zavisno od grada, publike ili društvenog trenutka.

- Meni je pogotovo zeznuto da nastupam u Bosni i Hercegovini, jer je tu puno veći kupus po tom pitanju. Ne poznajem uvijek sve lokalne stvari i običaje, pa možeš reći neku sitnicu i ljudi se uvrijede, govori Travizi te objašnjava da komičar na sceni mora brzo procijeniti atmosferu u kojoj nastupa, jer ponekad i jedna, naizgled bezazlena šala, može izazvati potpuno neočekivanu reakciju publike.

Prisjeća se tako i jednog nastupa u Livnu, gdje je shvatio koliko se lokalni kontekst može odraziti na način na koji publika doživljava neku foru.

- Publici u Livnu sam se kroz neku dosjetku obratio sa “vi, iz Hercegovine” i odmah sam dobio negodovanje, da bi mi na kraju objasnili da su oni “i” između “B” i “H” u BiH. Kažeš nešto na sceni, a onda skontaš da je to u toj sredini potpuno drugačije nego što si mislio i nemaš druge, nego brzo reagovati i okrenuti priču, govori Travizi.

Razgovor je otvorio i šire pitanje političke korektnosti u savremenoj komediji. Travizi smatra da stand-up, po svojoj prirodi, mora imati određenu dozu slobode, jer upravo iz pomjeranja granica često nastaju najzanimljiviji komičarski momenti.

- Komedija treba biti bez cenzure, kaže Travizi, naglašavajući da publika ponekad zaboravlja da je stand-up prostor u kojem se kroz humor propituju društvene pojave.

Istovremeno, dodaje, komičar na sceni uvijek ostaje potpuno izložen reakciji publike. Za razliku od mnogih drugih formi zabave, stand-up ne ostavlja mnogo prostora za skrivanje

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene gosti su bili Bojana Radić i Vahidin Prelić, koji su otvoreno govorili o svojoj vezi, razlikama koje nose i izazovima s kojima su se suočili.

Bojana priznaje da njihova priča od početka nosi više slojeva: razlika u vjeri, generacijska razlika, udaljenost i očekivanja okoline. Ipak, kako kaže, u trenutku kada je shvatila da među njima postoji nešto više od prijateljstva, već je dovoljno dobro poznavala Vahidina da vidi kako se odnosi prema tim razlikama.

- Do tada sam već vidjela na koji način on gleda na sve to. Kod njega imam slobodu da proslavljam Božić, baš kao što on ima slobodu da proslavlja Bajram. Kao što ja imam svoje emocije i navike koje su karakteristične za moju generaciju, tako i ja prihvatam njegove, objašnjava Bojana.

Ipak, priznaje da najveći strah nije bio vezan za same razlike među njima, već za reakcije ljudi koje voli.

- Najviše me plašilo prihvatanje meni bliskih ljudi. Koliko god da volim svoju porodicu i koliko god oni vole mene, ne mogu očekivati da svi imaju istu širinu pogleda kao ja, kaže ona.

Dodaje da u njenoj okolini ima i neslaganja i neprihvatanja, ali da ljubavi ipak ima najviše.

- Vjerujem da ljudi koji me vole i koji vide kako ova ljubav utiče na mene mogu to da razumiju i prihvate, zaključuje Bojana.

Vahidin kaže da je i on imao dileme kako će reagovati njegova porodica, ali da je s godinama naučio jednu važnu stvar: ne tražiti odobrenje za vlastite životne odluke. 

- Na početku sam se pitao kako ću to reći roditeljima, ali više nemam 29 ili 27 godina. Imam svoj stav. Danas sam u fazonu da samo saopštim svoju odluku, ne tražim odobrenje, kaže kroz smijeh.

Ipak, jedna osoba čije mu je mišljenje bilo posebno važno je njegov šesnaestogodišnji sin. 

Bojana je priznala da je vremenom shvatila šta je zapravo najveći problem u očima njene porodice.

- Ne biste vjerovali, ali ispostavlja se da je veći problem to što on ne jede svinjetinu i što je musliman, nego razlika u godinama, rekla je. 

Dodala je da razumije da nekima može biti neobično to što je njen partner generacija njenih roditelja, ali da nije očekivala da će vjerska razli

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gošća nove epizode podcasta Životna škola bila je Jasna Jović, osnivačica i direktorica kompanije Gloria Line, domaćeg brenda čarapa koji već tri decenije opstaje na jednom od najzahtjevnijih tržišta, i u Bosni i Hercegovini i van nje.

U razgovoru sa našom Mersihom Mimom Mehić, Jović je otvoreno govorila o tome kako je izgledalo pokrenuti proizvodnju neposredno nakon rata, kada su ona i suprug krenuli sa svega tri mašine i nekoliko zaposlenih, bez ozbiljnog kapitala, ali sa jasnom odlukom da pokušaju stvoriti nešto svoje. Prisjetila se da su prvi ciljevi bili mnogo skromniji nego što danas djeluju iz ove perspektive.

- Cilj je bio preživjeti mjesec, isplatiti sve svoje obaveze prema zaposlenima, prema bankama, prema državi, prema dobavljačima i preživjeti taj mjesec, imati neku dobit i preživjeti mjesec u sljedeći, kazala je Jović.

Jedna od najtežih odluka u razvoju firme bila je uzimanje kredita uz hipoteku na porodičnu imovinu. Govoreći o tom periodu, Jasna Jović podsjeća da su pod hipoteku stavili kuću i sve što su imali kako bi proširili proizvodnju, nabavili novu opremu i razvili asortiman.

- Nije bila laka odluka, ali je bilo “Hajmo probati nešto napraviti više za nas, za porodicu, bolje, drugačije. Pa mislim da ćemo uspjeti.” I evo, uspjeli smo, rekla je.

U podcastu je govorila i o tome kako su njena djeca praktično odrastala zajedno s firmom, među kancelarijama, skladištem i proizvodnim pogonom. Iako priznaje da je bilo grižnje savjesti zbog dugih radnih dana i stalne borbe za opstanak, ističe da su njene kćerke iz tog iskustva naučile važnu lekciju: da novac ne dolazi sam od sebe i da se sve što vrijedi mora graditi radom.

Posebno je naglasila da je Gloria Line od prvog dana opstajao zahvaljujući fokusu na kvalitet, a ne na utrci za najnižom cijenom. 

Jović je u razgovoru objasnila i zašto nikada nije vjerovala u lažni osjećaj sigurnosti koji donose klasični lohn poslovi, upozoravajući da takvi modeli često znače da sudbina firme ovisi o tuđoj odluci i jednoj nižoj cijeni na drugom tržištu. Umjesto toga, Gloria Line se razvijao kroz vlastiti proizvod, vlastiti kvalitet i prepoznatljivost kao pouzdan partner

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Lazar Popović dvije sezone je nastupao za ekipu Željezničara, ali je ostao zauvijek upisan u srcima navijača tima sa Grbavice.

Popović se po završetku aktivne profesionalne karijere posvetio trenerskom poslu, a danas radi kao trener u omladinskim kategorijama Čukaričkog i on je gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Ponikao je upravo u Čukaričkom, gdje je stigao iz jedne škole fudbala i interesantno je da je karijeru počeo kao golman. Potom je kroz omladinske kategorije prošao sve pozicije u timu i na kraju se skrasio kao napadač.

Rano je dobio priliku za igru u ekipi Čukaričkog, a debitovao je protiv ekipe Sartida. Potom je odlazio u Francusku u redove Bresta, pa se vratio u matični klub. Uslijedila je epizoda u Južnoj Koreji, a upravo je iz redova Daegu FC stigao na Grbavicu i to na nagovor prijatelja Milana Ćuluma, koji je nastupao za Plave.  

- Imao sam sve dogovoreno sa ekipom Borca iz Čačka. Onda me je nazvao Milan Ćulum i rekao hajde dođi na Grbavicu. Sve je super, navijači, ljudi. Rekao sam mu da sam dogovorio sa ljudima i da smo postigli sporazum. Kaže Milan hajde malo razmisli. I ja razmislim i navečer kasno sjednem u kola i dođem u Sarajevo. Bila je neka utakmica u Hrasnici i Amar Osim mi je rekao kao jedan trening da vidimo malo. I ja se spakujem i odem nazad kući. Bio sam u Loznici već, kad je zazvonio telefon Ćulum mi govori gdje si ti otišao, hoće Amar da te čuje! Kaže mi vraćaj se. Ja sam došao do kuće i ujutro nazad i potpisujem ugovor, prisjetio se Popović.

Tokom boravka na Grbavici osvojio je titulu prvaka i Kup Bosne i Hercegovine. Ipak, nije sve išlo kako je zamislio. U drugoj sezoni u kojoj je nastupao za Plave, imao je tešku ulogu obavljanja "prljavog posla", ali kako je sam rekao, to za njega nije bio problem.

- Meni to nije bilo teško prihvatiti. Volio sam to da igram, da sam okrenut leđima, da odložim loptu saigračima i mislim da je to Amar vrlo dobro prepoznao. Čak u drugoj sezoni kad nisam davao golove, Amar me je držao u igri. Iako su bili neki navijači već počeli pričati da nisam dao gol, ali meni to zaista nije bio problem da prihvatim tu ulogu. Pogotovo kad odemo na stranu, pa

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Hormuški tjesnac je zatvoren. Kroz ovaj morski prolaz između Irana na sjeveru i Omana na jugu transportira se približno 20 posto ukupne svjetske trgovine naftom, što ga čini najvažnijim energetskim uskim grlom na planetu.

U brojkama to izgleda ovako: svakoga dana kroz tjesnac prolazi između 20 i 21 milion barela nafte i naftnih derivata, odnosno gotovo petina globalne potrošnje nafte. Jer, osim sirove nafte, Hormuški tjesnac ključan je i za transport ukapljenog prirodnog plina. Procjenjuje se da oko četvrtine svjetske trgovine LNG-om prolazi upravo tim pravcem, ponajviše iz Katara, jednog od najvećih svjetskih izvoznika tog energenta. Nije stoga nimalo čudno što svijet strepi: od 28. februara, kada su počeli američki i izraelski udari na Iran, cijene energenata rastu, a koliko god se činilo da je rat daleko - on je tu, praktično u komšiluku.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović direktor Energoinvesta - Mirzom Ustamujić. 

Imamo li razloga za strah od širenja rata? Je li snabdjevanje plinom i dalje sigurno i hoće li cijene rasti? Šta možemo očekivati u aprilu? 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu donosi razgovor o temi koju većina ljudi svakodnevno vidi, ali rijetko zaista razumije - koži. U emisiji se o ovom organu govori iz medicinske perspektive, ali i kroz pitanja koja zanimaju širu javnost: kako nastaju ožiljci, šta se zapravo dešava kada se tetoviramo, koliko je koža povezana s drugim sistemima u tijelu i zašto su pojedine promjene na njoj često potcijenjene.

Ovoga puta u studiju je dr. Tamara Jovović, specijalistica dermatovenerologije, s kojom otvaramo niz tema koje povezuju dermatologiju sa širim pitanjima zdravlja.

Jedna od ključnih poruka emisije jeste da koža nije samo površinski sloj tijela. Dr. Jovović ističe da je koža organ sam za sebe i ima svoje funkcije koje su jako važne. Ona objašnjava da koža stalno komunicira s drugim organima i centralnim nervnim sistemom, prenosi podražaje i informacije, ali i sama može biti izvor bolesti koja utiče na cijeli organizam.

Poseban segment epizode posvećen je ožiljcima. Dr. Jovović objašnjava da je njihovo nastajanje prirodan proces. U podcastu se govori i o tome kako pravilna njega i poštivanje medicinskih uputa nakon operativnih zahvata ili povreda mogu značajno uticati na proces cijeljenja. Pretjerana masaža, prerani povratak fizičkim aktivnostima ili infekcija rane mogu dovesti do jače upale i stvaranja izraženijih ožiljaka.

Drugi važan dio razgovora posvećen je tetovažama, koje su danas sve prisutnije u društvu. Dr. Jovović objašnjava šta se događa kada pigment dospije u kožu. Makrofagi, ćelije imunog sistema, pokušavaju ukloniti pigment jer ga prepoznaju kao strano tijelo, ali ga ne mogu razgraditi. Zbog toga se uspostavlja lokalizirana hronična reakcija koja s vremenom ulazi u ravnotežu s tkivom. U većini slučajeva ne dolazi do većih problema.

Veliki dio razgovora posvećen je prevenciji raka kože, naročito melanoma. Dr. Jovović upozorava da bolest često ne boli i zato se kasno primijeti. Naglašava i važnost zaštite od sunca, posebno u djetinjstvu.

- Dovoljna jedna opekotina, ozbiljnija u djetinjstvu, da vam preko 50 posto poveća mogućnost razvoja melanoma u adultnoj dobi, kazala je dr. Jovović.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gost je Nenad Veličković, pisac i univerzitetski profesor iz Sarajeva, dugogodišnji predavač na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Veličković je autor niza romana, eseja i satiričnih tekstova u kojima se bavi obrazovanjem, nacionalizmom, jezikom i ideologijom, a poznat je po svom angažovanom i polemičkom javnom djelovanju.

Povod za razgovor je njegov roman „Sahib 2.0: Ekspresije iz opresije“, koji je objavio u vlastitom izdanju. Riječ je o romanu koji se tematski nadovezuje na prvu knjigu „Sahib - impresije iz depresije“, smještenog u postratno Sarajevo. Ovaj put Veličković radnju premješta u današnji Beograd, u trenutak koji označava vrhunac i istovremeni antiklimaks studentskih protesta. To je roman o gradu viđenom očima stranca, o mijenama i utopijama, pobunama i nacionalističkim iluzijama, o mitovima i beznađu jednog raspadnutog društva koje se posljednjim snagama pokušava sastaviti  i u tome tek djelimično uspijeva.

U središtu je i jaz između digitalnih generacija i onih koje su odrasle u analognom svijetu, ali i šire pitanje: kako danas uopšte razgovaramo jedni s drugima?

U razgovoru s Draganom Markovinom, Veličković govori ne samo o romanu nego i o stanju obrazovanja u BiH, o odnosu književnosti i jezika, o društvenoj apatiji i odsustvu kritičke misli, kao i o mogućnosti političke alternative.

- Živimo u okruženju koje je pristalo da laž nije problem, nego je nekad čak i poželjna. Dopustili smo da laž postane mainstream, kaže Veličković.

Jezik je bio jedna od neizostavnih tema ove epizode podcasta. Govoreći o jezičkim politikama u BiH, dodaje i da je „besmisleno imati tri jezika u Bosni i Hercegovini“. 

- Jezik služi da se mi između sebe razumijemo. Gramatika ne bi trebala biti terror, a većina stvari koja se radi u školi jeste teror. Škola je instrument ideologije koja vlada. Mi odavno imamo na vlasti ljude koji ne misle o nama, rekao je Veličković.

Zanimljiv je i Veličkovićev odgovor na pitanje je li danas u našem književno intelektualnom svijetu m

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Mario Mandarić, splitski chef čije se ime danas povezuje s radom u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, fine diningom, Forbesovom listom, humanitarnim projektima i neobičnim životnim putevima, bio je gost nove epizode podcasta Opet Laka.

Njegova profesionalna priča daleko je od klasičnog kulinarskog uspona. Počinje bez formalnog obrazovanja, vodi ga preko Tajlanda i Engleske, kroz lične i poslovne padove, ali i kroz projekte koji su gastronomiju spojili s konkretnom pomoći drugima.

U razgovoru se vraća i na period odlaska na Tajland, gdje je bez velikog iskustva radio u uslovima daleko od standardnog profesionalnog sistema. Ono što je trebalo biti kratko putovanje od 15 dana, pretvorilo se u ostanak dug gotovo pet godina. Smjestio se u zabačenoj uvali do koje se dolazilo čamcem, u mjestu bez klasične infrastrukture, s tek nekoliko kuća napajanih solarnim panelima i improvizovanom kuhinjom iz koje je nastao mali restoran.

U takvom okruženju Mandarić je učio zanat u hodu, organizujući kuhinju i pripremajući večere za međunarodnu klijentelu koja je tražila privatnost i mir daleko od turističkih gužvi. Među gostima su se povremeno nalazila i poznata imena iz filmske i muzičke industrije, poput Quentina Tarantina, Roberta Downeyja Jr. i Michelle Pfeiffer, dok je u uvali boravila i tadašnja glavna urednica magazina Vogue.

Upravo tamo, kako kaže, počeo je shvatati šta znači odgovornost u kuhinji, ali i koliko su kulinarstvo i organizacija posla međusobno povezani.

- U početku nisam imao plan da postanem chef. Jednostavno sam ušao u improvizovanu kuhinju i učio u hodu. Ali kad jednom vidiš kako funkcioniše taj svijet, koliko discipline i preciznosti traži, onda te to ili potpuno odbije ili te uvuče zauvijek, objašnjava Mandarić.

Taj put kasnije ga vodi u Englesku, u restoranske sisteme koji predstavljaju sam vrh svjetske gastronomije. Rad u kuhinjama koje nose Michelinove zvjezdice donosi drugačiji ritam - stroga pravila, timski rad i standarde koji se moraju ponavljati iz dana u dan.

 - Možeš napraviti najbolje jelo na svijetu, ali ako nemaš tim koji će ga napraviti jednako dobro sutra, prekosutra i za mjesec dana, onda

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Da li je zaista nekad bilo bolje ili smo skloni da prošlost posmatramo kroz ružičaste naočale? O ovomc pitanju u novoj epizodi Oslobođene razgovarali smo sa sociologom Vladimirom Vasićem, analizirajući zašto nostalgija često nadjača realnost. Jesmo li kao društvo zapeli u uspomenama, bježeći od odgovornosti koje nosi sadašnjost? Nostalgija za prošlim vremenima postala je gotovo svakodnevna tema, ali koliko je ona utemeljena u stvarnosti? Dok dio javnosti tvrdi da su prošla vremena bila sigurnija i bezbrižnija, sociolog Vladimir Vasić poručuje da ključ nije u povratku unazad, već u prihvatanju izazova sadašnjosti.

Na pitanje je li nekad bilo bolje, Vasić poručuje da je idealizacija prošlosti često samo izgovor za naše današnje nezadovoljstvo.

- Mi nismo stvoreni da živimo u prošlosti. Kada stalno govorimo da je nekad bilo bolje, to je često opravdanje za sopstvenu nesposobnost da se suočimo sa sadašnjošću, ističe Vasić.

On objašnjava da prošlost pamtimo kroz prizmu djetinjstva i mladosti, perioda bez velikih obaveza i odgovornosti.

Vasić je govorio i o odgovornosti, obrazovanju i odnosu društva prema mladima, ističući da se nalazimo u trenutku kada popuštanje kriterija može imati dugoročno ozbiljne posljedice. ​Naglašava da je ključna riječ današnjice odgovornost. Posebno upozorava na opasnost popuštanja kriterija u obrazovanju.

- Ako popustimo na univerzitetima, u srednjim i osnovnim školama, napravit ćemo haos. Rasturit ćemo društvo ako urušimo obrazovni sistem, poručuje Vasić. 

Smatra da je neophodno da roditelji budu partneri nastavnicima, a ne njihovi oponenti, te da je problem što je autoritet u velikoj mjeri urušen. Dodaje i da "sloboda bez odgovornosti može imati visoku cijenu". Govoreći o mladima, Vasić kaže da razumije generaciju koja odrasta uz suvremena sredstva komunikacije, ali upozorava da je najveći problem komfor iz kojeg ne žele izaći. Ako sa 35 godina dobijemo nezrelu osobu koja ne zna funkcionisati u društvu, onda imamo ozbiljan problem. To je poražavajuće, kaže on, naglašavajući da roditeljska ljubav ne smije prerasti u pretjeranu zaštitu koja djecu pretvara u, kako kaže, "poluproizvode".

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Luka Menalo, gost je nove epizode podcasta (IN)Direkt. Menalo je posebno za nas ispričao svoju životnu i fudbalsku priču, u kojoj nam je otkrio dosta novih detalja iz svoje karijere, koja je počela u rodnim Višićima i Čapljini, a potom je preko Širokog Brijega, dospio do Dinama. Put ga je vodio u mnoge klubove pa je tako igrao za Celje, Olimpiju i Rijeku sa kojom je ispisao historiju, osvojivši duplu krunu.

Osvajao je trofeje u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, a sada je kako kaže stigao na Koševo da osvoji jedini trofej koji mu nedostajeu karijeri, a to je titula prvaka Bosne i Hercegovine.

Fudbalom se počeo baviti u Čapljini, a još kao talentovan kadet dobio je priliku da bude na kampu Dinama.

- Ja sam bio najmlađi, a brat je već trenirao fudbal. Sestra je išla u školu, a ja sam se onda lakše odlučio za bratom, jer sam volio fudbal. Počeo sam sa šest, sedam godina i zavolio fudbal i cijeli život samo je fudbal bitan, kaže nam Menalo.

Poslije razočarenja došao je u Višiće, gdje su bili svi njegovi prijatelji i tako je krenuo povratak u fudbal. Vratila mu se draž za fudbalom, krenuo je u Čapljinu, pa potom u Široki Brijeg, gdje je jako mlad ddbio priliku za nastup i pokazao sav svoj talenat.

U Dinamu se nadao pravoj šansi i očekivao da će je dobiti u kontinuitetu, ali nikako nije uspijevao u tome, pa će pored mnogobrojnih trofeja koje je osvojio kao igrač period u Dinamu pamtiti i po posudbama. U Sloveniji su to bili Olimpija i Celje, a u Hrvatskoj je nastupao za Rijeku. Upravo je sa Rijekom bio dio tima i historijske sezone, kada je uspio da napravi sjajan podvig, a tim sa Kvarnera osvoji duplu krunu.

- Jednom kada odem ostaće zapisani svi trofeji koje sam osvojio. I Kup Bosne i Hercegovine sa Širokim Brijegom, prvenstvo Hrvatske sa Dinamom i Rijekom, i kup Hrvatske i dva superkupa sa Dinamom protiv Hajduka, titula sa Celjem, ostaje mi želja za titulom u BiH, istakao je.

Dolazak u Sarajevo se desio vrlo brzo. Stigao je poziv, a cijeli posao je završen za dva dana, a danas je sve svoje planove vezao za uspjeh sa Sarajevom. 

- Meni je bilo lijepo u Rijeci, odličan tim sjajan trener, koji puno rotira i

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Protesti u Sarajevu se nastavljaju. Đaci i studenti vlastima isporučuju sve konkretnije zahtjeve, daju im i rokove, riješeni da se izbore za bolje i pravednije društvo. I sigurnije. Tramvajska nesreća 12 februara, u kojoj je smrtno stradao mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a još četvero teško povrijeđeno, motivirali su mlade da ustanu protiv sistema koji je toliko pustio korijenje da su mu neophodne ozbiljne i temeljite reforme.

Nepotizam, korupcija, nekompetentnost, nerijetko i neznanje, pokrivaju se partijskim knjižicama, a žrtve su tek kolateralna šteta zapuštenog društva. Trebaju nam korjenite reforme koje ovdašnji političari i ne mogu isporučiti bez evropskog puta, no i tu smo u debelom zaostatku. Ovdašnjim velikim vođama do Evrope je stalo koliko i do lanjskog snijega ili pak svih onih koji nisu vlasnici njihovih partijskih knjižica.

S nama je u novoj epizodi Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. 

Gdje su profesori, intelektualci, gdje su roditelji da podrže djecu? Očekuje li da će se mladi ovaj put izboriti za bolje društvo?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

- Moj je život splet božanskih intervencija, kaže Alma Pinjić, arhitektica koja prostor ne doživljava samo kao fizičku kategoriju, već kao ogledalo društva.

Gošća nove epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukomje osnovno i srednje obrazovanje završila u Jablanici, a diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Doktorsku disertaciju odbranila je 2017. godine na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Majka je dvoje djece i profesionalni put gradi paralelno s porodičnim životom.

Nakon diplome radila je kao projektant u Mostaru, a potom više od petnaest godina u Općini Jablanica, gdje je obavljala jednu od ključnih rukovodećih funkcija u oblasti prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša i imovinsko-pravnih poslova. Bila je odgovorna za koordinaciju poslijeratne obnove, realizaciju kapitalnih projekata, izradu i usklađivanje prostorno-planske dokumentacije, te je aktivno učestvovala u kreiranju zakonskog i podzakonskog okvira u Federaciji BiH i Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Paralelno s radom u upravi, deset godina je bila angažovana kao asistent na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, čime je dodatno povezivala teoriju i praksu. Danas vodi vlastiti projektni biro „MODULAR“ u Jablanici, gdje se bavi projektiranjem objekata visokogradnje, urbanističkim i prostornim planiranjem, te projektima iz oblasti zaštite okoliša i upravljanja prirodnim resursima.

Za nju su saobraćajnice krvotok grada, a bogato društvo nije ono u kojem se bogati voze skupim automobilima, nego ono u kojem se svi, pa i najbogatiji, voze javnim prijevozom.

U njenom promišljanju prostora nema površnosti: javne nabavke vidi kao mehanizam kojim se često „naručuje pamet za najjeftiniju cijenu“, a jednu od najvećih grešaka savremenog društva prepoznaje u tome što su arhitekti dopustili da prostorno planiranje preuzmu drugi. U prostoru dirigent mora biti arhitekta, upozorava, svjesna da pogrešne odluke ostavljaju dugoročne posljedice.

Posebno je brine nedostatak svijesti o odgovornosti kod mladih ljudi na pozicijama odlučivanja, kao i propuštene prilike i godine, koje naziva svojevrs

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Za samo šest mjeseci prikupio je više od 100.000 pratilaca na Instagramu, ali Novak Sudar svoju priču ne počinje brojkama, nego radom. Mostarac čiji je profesionalni put vezan za bolnicu, a javni za fitness i društvene mreže, gostovao je u novoj epizodi podcasta Opet Laka, gdje je govorio o disciplini, navikama, balkanskom mentalitetu i iluziji brzih rješenja. Uz dozu humora na vlastiti račun, priznaje da je, snimajući svakodnevicu, na kraju “ispao” i neka vrsta komičara.

Međutim, mnogo prije popularnosti, Sudar je gradio radnu etiku. Od srednje škole, kaže, radio je sve što je mogao, ne birajući poslove, već prilike da zaradi vlastiti novac.

- Radio sam svašta. Radio sam u staračkom domu, održavao teniske terene, selidbe, nema šta nisam. Bilo je to još od srednje škole, samo da imam svoj dinar. Ne stidim se nijednog posla. Sve što čovjek radi, treba da radi kako treba, kaže Sudar.

Taj odnos prema radu prenosi i na trening i ishranu. Kod njega, ističe, nema izgovora.

- Ljudima je često izgovor da nemaju vremena. Ali ako imaš vremena uopšte da jedeš, onda imaš vremena i da jedeš normalno, pojednostavljuje.

Njegova logika je jasna. Problem nije u nedostatku vremena, nego u prioritetima i navikama koje godinama ponavljamo bez preispitivanja.

Posebno mu smeta način na koji se pojam “dijete” doživljava kao kazna.

- Kad čuju dijeta, misle gladovanje. A to nema veze s tim. Imaš četiri, pet, šest obroka dnevno: jaja, meso s rižom ili krompirom, povrće, voćku, bademe, navečer sir. Gdje je tu gladovanje, objašnjava.

Promjena ishrane, tvrdi Sudar, ne znači odricanje, nego razumijevanje konteksta u kojem smo odrastali. Odnos prema hrani na Balkanu, kaže, nije stvar ukusa, nego naslijeđa, tačnije navike da se jede mnogo i zasitno jer se nekada živjelo i radilo drugačije.

- Imate hljeb koji je jeftin izvor energije. Industrijskom preradom iz njega je uklonjeno sve kvalitetno, ostane energija koja te ne zasiti, nego te tjera da jedeš još. Mi smo odgojeni da ga jedemo u nerealnim količinama. Kod naših starih je bilo drugačije - radili su na njivi, čuvali stoku, kretali se. Jeli su hranu koju su sami proizveli. Danas jed

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Možda i najizazovniji period u životu svake žene jeste upravo menopauza. Šta joj prethodi? Šta se dešava nakon nje? I kako da se nosimo sa sobom kroz sve te mučne dane kao da godine menstruacije same po sebi nisu bile dovoljne, pa nam onda tijelo priredi još jedan potpuni preokret?

Gošća Oslobođene je dr. Selma Jusufović, specijalista interne medicine, subspecijalista endokrinologije i dijabetologije koja je svoje znanje i profesionalni put posvetila upravo menopauzi i perimenopauzi, žena koja se temeljno obrazovala o svemu što ovaj period donosi, od hormonalnih promjena do psiholoških i fizičkih posljedica. Malo ko zna da Bosna i Hercegovina ima stručnjakinju koja se ovako posvećeno bavi ovom temom.

Dr. Jusufović je na početku razjasnila osnovne pojmove koji često zbunjuju žene.

- Dijagnozu menopauze postavljamo kada prođe godina dana od posljednje menstruacije, objasnila je doktorica, naglašavajući da menopauza nije iznenadni događaj, nego tačka u vremenu koja se utvrđuje retroaktivno.

S druge strane, perimenopauza je mnogo duži i često izazovniji period.

- Perimenopauza je sve ono što okružuje tu posljednju menstruaciju. Može početi i deset godina prije i traje godinu dana nakon nje, istakla je.

Kako je pojasnila, cilj savremene terapije nije samo "preživjeti" ovaj period, nego ženi vratiti hormonalno-metaboličko zdravlje. Posebno je upozorila na ono što se dešava kada se hormonska terapija ne uključi.

- Kada padne estrogen, nama se može učiniti da je testosteron povišen. Tada žene mogu primijetiti gubitak kose, akne, pojačanu maljavost, kao da ulazimo u neku "mušku" fazu. To je posljedica te hormonske neravnoteže, objasnila je dr. Jusufović.

Na pitanje šta dolazi poslije menopauze, odgovor je postmenopauza, životno razdoblje koje može trajati decenijama. I ono ne mora biti obilježeno patnjom. Jer kako kaže doktorica Jusufović: Menopauza je period u kojem žene konačno znaju šta hoće.

Na pitanje da li bi situacija bila drugačija kada bi muškarci prolazili kroz valunge, Jusufović je kroz smijeh odgovorila. 

- Mislim da bi već sve bilo vrlo jasno definisano. Vjerujem da bi muškarac nakon drugog val

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Životna škola donosimo priču o ženi koja je dva puta krenula ispočetka. Drugi put u potpuno novoj zemlji, na novom jeziku i u nepoznatom sistemu. Gošća je Ljudmila Valjevac, rođena i odrasla na jugu Rusije, danas vlasnica i direktorica kompanije Beauty House by Ljudmila u Sarajevu.

Odrastanje uz baštu, rad i disciplinu, uz roditelje koji su neprestano radili, oblikovalo je njen odnos prema radu i vrijednosti. Već kao djevojčica odlučuje da neće živjeti život na selu i neće zarađivati za život teškim radom. 

- Nisam htjela život na selu, nisam željela da zarađujem novac i hranu kroz takav težak rad. I upravo je primjer mojih roditelja i starije braće i sestara meni pokazao primjer kako ja ne želim da živim. Ja znam i da kravu muzem i da obavljam sve i da kopam i da sadim, sve to znam. Ali ja tako ne želim, iskrena je Ljudmila.

Birala je profesiju po kriterijima koji će joj omogućiti brzu samostalnost. Frizerstvo postaje njen prvi korak ka nezavisnosti. “Uvijek ćeš imati hrane i para” - rečenica koju je čula kao tinejdžerka je bila presudna.

Sa 18 godina odlazi u Soči, sama traži posao obilazeći salone i već prvi dan pronalazi priliku. Ubrzo zarađuje dovoljno da više ne traži novac od roditelja. U Sočiju upoznaje budućeg supruga, a nakon samo nekoliko mjeseci veze donosi odluku da ode u Bosnu i Hercegovinu.

U Sarajevo dolazi 8. decembra, u zimskom periodu. Grad je siv, ali prvi utisak o ljudima ostaje snažan. Kaže da je odmah "osjetila" ljude, njihovu pozitivu, ali jer primijetila i nešto drugo, Ljudmila kaže da ovdje ljudi krivca traže uvijek u nekome drugom i bježe od sopstvene odgovornosti. 

Jezik uči kroz razgovor i već nakon pola godine počinje raditi. Danas je vlasnica i direktorica kompanije Beauty House by Ljudmila u Sarajevu, sa više od 15 godina iskustva u beauty industriji. Njena kompanija zapošljava 17 ljudi, posluje sa gotovo milionskim prihodom i radi sa klijentima iz cijele regije. Pored toga, Ljudmila je edukatorica i vodi višemjesečne programe kroz koje kolege uči kako voditi beauty biznis.

Govori i o mentalitetu, odgovornosti i ličnom stavu prema uspjehu.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Prezime Ferhatović jedno je od sinonima za FK Sarajevo.

Najveći od svih bio je Asim Ferhatović Hase koji je legenda i najveća ikona kluba u njegovoj historiji. Ferhatovićima je klub sa Koševa u krvi, a ukupno ih je šest nastupalo za klub sa Koševa.

Amar Ferhatović upisao je 180 nastupa na zvaničnim utakmicama, postigavši 34 pogotka i dodavši tome više od 50 asistencija, bio je jedan od onih koji su u vremenu kada su igrali ostavili poseban trag.

S obzirom na to da mu je otac Nijaz bio prvotimac Sarajeva i reprezentativac Jugoslavije, odrastao je uz generaciju Safeta Sušića, Faruka Hadžibegića, pokojnog Želimira Vidovića, Mehmeda Janjoša i još nekoliko njihovih saigrača. Gen Ferhatovića i povezanost sa Koševom jednostavno su i Amaru odredili sudbinu da upravo on bude fudbaler FK Sarajevo.

Igrati za Sarajevo za njega je bilo ostvarenje sna, a kako sam kaže u podcastu (IN)Direkt, ne bi ništa mijenjao i ponovo bi sve uradio isto.

- Kao dječak sam imao problema sa plućima. S obzirom na to da je Sarajevo išlo na pripreme na planinu i na more, onda bi uz dozvolu direktora Svetozara Vujovića vodili i mene. Znali su me staviti u torbu za opremu i tako dijeliti po hotelu. Jednom se desilo da je Safet Sušić krenuo da uzme opremu iz torbe i ja sam "iskočio" iz nje i prepao ga. Poslije je Pape govorio mom ocu: Bolan Brko kome daješ dijete u ruke, prisjetio se Ferhatović.

U svojoj karijeri je pored Sarajeva nastupao i u Italiji, Mađarskoj i Poljskoj.

- Ja kad bih se ponovo rodio ništa ne bih mijenjao. Ni oduzeo, ni dodao. Volio bi čovjek da je odigrao više utakmica, u nekim boljim klubovima, ali kako idu godine, sve je to tako trebalo biti. Što bi rekao moj brat Nidal: Svi smo mi tamo gdje smo trebali biti. I ja tako mislim, istakao je Ferhatović.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

"Nismo ovdje zbog politike, ovdje smo zbog života!" Ovo je poruka s transparenta koji su mladi Sarajeva nosili u subotu, na sedmom protestu nakon teške tramvajske nesreće u glavnom gradu naše zemlje 12. februara. Da se politika uvukla u svaku poru života još od Daytona, jasno je svima: kako smo došli do toga da nam vladari naroda otmu dostojanstvo, javnost, javna preduzeća, živote?

Historija je učiteljica koju Balkan ne priznaje, zato ćemo danas razgovarati o Mostaru čije je Partizansko groblje možda i najilustrativniji svjedok društva u kome živimo: na remek-djelo Bogdana Bogdanovića, spomenik partizanima, oslobodiocima grada u Drugom svjetskom  ratu - jedni jurišaju, drugi ih u tome podržavaju, a treći samo okreću glavu. Partizansko groblje je devastirano, sistematski uništavano, a njegove nadgrobne ploče razbijane jer svjedoče o nacionalnoj i vjerskoj raznolikosti oslobodilaca grada na Neretvi. Prošlog vikenda nacrtan je kukasti križ i slovo U, uz poruku - Jugoslavija je mrtva?!

Baš kao da se raspala prekjuče, a ne prije skoro četiri decenije.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Alija Ale Behram, dugogodišnji novinar, čak dvije predratne decenije radio je u Oslobođenju, a iako je penzioner - iznimno je aktivan: saradnik je Centra za mir i multietničku saradnju u Mostaru, član Udruženja građana Mostarski krug, iznimno posvećen obnovi Partizanskog groblja.

Naš Dragan Markovina je prošlog vikenda sam prefarbao uvredljivu svastiku i grafite na Partizanskom groblju: zašto je ovaj prelijepi spomenik toliki problem - policija HNK-a nikako da otkrije krivce?!

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o sportu koji je u kratkom periodu osvojio Sarajevo, o mitovima vezanim za transformacije tijela i o tome kako djeca danas odrastaju u odnosu prema kretanju i treningu. Gost epizode je profesor tjelesnog odgoja i sporta i vlasnik trening centra Edin Šabanović, jedan od najistaknutijih promotora padela u našem ambijentu.

Razgovor otvaramo pitanjem koje mnogi postavljaju: da li je padel samo društvena rekreacija ili ozbiljan sport? Šabanović objašnjava razliku između tenisa i padela, govori o dinamici igre, brzim promjenama pravca, razmjenama udaraca i činjenici da ono što izgleda lagano često vrlo brzo pređe u visoki intenzitet.

- Ljudi dođu sa pretpostavkom da je lakše, jer je teren manji i reket lakši. Međutim, kada uđete u razmjenu udaraca, tu su jako brze kretnje i jako puno promjena pravca, kaže on.

U epizodi se govori i o povredama, podcjenjivanju aktivnosti, neadekvatnoj pripremi i važnosti treninga snage kao baze za svaku sportsku aktivnost. 

- Trening snage je baza za sve. Padel ne može biti zamjena za trening snage, poručuje Šabanović.

Drugi dio razgovora posvećen je transformacijama tijela i popularnim zabludama. Šta zapravo znači kada neko kaže da želi transformaciju? Koliko je tu zdravlje u fokusu, a koliko vizuelna promjena? U razgovoru se otvaraju teme detoksa, fat burnera i obećanja brzih rezultata.

- Detoks organizma radi jetra. Ako ona to ne radi, mi smo u ozbiljnom zdravstvenom problemu, ističe Šabanović.

Posebna pažnja posvećena je djeci i treningu. Zašto roditelji žele da dijete trenira, ali da se ne oznoji? Kako djeca treba da vježbaju u ranim godinama? I šta je opasnije - loš trening ili loš odnos prema tijelu u pubertetu?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Čovjek fascinantne biografije i jedan od prvih stand up komičara na ovim prostorima - Peđa Bajović, gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom.

Bajovićev put započinje u rodnoj Crnoj Gori, nastavlja se u Požegi, potom kroz vojnu školu za pilote u Mostaru, a početak rata zatiče ga u Rajlovcu kraj Sarajeva. Uslijedio je odlazak u Beograd i konačno napuštanje vojske, čime započinje novo, neizvjesno životno poglavlje. Govori Bajović i o neostvarenim glumačkim ambicijama, studiju sociologije, radu u radijskom sportskom novinarstvu te o atmosferi i bijedi Beograda ranih devedesetih.

Posebno mjesto u razgovoru zauzima značaj jezika u njegovoj karijeri - znanje francuskog i engleskog omogućilo mu je rad kao prevodiocu za France Press tokom ratnih godina, a kasnije mu otvorilo nove profesionalne prilike nakon preseljenja u Banju Luku. Tema se prirodno širi na odnos Banje Luke i Zagreba, na jezik i različite izgovore, kao i na Bajovićevo “šetanje” između tih varijanti, što je postalo i dio njegovog umjetničkog izraza.

Razgovor se dotiče i iskustva života u Sjedinjenim Američkim Državama, stipendije u Ohiju, te okolnosti koje su ga na kraju usmjerile prema Zagrebu, gdje sudjeluje u začecima stand-up scene. Riječi je bilo i o razvoju regionalne scene, osjećaju jugoslavenskog identiteta koji i dalje nosi, kao i o kreativnom zamoru materijala i potrebi da se obrati drugačijoj publici, što je u dovelo do novog Peđinog projekta pod nazivom "Tjeдељnik". Riječ je o  emisiji koja će na osebujan način obrađivati aktualna događanja u bivšim jugoslavenskim republikama.

Kako Bajović kaže riječ je o pravom post-YU satiričnom video formatu, namijenjenom publici dobre volje i zdravog intelekta, zbog čega i naziv „Tjeдељnik“, kombinacija dvije riječi, te latinice i ćirilice. U saradnji s regionalnim komičarima i satiričarima, Bajović je kreirao format koji kombinira politiku, društvo i aktualne teme.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Galeb Nikačević danas je jedno od prepoznatljivijih imena regionalne medijske scene - novinar, urednik i autor koji je profesionalni put gradio od MTV-ja, preko VICE-a, do portala NOIZZ, da bi u jednom trenutku odlučio napustiti sigurnost sistema i pokrenuti vlastitu produkciju. Njegov projekat Agelast izrastao je iz podcasta u širi autorski okvir koji danas obuhvata muzičke sessione, dokumentarne formate i web platformu posvećenu kulturi, obrazovanju i popularizaciji nauke.

Gostujući u podcastu Opet Laka, Nikačević se vratio na ključne trenutke svoje karijere, među kojima je jedan, kako je Laka primijetio, mogao potpuno promijeniti njegov profesionalni smjer.

- Trebalo je da idem u Mađarsku, jer su tamo bile kompanije preko kojih se prijavljuješ za odlaske na kruzere i zazvonio mi je telefon. Pozvali su me sa VICE-a i dobio sam jako dobru ponudu. Odlučio sam staviti sve na čekanje, prisjeća se.

Taj telefonski poziv bio je prelomna tačka. Uslijedile su godine intenzivnog rada, a potom i novo poglavlje na NOIZZ-u, gdje je obavljao funkciju glavnog i odgovornog urednika. 

- Postoje neke vrednosti koje se ne mere tako lako. Svaki put kada sam probao da donesem odluku vodeći se novcem, zažalio sam. Jednostavno nisam od toga satkan. Probao sam, ne mogu da kažem da nisam, iskren je Nikačević.

Ta svijest o vlastitim granicama i motivaciji, dovela je do odluke da pokrene nešto svoje. Agelast nije nastao kao pažljivo projektovan biznis, nego kao produžetak dugogodišnje fascinacije podcastima.

- Ja sam od 2014. opsesivno pričao ljudima o podcastima. Tada to niko nije razumeo. Ljudi su mislili - ko će slušati nekoga 45 minuta da priča, kazao je.

Kada je krajem 2019. podcast konačno pokrenut, scena na domaćem tržištu gotovo da nije postojala.

- Ako imaš 30.000 pregleda, je li to puno ili malo? U odnosu na koga? Drugog podcasta nema, objašnjava Nikačević.

Početak je bio skroman, gotovo gerilski. Snimalo se u dnevnoj sobi, dok je kćerka u vrtiću. Pozajmljivali su opremu, kamera je imala tehnička ograničenja, a prijatelji su pomagali bez honorara.

- Nemamo ušteđevinu, nemamo ništa. Kiriju smo platili od novca koj

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Borba za potomstvo rijetko je samo medicinski proces. Ona je priča o nadi, strahu, tišini između dva negativna testa i hrabrosti da se krene dalje. Kroz iskustvo Biljane i Nikole Vranješ koji su prošli put od prvih pokušaja do VTO-a i suočavanja s dijagnozom TTTS-a, otvaramo razgovor o odlukama koje mijenjaju život, medicinskim izazovima i emotivnoj snazi koja se rađa iz neizvjesnosti. Uz njihovu ličnu ispovijest, donosimo i stručni pogled dr. Danijele Madžar, specijaliste ginekologije i akušerstva, na realne šanse uspjeha, najčešće zablude i pitanja koja žene često ne izgovore naglas.

Iza Biljane je već jedno veliko životno poglavlje - troje djece iz prvog braka. A onda je upoznala Nikolu, zaljubila se i poželjela da zajedno izgrade svoju porodicu. Ipak, put do zajedničkog djeteta nije bio ni jednostavan ni lagan.

- Imala sam vanmateričnu trudnoću i odstranjen mi je lijevi jajnik. Rekli su mi da ni desni jajnik nema funkciju. S obzirom na to da sam tada imala 44 godine, preporučili su mi da odstranimo oba jajnika kako bih mogla ići u postupak vantjelesne oplodnje, ako želim još djece. A naravno da sam željela, ispričala je Biljana koja danas ima dvije zdrave djevojčice iz postupka vantjelesne oplodnje.

Na svu sreću, njihova nada je pobijedila. Ova hrabra žena tu ne staje, planovi za proširenje porodice već postoje.

Posebno emotivan dio njihove priče odnosi se na Nikolinu ulogu tokom procesa vantjelesne oplodnje, koji sa sobom nosi velike fizičke i hormonske promjene za ženu.

Izraz "vještačka oplodnja" i dalje je široko rasprostranjen u javnosti, ali prema riječima doktorice Madžar, taj termin je ne samo medicinski neprecizan, već i nepravedno grub.

- Vještačka oplodnja zaista zvuči grubo, kao da neka mašina nešto napravi i rodi se dijete. To nije tako. Ispravan naziv je biomedicinski potpomognuta oplodnja, objašnjava dr. Madžar.

Kako ističe, suština postupka je vrlo prirodna: spajanje jajne ćelije žene i spermatozoida muškarca. Razlika je samo u tome gdje se taj proces odvija.

- Mi uzmemo jajnu ćeliju, uzmemo spermatozoid, oplodimo ih u laboratoriji i embrion vratimo nazad u matericu. To je njena jajna ćelija

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Stevo Nikolić jedna je od ikona Premijer lige BiH. "Dovedite Stevu u svoje redove i titula je zagarantovana", krilatica je koja ga je pratila kroz karijeru.

Rođen u Bosanskom Šamcu, Nikolić je svoju karijeru gradio širom Bosne i Hercegovine, a titule prvaka je osvajao sa Modričom, Borcem i Zrinjskim sa kojim je u dva navrata podizao u zrak trofej namijenjen pobjedniku takmičenja. Titulu i kup je osvojio u Mađarskoj sa Debrecenom, a pored navedenih klubova nastupao je u Željezničaru i Čeliku u našoj državi, potom u Otelulu, Spartaku iz Trnave, a svoju fudbalsku karijeru je završio u Srbiji.

Djetinjstvo je proveo u Šamcu i kako sam kaže bavio se svim sportovima. Jednostavno takvo je bilo njegovo odrastanje, kao i njegovih vršnjaka, koji su se na sve načine bavili sportom. 

- Ja sam se mnogo bojao granata. Počeo sam da treniram fudbal, a onda je jednom prilikom neko rekao da je pala granata na teren. Od tog momenta ja sam rekao ja na teren više ne idem. Kao dječak sam volio Jackie Chana, Jean Claude van Dammea i onda sam otišao na karate. Tu sam bio neka dva mjeseca, i opet granatiranje. Pala je granata pored dvorane i svi ti idoli su zaboravljeni. I nakon male pauze vratio sam se na fudbal i tako je sve krenulo, prisjeća se Nikolić.
Prvu titulu osvojio je sa ekipom Modriče, nakon čega je krenula njegova karijera uzlaznom putanjom. Iako je tokom karijere često išao na probe, uvijek bi se vraćao u BiH i pomjerao granice svojih nastupa. Naredna titula je došla sa banjalučkim Borcem, ali kako sam kaže, u novoj epizodi podcasta (IN)Direkt, najljepši period je proveo u Mostaru i Zrinjskom.
- Kada me moj menadžer ponudio Zrinjskom, Šulenta je rekao može, to je to. Uvijek sam ih cijenio, bilo mi je drago kada sam otišao u Mostar. U početku nije bilo baš najbolje, ali je sa vremenom sve ispalo vrlo dobro. Trener Branko Karačić me nije poznavao, Amer Bekić je bio u prednosti, odlično je i igrao. Rekao mi je da me ne poznaje, ali da sam tu i da ću dobiti priliku. Na pripremama nisam mogao da dam gol, ali je onda došlo prvenstvo utakmica protiv Radnika, tri pogotka i tako je s

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Tragedija koja se dogodila u Sarajevu u četvrtak duboko je potresla glavni grad naše zemlje i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Brčaci su u tišini podijelili bol s porodicom mladog i talentiranog umjetnika, 23-godišnjeg Erdoana Morankića, kome je jučer klanjana dženaza u rodnom gradu. Ovaj student slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti smrtno je stradao prilikom iskakanja tramvaja iz šina, nadomak Zemaljskog muzeja, a još je četvoro naših sugrađana teško povrijeđeno.

Sedamnaestogodišnja Ella Jovanović i dalje je na intenzivnoj njezi, njene kolege iz Katoličkog školskog centra i brojni sarajevski đaci i studenti u subotu su se - na Dan žalosti - okupili na protestima zbog smrti na ulicama, i prošetali i do Opće bolnice da svojim prisustvom iskažu podršku i požele Elli oporavak. Jučer, trećeg dana okupljanja, Nihad Uk, premijer Sarajevskog kantona, podnio je ostavku, ističući da mu je glas mladih važniji od funkcije. Istraga nesreće traje, premijer i Vlada Kantona od prvog časa naglašavali su kako nije vrijeme za slikanje i saopćenja, već za temeljito i transparentno ustanovljavanje uzroka tragedije, a najmanje za političke zloupotrebe. No, njih uistinu nije manjkalo, a i nastavljaju se, čak i manipulacijama oko Ukove ostavke, koja je - šta god ko rekao - do sada neviđen potez na našoj političkoj sceni i duboko moralni čin.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićakademik Rešid Hafizović, profesor dogme, sufizma i uporednih religija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. 

Ima li morala u našem društvu? Milorad Dodik se mjesecima s Bošnjacima obračunava uvredama, Dragan Čović mu se pridružuje, i jedan i drugi imaju jasne ciljeve - obračun s Bosnom i Hercegovinom, Bošnjaci se pak obračunavaju međusobno: ima li to smisla?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Faruk Širbegović jedan je od najuspješnijih privrednika u BiH koji iza sebe ima višedecenijsko menadžersko iskustvo. Njegova priča je dokaz da se američki san može ostvariti u Bosni i Hercegovini. U podcastu O prostoru sa Zecom i Vukom otvoreno govori o biznisu, društvu i ličnoj odgovornosti.

Vlasnik je kompanije Širbegović inžinjering sa sjedištem u Gračanici, gdje je rođen 1961. godine. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu s najvišom ocjenom, te je s vjerom u svoje znanje i sposobnosti 1990. godine krenuo u poduzetničke vode i izgradio firmu koja je danas prepoznatljiva na regionalnom tržištu.

Za svoj rad tokom niza godina osvojio je brojna priznanja i nagrade među kojima je jedna od najznačajnihih ona iz 2017. godine kada mu je u Dubrovniku na IV Regionalnom Samitu poduzetnika uručena Velika nagrada "Stvaratelji za stoljeća".

Mit da se firma otvori i da pare same padaju s neba naziva čistom iluzijom, i da je naučio da u poslu ništa nije sigurno te da ne postoji garancija uspjeha.

Građevinska kompanija Širbegović posluje od 1990. godine, prvo kao Arhitekt, a zatim od 1995. kao građevinska holding Kompanija Širbegović. Od 2001. godine počinje ekspanzija u zemljama regiona, grade se prvi objekti u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

U toku svog dosadašnjeg poslovanja kompanija je izgradila više od 6.000 objekata, a glavna tržišta na kojima posluju su BiH, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Austrija i Njemačka.

- Sad radim na tome da izradim stambene zgrade sa tom brzom gradnjom, prefabriciranom gradnjom, gdje tu nema mnogo mokrih procesa da to brzo bude i da je to razumna cijena. 3.000, 4.000 maraka, koliko treba plata da kupi stan? To bi trebalo približiti negdje 2.000 maraka da spokriju troškovi u građenju, a da se država odrekne, PDV-a i svega onoga čega može da se odrekne, da daje poticaju u domenu infrastrukture, dovođenja instalacija i tako dalje, da ti troškove ne opterećavaju troškove stana, kaže Širbegović.

Širbegović se prisjetio i najtežeg trenutka u karijeri kada je bio prinuđen otpustiti veliki broj ljudi. Smatra da korupcija ne postoji bez javnog sektora, da u poslu treba biti samokri

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Sarajevska Regina više od tri decenije zauzima posebno mjesto u regionalnoj muzičkoj istoriji. Osnovan 1990. godine, ovaj muzički sastav ostavio je snažan trag na pop-rock sceni bivše Jugoslavije pjesmama koje su obilježile različite generacije - od ranih hitova do Bistre vode, s kojom je Bosna i Hercegovina 2009. godine predstavljena na Eurosongu. Iza tog kontinuiteta stoji autorski i produkcijski rad Aleksandra Čovića, muzičara čija se karijera paralelno razvijala s promjenama društva u kojem je djelovao.

U novoj epizodi podcasta Opet Laka, Čović kroz razgovor otvara teme koje nadilaze muziku kao industriju te ulazi u širi društveni okvir, od odnosa kapitalizma i emocije, preko kolektivnih zabluda, do unutrašnjih lomova koji su pratili dugogodišnji rad Regine.

Razgovor se, između ostalog, zadržava na pitanju ima li ljubav danas prostora u sistemu koji sve mjeri tržišnom vrijednošću. Na Lakinu tezu da s napredovanjem kapitalizma ljubav postaje potisnuta, Čović odgovara bez zadrške.

- U kapitalizmu je ljubav vrlo upitan pojam. Što bi mi rekli još prije 35 godina: “Ljubav nije za nas”. Ako mi je nešto poražavajuće, to je, kaže.

Problem, smatra, nije u nedostatku potencijala, već u trajnoj nesposobnosti da se na Balkanu pronađe zajednička tačka.

- Mislim da su naši ljudi dovoljno talentovani i pametni, ali ne uspijevamo da nađemo tu neku nit koja nas spaja. U suštini smo isti, ali uvijek neko dođe i baci nam kosku za koju se mi uhvatimo. I onda, svakih 20, 30, 50 godina sve ispočetka - katastrofa, kazao je Čović.

Nezaobilazna tema razgovora su i unutrašnji lomovi unutar benda, uključujući razlaz s dugogodišnjim pjevačem Davorom Ebnerom i kasnije pokušaje pravnog prisvajanja imena benda. 

- Nisam želio da Davor i ja završimo na sudu. On je napravio glupost. Otišao je iz benda 2020. godine, u vrijeme korone, a onda je 2023. pokušao da prijavi ime u Zavodu. To je u početku prihvaćeno, ali je napravio grešku jer je želio zaštititi naziv logotipom čiji sam ja vlasnik i tu se ta priča morala zaustaviti, objašnjava.

Cijelu situaciju, kaže, doživljava kao nepotrebnu.

- Ljudi su uvijek znali da su to moje pjesme i

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene s integrativnom nutricionisticom Dženitom Mustafić govorimo o poremećajima u ishrani kao odrazu odnosa prema sebi, a ne samo prema hrani. Otvaramo teme uticaja hrane na raspoloženje i anksioznost, dijetne kulture i ciklusa restrikcije, prejedanja i krivice u koje žene često upadaju. Poseban fokus je na Hashimoto sindromu, mitovima o „idealnoj ishrani“ i tome kako izgleda zdrav, slobodan odnos prema hrani i tijelu bez straha i perfekcionizma.

Kako ističe Mustafić, san je jedan od ključnih stubova zdravlja, ravnopravan s ostalim principima lifestyle medicine. Ova medicina počiva na šest postulata zdravog života koji su međusobno povezani i jednako važni: ishrana, san, fizička aktivnost, izbjegavanje toksičnih supstanci, socijalni odnosi i duhovnost.

- Hrana nije iznad svega ostalog. Sve ide paralelno, naglašava Mustafić. 

Posebno važnim smatra socijalni aspekt života. 

- Najopasnija rečenica je: "Meni ne treba niko, ja mogu sve sama", ističe Mustafić. 

Šesti postulat zdravog života je duhovnost, koja ne mora biti isključivo religijska. 

Sa Mustafić smo razgovarali i o emocionalnom prejedanju i zašto hranu često ne prepoznajemo kao oblik zavisnosti.

- Hrana može biti droga i o tome se vrlo rijetko govori javno, ističe Mustafić. 

Iako hrana može biti lijek, podsjeća na Hipokratovu misao da ona u isto vrijeme može biti i otrov. Presudna je količina, a ne sama namirnica. 

Poremećaji u ishrani predstavljaju složene psihološke obrasce koji daleko nadilaze samu hranu i tjelesnu težinu. Anoreksija se najčešće manifestuje kroz intenzivan strah od debljanja, odbijanje hrane i iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, čak i u stanju ozbiljne ​pothranjenosti. Bulimiju karakteriše ciklus nekontrolisanog prejedanja praćen kompenzacijskim ponašanjima poput povraćanja, gladovanja ili pretjeranog vježbanja, pri čemu tjelesna težina često ostaje u granicama normale, što otežava rano prepoznavanje problema. Ortoreksija, s druge strane, uključuje opsesivnu potrebu za "zdravom" ili "čistom" ishranom, uz izražen strah od namirnica koje se doživljavaju kao štetne, što često vodi ka izbacivanju cijelih g

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Životna škola razgovaramo s Milošem Stevanovićem, advokatom i poduzetnikom, vlasnikom Standard Prva grupacije, koja obuhvata računovodstvo, porezno zastupanje, agenciju za nekretnine i softversku kuću, te advokatsku kancelariju Stevanović. Povod susreta je i njegova autobiografska knjiga Let bez prestanka. Trenutno obavlja funkciju savjetnika direktora kompanije Srbijagas, a u ranijem periodu bio je savjetnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, ministra poljoprivrede i šumarstva RS-a, te menadžmenta Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine.

Stevanović je govorio o svojim prvim poslovima i zaradi, od časopisa SM Press do enciklopedije o Simpsonovima, uz napomenu da autorska prava nisu tada uopšte bila aktuelna.

U segmentu o izboru prava kao profesije kaže da se i dan danas ne osjeća samo kao advokat, opisuje kako je uz majku, koja je bila sudija, učio sistem, kao dječak posmatrao suđenja i bio fasciniran, ali i da je zapravo želio biti programer, što danas prenosi kroz IT firmu. Spominje i krizu na prvoj godini, te studentsko snalaženje: simultane prevode, pisanje radova i priznaje da je polagao ispite za druge ljude, pa odmah dodaje iz današnje perspektive: „Apsolutno nezakonito i bezobrazno.“

Posebno mjesto ima priča o princu Saudijske Arabije, te saudijskoj kompaniji koja je trebala u Bijeljini da postavlja solarne panele, ali je nestala preko noći uz velika dugovanja.

Otvara se i tema politike, period kada je bio gradski menadžer u Bijeljini, i cijene koju je platio zdravljem, uz operaciju štitne žlijezde, te zaključak da politika nije mjesto za njega.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Faruk Hadžibegić jedan je od igrača i trenera iz naše države koji su svojim igrama i ponašanjem tokom igračke karijere stekli status legende. Sa druge strane, svojim odnosom i ljudskim vrlinama izvan terena imaju status uvijek rado viđenog prijatelja i vrlo zahvalnog sagovornika. Ova legenda je gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Svoj fudbalski put je započeo u klubu sa Koševa, sa kojim je prošao sve kategorije, a kruna karijere je svakako bilo osvajanje titule prvaka Jugoslavije u sezoni 1984/85. 

Bila je to generacija koja je odrastala na stadionu Koševo i koja je nakon završetka karijera ostala na okupu. Prijateljstva su ostala za cijeli život, a odnos među njima nije prijateljski, nego bratski, porodični. Jer kako znaju istaći Hadžibegić i njegovi saigrači u svojim javnim istupima, "mi nismo bili samo saigrači, mi smo braća, porodica", jedna je od rečenica koju ćete čuti tokom razgovora sa njima. 

Posebno je interesantna priča kako je stvoren šampionski tim Sarajeva. spoj trenera i igrača koji su ponikli na Koševu, uz par momaka koji su stigli u svlačionicu napravili su sjajan podvig u tom periodu.

- Boško Antić, Boško Prodanović i Mirso Fazlagić u stručnom štabu zajedno sa Svetom Vujovićem kao direktorom i Miletom Markićem kao predsjednikom, napravili su jednu sjajnu atmosferu. Došao je Davor Jozić, Dragan Jakovljević, Slaviša Vukičević, Brko i Keli su otišli vani, ali smo napravili jednu mlađu ekipu i mi smo krenuli na titulu i bili smo ubijeđeni da ćemo biti prvi, govori Hadžibegić.  

Hadžibegić je nakon osvajanja titule sa Sarajevom, karijeru gradio u Španiji i Francuskoj, gdje je uspio da ponovi sjajne igre i dobije status legende.

Neizostavna je priča o nastupima za reprezentaciju Jugoslavije, gdje je ostavio dubok trag i treći je fudbaler po broju nastupa za selekciju bivše države, odmah iza Dragana Džajića i Zlatka Vujovića. 

Po završetku fudbalske karijere radio je kao trener u više klubova, a za njega posebno bitan je bio angažman u FS Bosne i Hercegovine. Od prvog dana stvaranja državnog saveza Hadžibegić je bio aktivno uključen u rad saveza. Dva puta je radio i kao selektor Zmajeva, na šta je pose

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Siniša Karan je novi predsjednik Republike Srpske, SNSD je sinoć proglasio pobjedu napominjući da je njihov kandidat - kada se sve sabere - dobio više glasova nego na izborima u novembru prošle godine. Univerzitetski profesor Branko Blanuša, u međuvremenu izabran za predsjednika SDS-a, nešto ranije je priznao poraz, upozoravajući na zloupotrebe javnih resursa u izbornom procesu. Na ponovljenim izborima na 136 biračkih mjesta, u 17 gradova i općina, pohvalio se sinoć Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, Karan je pobijedio na 134. 

MUP Republike Srpske zabilježio je 17 incidenata, Sanja Vulić je inicirala jedan, prijavljujući policiji da ju je promatrač SDS-a neovlašteno fotografirao, a drugi isuviše dugo buljio - kako je kazala - u njezin identifikacijski dokument. Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović objavio je ozbiljna kršenja izbornih pravila, skrećući pažnju na kupovinu glasova. Danima ranije govorilo se javno o cijenama - navodno je glas za SNSD nagrađivan sa 500 maraka, a neizlazak na birališa 100. 

No, pobjednik Siniša Karan sinoć se zahvalio svima - i onima što su glasali za njega i onima koji su ostali kod kuće, a rekao je da će biti predsjednik baš svima jer nisu bili izbori već plebiscit za Republiku Srpsku. SNSD-ovi govornici i njihovi koalicijski partneri sinoć su se najviše hvalili kako se pobijedili političko Sarajevo i visokog predstavnika Christiana Schmidta, a Darko Banjac je Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine poručio da proglasi Karana za pobjednika inače će sljedeći izbori biti za predjsednika države Republika Srpska.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićekonomistica Svetlana Cenić, poznavateljica prilika u cijeloj zemlji i vrsna analitičarka finansijskih transakcija svake vrste. 

Je li očekivala ovakav rasplet i kako bi rezimirala jučerašnji izborni dan i šta to Karan može uraditi?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o ortopediji i traumatologiji kroz prizmu funkcije, a ne samo kroz dijagnoze. Gost je doktor Ivan Karlak, specijalista ortopedije i subspecijalista traumatologije Međunarodnog medicinskog centra Priora iz Osijeka. Tema se prirodno razvija od kukova, koljena i ramena do rehabilitacije, propriocepcije, sporta, djece i biomehanike zdjelice, uz jasnu poruku da nalaz nije isto što i čovjek.

„Snimak nikada ne laže, ali gotovo vrlo rijetko zapravo govori kompletnu istinu.“

Dr. Karlak potvrđuje ovu konstataciju iz svoje prakse. Danas je to čest slučaj, posebno u vrijeme web konsultacija, kada pacijenti pošalju radiološki nalaz na kojem se vidi da je zdravlje tijela poprilično narušeno, a na vratima ordinacije se pojavi sportista koji hoda bez problema. Istovremeno, dešava se i obrnuto, tek početna artroza, a osoba jedva stoji na nogama. Zaključak je jasan - pacijente treba uvijek gledati holistički, jer medicina nije samo dijagnostika, već anamneza, pregled, funkcionalni status i poređenje svega sa nalazima.

Veliki dio razgovora posvećen je endoprotetici (stanje u kojem je implantiran umjetni zglob ili druga zamjena za oštećeno tkivo). Dr. Karlak naglašava da nisu presudni samo implantat i operativni dio, nego okolna meka tkiva, snaga, kompenzacije i obrazac hoda. Objašnjava zašto ljudi nakon ugradnje zgloba mogu nastaviti šepati i kada je operacija dobro izvedena.

Rehabilitaciju poslije operacije opisuje bez uljepšavanja: „nije to fizikalna terapija, to je trening“, a nakon početne faze poručuje da je to priprema za Olimpijske igre.

Za vremenske okvire oporavka daje konkretan primjer: „Prvi dan ćemo dizanje na noge, nakon dvije do tri sedmice slijedi skidanje štaka, a za puni maksimum zgloba često treba šest do osam mjeseci“.

Posebno zanimljiv dio odnosi se na istovremenu ugradnju oba kuka. Dr. Karlak objašnjava razvoj minimalno invazivnih tehnika u kojima se mišići ne režu, već razmiču, pa je rano oslanjanje moguće, a studije su pokazale i prednosti istovremenog rješavanja oba kuka, jer se u jednom aktu rješava biomehanički problem i ubrzava rehabilitacija.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Nenad Dizdarević, filmski i televizijski redatelj, scenarist, producent, filmski kritičar i profesor filma gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom. Diplomirao je režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, a redateljsku karijeru započeo je na Televiziji Sarajevo TV-dramom „Žena na kamenu“, snimljenom po motivima pripovijetke Ive Andrića.

Dizdarević je jedan od vodećih bosanskohercegovačkih režisera, čovjek čija je ratna premijera nagrađivanih „Magarećih godina“ 1994. godine bila prva premijera nekog bh. filma od nezavisnosti i koji od tada praktično nije snimio niti jedan film.

Pored redateljskog rada, Dizdarević je pod više pseudonima objavljivao filmske kritike. Predavao je na Odsjeku glume Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a jedan je od suosnivača Sarajevske filmske akademije, na koju je doveo i slavnog mađarskog redatelja Belu Tarra.

U podcastu je govorio o razlozima zbog kojih mu je blokiran čitav niz projekata, o ucjenama tadašnjeg federalnog ministra kulture i sporta Gavrila Grahovca za neostvareno snimanje „Elijahove stolice“, po romanu Igora Štiksa. Pričao je o iskustvu odrastanja u familiji diplomata i u inostranstvu, o Francuskoj, Alžiru i Iraku, te o razlozima povratka u Sarajevu, s njegovim gorkim zaključkom da mu je to bila jedna od najgorih životnih odluka.

Riječi je bilo i o tome zbog čega nikad ne bi mogao živjeti u Beogradu, o potrebi za denacifikacijom Srbije, o njegovom stricu Ziji Dizdareviću koji je ubijen u Jasenovcu. O njegovom bliskom odnosu s Brankom Ćopićem, čija je djela ekranizirao. Pričao je i o drugom našem velikom književniku - Ivi Andriću, o njegovim ranim radovima za Televiziju Sarajevo i o filmu „I to će proći“.

Dizdarevićeva uloga u osnivanju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu bila je također jedna od tema razgovora, kao i rad s Belom Tarrom na njegovoj filmskoj akademiji u Sarajevu.

I na koncu, iz čitavog razgovora, uključujući njegovo iskustvo s ambasadom BiH u Parizu, izbijala je Nenadova frustracija našim sistemom, ljudima koji nas prezenti

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U društvu u kojem se granice između fikcije i stvarnosti sve češće brišu, izbor uloga prestaje biti isključivo profesionalna odluka i postaje pitanje odgovornosti. Popularnost negativnih likova, njihovo romantiziranje i pretvaranje u uzore, otvara dilemu s kojom se glumci neminovno suočavaju: gdje završava umjetnička sloboda, a počinje odgovornost prema publici.

Ta dilema prelama se i kroz razmišljanja Ivana Bosiljčića, gosta nove epizode podcasta Opet Laka, u kojoj sa Elvirom Lakovićem promišlja granice umjetničke slobode i odgovornosti.

- Trebalo bi da budemo svjesni kakav uticaj mi glumci imamo kroz ono što igramo, ali ako svi glumci odbijaju da igraju negativce, ko će ih onda igrati? Problem je u tome što ih naša kultura ima običaj popularizirati, kaže Bosiljčić.

Upravo zato, za njega nije presudan sam izbor takvih uloga, već način na koji su oblikovane.

- Važno je da negativac na kraju ima pokajanje, kaže, navodeći kao primjer scenu iz serije Južni vetar, u kojoj je, kako ističe, pokajanje liku koji tumači Miloš Biković, dalo dubinu i ljudskost. 

Taj odnos prema likovima Bosiljčić vidi kao odraz šire promjene u vrijednosnom sistemu. Smatra da se kod mlađih generacija ponovo javlja potreba za jasnim moralnim orijentirima, nakon perioda u kojem su se destruktivni obrasci ponašanja često predstavljali kao poželjni.

- Čini mi se da se viteštvo vraća, kao da se ovo drugo izgustiralo. Vidim po svojoj kćerki i po mladima generalno da su im balavanderi smešni, a da se svi utišaju pred nekim džentlmenom, kazao je Bosiljčić.

Upravo ta potreba za jasnim vrijednosnim uporištima, smatra, objašnjava i dubinu povjerenja koje publika ima prema likovima koje gleda na ekranu. Koliko to povjerenje može biti snažno, shvatio je kroz svoju ulogu u seriji Ranjeni orao.

- Moj junak je doživeo nesreću i u toj nesreći izgubio nogu, prisjeća se.

Sama scena, tehnički, bila je jednostavna - rupa na krevetu, kroz nju provučena noga, međutim, reakcije publike pokazale su da granica između ekrana i stvarnosti lako nestaje.

- U nedelju je emitovana epizoda, a u ponedeljak sam hodao centrom Beograda. Ljudi me prepoznaju i prvo

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Psiholog Vanja Tolj, gost podcasta Oslobođena, otvorio je pitanje rodnih uloga na Balkanu, ističući da se savremene promjene u položaju žena često doživljavaju kao prijetnja muškom identitetu, naglašavajući da su se žene danas u velikoj mjeri okrenule sebi, obrazovanju, karijeri i ličnom razvoju, što kod dijela muškaraca izaziva nelagodu i otpor.

Prema njegovim riječima, i dalje je snažno prisutan tradicionalni obrazac prema kojem se od žene očekuje da, bez obzira na ambicije, prvenstveno bude posvećena kući i porodici.

Psiholog upozorava da se ženama i dalje nameću brojna ograničenja, od toga kako trebaju odgajati djecu, do toga da ne bi smjele zarađivati više od partnera ili donositi važne odluke. S druge strane, ističe, model muškog ponašanja ostaje gotovo neupitan.

U podcastu smo govorili i o duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima i njihovom utjecaju na emocionalne izbore žena, posebno u partnerskim odnosima. Na društvenim mrežama se nedavno pojavila priča koja snažno oslikava poruke koje se i danas šalju djevojkama. Negdje u unutrašnjosti Srbije, na svadbi, otac je kćerki, dok je izlazila iz kuće, razbio tanjir iz kojeg je jela godinama, jasno joj poručujući da se u tu kuću više ne može vratiti. Ovakvi simbolični, ali brutalni činovi ostavljaju duboke posljedice i na nove generacije žena.

- To jako utiče. Imam žene koje su zbog takvih poruka prerano ušle u brak, bukvalno pobjegle u brak s muškarcima koji su isti kao njihovi očevi, ističe psiholog.

Govorili smo i o savremenim partnerskim odnosima i razlozima zbog kojih je sve više žena i muškaraca koji su sami, ali ne nužno i usamljeni. Tolj ističe da se način na koji žene danas ulaze u odnose značajno promijenio, kao i kriteriji koje postavljaju pred partnere. 

Prema njegovim riječima, upravo ta promjena očekivanja utiče na to da je sve više ljudi koji biraju da budu sami. Posebno se osvrnuo na temu da žena iz veze emocionalno ode mnogo prije nego što je fizički napusti.

- Žena ne odlazi preko noći. Mjesecima, nekad i godinama, pokušava, trudi se, bori se, govori, upozorava. A onda se jednostavno emotivno ugasi i kaže: "Ja više ne mogu, umorna sam", obja

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Miloš Stojčev svojim igrama u dresu FK Sarajevo ostao je upamćen među navijačima kluba sa Koševa, a na pomen njegovog imena simpatizeri Sarajeva sa osmijehom i sjetom govore o njegovim nastupima u bordo dresu. Upravo je on gost nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Stojčev je ponikao u Crvenoj zvezdi, odakle je nakon izlaska iz omladinskog pogona odlazio na posudbe u Sopot, Grbalj i Bežaniju. Potom je uslijedio angažman u novosadskoj Vojvodini i Borcu iz Čačka sa kojim je nastupao u evropskim takmičenjima. Poslije toga odlazi u MLS gdje je nastupao za Sporting Kansas City, a potom slijedi odlazak u Kazahstan.

Prvi put u Bosnu i Hercegovinu dolazi 2013. godine, kada potpisuje za ekipu Leotara.

- Ostao sam bez angažmana, ali sam radio individualno. Ipak vrijeme je prolazilo i kada je došla ponuda iz Trebinja, na prvu i nisam bio za. Međutim vrijeme je prolazilo i onda sam odlučio da idem u Trebinje. Bila je teška situacija, igrali smo bez plata i svega, ali smo bili dobra ekipa i uspješno smo izvukli tu sezonu. Nakon toga su počele da dolaze ponude iz BiH. Čini mi se da me pola lige htjelo, prisjeća se Stojčev.

Već tada ga Sarajevo želi u svojim redovima, ali se odlučio na odlazak u Kazahstan. Ipak, Sarajevo i Husref Musemić koji je tada vodio klub sa klupe bordo tima ne odustaju, pa nakon jesenje sezone odlučuje se na dolazak u Sarajevo i povratak u BiH.

- Husref me htio u ekipi i tražio je da me dovedu. Mislim da me Ermin Avdić, koji je bio tada skaut Sarajeva, zvao 50 puta dnevno. Toliko me zvao da sam u jednom momentu prestao i da se javljam. Dobio sam vrlo dobru ponudu iz Kazahstana, ali sam ubrzo donio odluku da ću na polusezoni u Sarajevo. Interesantno je da me Husref tražio i doveo, ali je on smijenjen i kao trener me dočekao Robert Jarni sa kojim sam počeo pripreme, govori Stojčev. 

Posebno emotivan je bio kada je govorio o rahmetli Dženanu Uščupliću, sa kojim je Stojčev osvojio Kup i titulu prvaka Bosne i Hercegovine. 

- Mi smo bili dobra ekipa, na terenu i van njega. A Dženo je upravo to znao. Dao nam je slobodu i mi smo mu to vratili na terenu. Jednostavno on je sa nama radio na takav način da smo mi uživali u

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Kada nas je, decembra 2020. godine, potresao međunarodni skandal, željeli smo povjerovati da je u pitanju incident: Milorad Dodik je tada, kao član državnog Predsjedništva ugostio Sergeja Lavrova, ruskog ministra spoljnih poslova i pohvalio se kako ga je darivao pozlaćenom ikonom sv. Nikole, starom 300 godina. Srna je - dokumentirajući poklon - fotografirala zemlju porijekla, Ukrajinu i bruka je pukla.

Ikona je, istina, stigla do Rusije, da bi je Lavrov u Moskvi vratio našem tadašnjem ambasadoru, koji ju je pak strpao u kofer i donio u zemlju, no povijest pozlaćenog sv. Nikole ostala je tajna, a naš darodavac nedavno je opet zagrabio u prošlost: ovaj se put nameračio na Sarajevsku hagadu, koju bi vratio u Izrael, iako tamo nikada nije ni boravila.

Sarajevska hagada, jedna od najvrednijih jevrejskih knjiga današnjice, nastala je u Španiji u 14. stoljeću, da bi preko Italije dospjela u Bosnu i Hercegovinu, a u Zemaljskom muzeju je od 1894. godine jedan od eksponata kojim se najviše ponosimo. 

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Eli Tauber, historičar, publicista, savjetnik za pitanje kulture i religije pri Savezu jevrejskih opština, direktor Arhiva Jevrejske zajednice u našoj zemlji, osnivač i predsjednik Udruženja Hagada Sarajevo. 

Šta kaže na Dodikovu ponudu iznesenu izraelskom predsjedniku Isaacu Herzogu? Šta je Hagada Jevrejima u Bosni i Hercegovini?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U kulturama poput japanske ili britanske arhitekti se javno poštuju titulama poput san-a ili sir-a. Kod nas takav odnos prema dugotrajnom i vrijednom stvaralaštvu, nažalost, izostaje, iako je samo trajanje u današnjem vremenu istinsko umijeće.

Jedan od onih koji traje je arhitekta Mladen Gvozden, gost ovosedmične epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.

Stasavao je sedamdesetih godina, u periodu kada Bosna i Hercegovina postaje otvoreni poligon savremene arhitektonske misli. Kao svjedok, ali i aktivni učesnik tog preobražaja, Gvozden ostavlja snažan autorski trag.

Odmah po završetku fakulteta, zajedno s Kenanom Šahovićem, na konkursu pobjeđuje njihov projekat za Aerodromsko naselje - stambeni sklop koji je postavio matricu ovog dijela Sarajeva. Zapošljava se u projektantskoj kući Dom, tada epicentru arhitektonske produkcije, gdje se brzo ističe energijom i talentom.

Kao mladi autor, uz mentorstvo Ahmeda Kapidžića, koautor je zgrade Oslobođenja, jednog od ključnih simbola sarajevske modernosti i olimpijskog optimizma. Ova zgrada nosila je poruku napretka i znanja, ali ratnu destrukciju devedesetih godina, nažalost, nije preživjela - niti je obnovljena.

Osamdesetih godina projektuje stambeno naselje u Kranjčevićevoj, koje se i danas smatra jednim od najkvalitetnijih mjesta za život u Sarajevu. Unutar strogih pravila tzv. Plave knjige, urbanističko-građevinskog dokumenta, korištenog u bivšoj Jugoslaviji, Gvozden stvara dugovječne, funkcionalne stanove, oslonjene na tradicionalnu bosansku podjelu prostora na javno i intimno. Uprkos ograničenjima, naselje izvedeno u opeci ostaje maestralno urbano i gradsko, u snažnom kontrastu s današnjim jednostrano orijentisanim stanovima.

U projektnoj kući Arhitektura nastaje Papagajka - koju Zec karakteriše kao hrabru i razigranu stambenu zgradu i simbol slobodnog duha uoči raspada države, koja i danas svjedoči o autorskoj smjelosti tog vremena. Kuće u sarajevskim naseljima Bistrik i Koševo i brojni privatni objekti dodatno učvršćuju njegov doprinos arhitekturi ukorijenjenoj u mahalski kontekst.

Mladen Gvozden autor je i Doma penzionera u Nedžarićima, objekta koji je završen pre

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Igor Šeregi, reditelj i scenarista filma Svadba, gostovao je u studiju podcasta Opet Laka neposredno nakon sarajevske premijere komedije koju je u prvih sedam dana u kinima pogledalo više od 200.000 gledatelja. Film je u kratkom roku izazvao snažne reakcije publike širom regije, ali i otvorio niz tema koje daleko nadilaze okvire klasične komedije.

U razgovoru s Lakom, Šeregi se osvrće na proces nastanka Svadbe, ali i na komentare koji su pratili film nakon izlaska u kina. Posebno su ga iznenadile reakcije koje su fokus pomjerile sa same priče, na nacionalni i rodni identitet likova.

- Očekivao sam nacionalizam, na to sam bio spreman. Kao, Hrvat radi srpski film ili u Srbiji Hrvat nešto “prodaje”, ali nisam bio spreman na ovaj seksizam. Stvarno nisam mislio da je bitno ko je muško, a ko žensko od to dvoje narodnosti. Postalo je važno što je Srbin oženio Hrvaticu, a ne obratno, to me baš iznenadilo, kazao je Šeregi.

Dodaje kako mu, iako nije prisutan na društvenim mrežama, često šalju komentare publike koji potvrđuju da je riječ o čestoj i, dodajemo, normalnoj životnoj situaciji.

- Ida Prester, koja je vodila zagrebačku premijeru, rekla mi je: “Pa vi ste napravili film o meni, di su moji novci?”. Takvih primjera ima sve više, ali mi smo, eto, uzeli najgori, našalio se.

Poseban segment epizode posvećen je radu sa glumcima, prije svega sa Reneom Bitorajcem, koji u filmu tumači lik Miljenka Lončarića, oca hrvatske mladenke. Šeregi detaljno govori o glumačkoj transformaciji i procesu stvaranja lika.

- S Bitorajcem sam još od Bitangi i princeza i stalno me, na neki novi način, iznenadi, ali ovdje je zaista bio sjajan. Pustio je kosu da bude autentičan, dodali smo mu dvadeset kilograma kroz fat suit za stomak, u filmu je cijelo vrijeme spuštao glavu da dobije podbradak. Sve je igrao iz jednog konstantnog stanja i to je bilo predivno za gledati, kaže Šeregi, objašnjavajući koliko je fizički zahtjevno istovremeno igrati sporost, težinu, ali i brzinu i komičnu impulsivnost u pojedinim scenama.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Oslobođenagošća je Naida Šljivo, poduzetnica, liderica i dobitnica priznanja Žena godine. Govori o svjesnom izlasku iz sigurnog, ali iscrpljujućeg sistema, povratku vlastitim vrijednostima i gradnji biznisa koji je istovremeno uspješan i ljudski. Kroz ličnu i profesionalnu priču otvara teme ženskog liderstva, ambicije, odgovornosti, solidarnosti i hrabrosti da prestanemo čekati dozvolu i počnemo birati sebe.

Svoju ozbiljnu profesionalnu karijeru započela je u Bosni i Hercegovini 2010. godine, u autoindustriji, radeći za veliku i tada vrlo ozbiljnu kompaniju. Međutim, već nakon kratkog vremena postalo joj je jasno da njen trud i rad neće biti dovoljni da ostvari nivo profesionalnog razvoja kojem teži.

Svjesno je 2012. godine donijela odluku da napusti zemlju, u vrijeme kada odlazak u inostranstvo još uvijek nije bio masovna pojava. Vratila se u Njemačku, zemlju u kojoj je odrasla, i to, kako kaže, "u samo srce autoindustrije".

Govoreći o periodu kada je 2012. godine napustila Bosnu i Hercegovinu, Naida Šljivo osvrnula se na položaj ambicioznih žena u poslovnom svijetu i razlike koje je odmah uočila između domaćeg i zapadnog korporativnog sistema.

Pitanje povratka u Bosnu i Hercegovinu često se postavlja kroz prizmu nostalgije ili razočaranja inostranstvom. Međutim, u ovom slučaju odgovor je mnogo složeniji i iskreniji. Govoreći o odluci da se iz Pariza vrati u Sarajevo, Naida ističe da trenutak povratka nije bio "idealno vrijeme", ali da nikada nije ni vjerovala u savršene okolnosti. U Pariz je otišla 2021. godine, u okviru profesionalnog napredovanja. Nakon više od deset godina rada u istoj kompaniji i dolaska na visoku menadžersku poziciju, prelazak u centralu kompanije bio je prirodan korak.

Paralelno s poslom, tu je bila i ljubav, njen partner je iz Francuske pa se činilo da se privatni i profesionalni život savršeno uklapaju. Ipak, Pariz nikada nije postao jedina adresa. Danas živi na relaciji Pariz-Sarajevo, bez potrebe da strogo definiše gdje je primarno, a gdje sekundarno. Odluka o povratku, kaže, nema veze s dosadom, razočaranjem ili neuspjehom. Naprotiv, dolazi iz dugogodišnjeg iskustva života

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Životna škola u fokus stavljamo moć riječi i sve ono što se dešava kada jedna rečenica može oblikovati povjerenje, reputaciju i javnu percepciju, posebno u trenucima kada pogrešno izabrana riječ može donijeti ozbiljne posljedice.

A o tome nam govori čovjek iza kojeg stoji više od dvije decenije iskustva u marketingu, odnosima s javnošću i upravljanju pitanjima od javnog značaja - Vedran Peršić. Nagrađivani je predavač i licencirani business coach, s bogatim iskustvom u radu s liderima, timovima i organizacijama u izazovnim komunikacijskim okruženjima.

Peršić govori o disciplini kao ključnom elementu koji sportaši prenose u poslovni svijet. Objašnjava to primjerom iz košarke: možete pročitati knjige o slobodnim bacanjima, ali dok ne stanete na liniju i ne izvedete 5. 000 slobodnih bacanja, nećete znati kako to izgleda.

Mi danas živimo u vremenu web portala koji su dominantan format za informisanje, te objašnjava koliko se taj novinarski pristup razlikuje od onog novinskog i televizijskog. Na druga dva medija novinar bi cijeli radni dan posvetio istraživanju jedne teme, prikupljanju više izjava i podataka, da bi se napravio prilog oko dvije minute sa svim elementima priče, dok se danas na portalima često objavljuju isječci i nadopune tokom dana, uz logiku zadržavanja pažnje publike.

- Kada god čujemo nešto, ne prihvatajmo to zdravo za gotovo, nego sami sebe propitujmo, razmišljajmo o tome zašto je baš ova informacija sada izašla u javnost? Šta ovaj želi postići? Da li postoje oni ljudi koji razmišljaju drugačije, objašnjava Peršić.

A kada je upitan šta bi rekao sebi od prije 25 godina, našalio se i rekao "kupi Bitcoin ili osnuj Facebook". 

- Rekao bih Vedranu prije 25 godina da mnogo više radi na izgradnji povjerenja s ljudima. Rekao bih mu da je izgradnja reputacije dugotrajan proces i da zahtijeva dosljednost, istinitost, tačnost, kaže Peršić.

Epizoda se bavi i liderstvom iznutra, Peršić kaže da je liderstvo kada možete da budete na pravom mjestu u pravom trenutku za ljude koje predvodite, uz naglasak da lider radi u interesu tima, preuzima odgovornost i ne skriva se iza procedura. Govori o

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Amar Memić, fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine, jedan je od onih koji su tiho gradili svoju karijeru, gost je nove epizode podcasta (IN)Direkt.

Daleko od očiju javnosti Memić je išao stepenicu po stepenicu u svojoj karijeri. Danas je neizostavni član češke Viktorije Plzen, ali i Zmajeva, gdje je uspio da se svojim igrama nametne i dobije povjerenje selektora Sergeja Barbareza i njegovog stručnog štaba.

Fudbalski put je počeo u rodnoj Brezi, odakle je još kao petnaestogodišnjak stigao u Radnik iz Hadžića. 

- Roditelji su me kao nagradu za odličan uspjeh u osnovnoj školi upisali na fudbal. Maštao sam cijeli život da budem fudbaler, gledao utakmice. Poslije je došao poziv iz Radnika iz Hadžića, gdje mogu reći da je to bio pravi potez. Dobio sve uslove za napredak, iako nije bilo nimalo jednostavno otići od kuće sa 15 godina. Imao sam sreću da je Breza blizu pa sam mogao biti stalno u kontaktu i blizini sa roditeljima, prisjetio se Memić.

Uspio je da se izbori za status juniorskog reprezentativca, a potom je uslijedio odlazak u NK Bravo u Sloveniju. Iz slovenačkog kluba je dobio poziv u mladu reprezentaciju kod Slobodana Starčevića, koji mu je dao povjerenje u pet utakmica, a posebno pamti utakmicu u kojoj je bio i strijelac.

Nakon određenih problema sa klubom odlučio se na odlazak u češku Karvinu, koja je tada nastupala u drugom rangu. Ipak, uspio je prvo sa njima ostvariti promociju u elitni rang, a potom je svojim sjajnim igrama zaslužio poziv u redove Viktorije Plzen.

Paralelno sa dolaskom u Plzen, dobio je poziv i selektora Barbareza u nacionalni tim.

- Kada sam dobio poziv selektora Barbareza, mislio sam da sam "propao" kroz cijeli svijet. Bilo mi je nestvarno. Kada mi je rekao da su oni pričali o meni i da misle da je vrijeme da dobijem poziv, da je vrijeme da se pokažem. Meni je to bilo nestvarno. U tom trenutku sam uspio da nazovem mamu, sestru i agenta. Onda se ne sjećam jednog dijela šta se dešavalo. Niti jedem, niti pijem, ništa, ispričao je Memić.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

I federalni je Dom naroda, nakon Predstavničkog doma, usvojio Izmjene Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, pa već od februara penzionere očekuju veće, usklađene penzije za 11,6 posto. Po novom zakonu, sljedeće usklađivanje je 1. jula i to uz parametre koji su povoljniji za penzionere.

Najviše interesa izazvala je zakonska izmjena o budućim penzionerima, čije će penzije zavisiti od dužine radnog staža i određivati se u procentu izračunatom u odnosu na prosječne penzije isplaćene za decembar prethodne godine, usklađene u godini ostvarivanja prava. Iako je i u Parlamentu bilo i primjedbi i različitih poruka - nije bilo spora da su zakonske izmjene neophodne, kao što niko nije imao ni dilema da treba postojati razlika u ostvarivanju pravaizmeđu onih koji imaju 15 godina staža i onih koji su radili 40 godina. No, i dalje je otvoreno pitanje - kako preživjeti sa minimalnom penzijom?

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić. 

Koliko će ove izmjene poboljšati status penzionera?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Najbolji bosanskohercegovački bokser i aktuelni prvak u WBA organizaciji je gost nove epizode podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu - on je Edin Puhalo poznatiji kao Iron Puki. U svijetu profesionalnog boksa postoji pet ozbiljnih bokserskih asocijacija. WBA spada u grupu najjačih, odnosno najjača je i najstarija organizacija na svijetu.

Poseban fokus epizode je ono što se ne vidi na ekranima: šta se dešava u tijelu i glavi prije meča, tokom iščekivanja, u trenutku ulaska u ring i u rundama. Puki govori o samopouzdanju kad se meč dogovara, ali i o preokretu kad se približi ringu.

- Kada se dogovara meč, svi smo mi puni samopouzdanja i ambiciozni. Pobio bi se sa bilo kim. Međutim kada dođe ulazak u ring znaju se miješati emocije. Dolaze pitanja poput onih: “Je li meni ovo treba?“ i „Dokad ću ja ovo više ovako?“. Ogroman je stres u toku svakog meča pogotovo kada postignete neke rezultate - od vas se očekuje makar da budete prvak Evrope, priča Puki.

U epizodi su spomenuti i detalji iz borbi u kojima je Iron Puki učestvovao od fokusa kao treba biti kao “tunel”, selekciji ljudi u svlačionici, te osjećaja da u ringu čuje trenera i da mozak “zaboravi neke nebitne stvari, ostane samo ono kako da preživiš”.

Puki otkriva i koja je cijena borbe, kako izgleda oporavak, koliko tijelu treba i ima li posljedica.

- Oporavak je bitan ne samo poslije borbe. Međutim u samom meču normalno da ćete doživiti i nekih sitnih povreda, većih, manjih. Mišići se danima oporavljaju, mozak zna nekad i sedmicama da se oporavlja od tih nekih većih ili mikro trauma, kaže Puki.

Puki je govorio i o promjenama u svom životu i načinu rada u posljednje tri-četiri godine. Spominje i sina Arslana, koji nekada ide sa njim na treninge i pomaže mu da bude još bolji i jači.

Za sebe kaže da je udarač, ne nužno tehničar, ali i da ne znači nužno da ako radiš jače i više da i dobro radiš.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta U kontru s Draganom Markovinom gošća je Adisa Bašić, pjesnikinja, književnica i univerzitetska profesorica, autorica više pjesničkih knjiga i eseja, čiji je rad prevođen na brojne jezike. Povod njenog gostovanja je roman “Knjiga o Almiru” koji je prema mišljenju mnogih jedan od najpotresnijih književnih djela o ratu i sjećanju.

“Knjiga o Almiru” čudesan je dokumentarni roman o potisnutim traumama i manjinskim sjećanjima, kakav do sada. To nije samo roman o jednoj porodici, to je istovremeno i dokumentarni roman o Bosni i Hercegovini, ratu, postratnom životu i svemu onome što je ostalo neizgovoreno.

Roman prati sudbinu Almira Smajića, brata njenog muža Adnana. Almir je bio potporučnik JNA koji je poginuo u opsadi Vukovara, 7. novembra 1991. godine, 11 dana prije pada Vukovara. Od Almira se tada, uz vojne počasti, oprostila njegova čitava rodna Bijeljina, a po njemu je nazvana i ulica u kojoj je nekada živio i koja postoji i dandanas.

Samo nekoliko mjeseci poslije Almirove smrti, u istom gradu započeo je, kako kaže Markovina, "ples smrti": oni koji su napadali Vukovar protjerali su gotovo sve Bošnjake iz Bijeljine, uključujući i Almirovu porodicu, nakon brutalnih uličnih ubistava. Markovina dodaje da je "Bijeljina je ostala upamćena po Havivovim fotografijama, po orgijanju arkanovaca, po spomeniku Draži Mihailoviću i po spomeniku srpskim vojnicima iz ovog rata, koji je, da apsurd bude veći, izradio autor spomenika na Sutjesci."

Adisa Bašić u knjizi je imala teške izazove: otvoriti šutnju najbližih koji su jednom godišnje odlazili na groblje u Bijeljinu, gdje je Almir ukopan, ali o Almiru nisu govorili; steći povjerenje njegovih prijatelja i bivše djevojke; suočiti se s mučnom stvarnošću Bijeljine, ali i s rijetkim lijepim trenucima u tom gradu.

U razgovoru su govorili o osjećajima Almirovih najbližih, o tome kako je Arkan poštedio život njenom suprugu zbog Almira. Riječi je bilo i o protjerivanju i prodaji kuće u Bijeljini, prijateljstvima koja su preživjela, razlozima zbog kojih je Almir otišao u vojsku, o iskorištavanju njegovog imena i smrti u današnjoj Bijeljini, ženi Bošnjakinji koja je promijenila i

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Opet Laka, razgovaramo sa Goranom Popovićem, mladim glumcem iz Mostara čiji se profesionalni put formirao mimo očekivanih i unaprijed utabanih ruta, kroz pokušaje, zaokrete i odluke koje su se donosile u hodu - od lokalne scene do jedne od najzahtjevnijih umjetničkih sredina na svijetu.

Govoreći o životu u Njujorku, gradu koji je njegova adresa već nekoliko godina, Popović jasno razdvaja mit od stvarnosti.

- Tamo stvarno ima svega, ali moraš stalno nešto raditi da bi se osjećao korisnim. Ako staneš makar na sat vremena, odmah se zapitaš čime da popuniš to vrijeme. Taj pritisak da stalno moraš biti u pokretu, da stalno moraš raditi, jako loše utiče na psihu, kaže, dodajući da takav ritam s vremenom dovodi do tačke u kojoj više nisi siguran šta zapravo želiš.

Prije ostvarenja “američkog sna” njegov put oblikovale su i okolnosti na koje nije mogao uticati. Nakon što prijemni ispit na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu nije prošao, završava studij engleskog jezika i književnosti, ali ideju o glumi ne napušta.

Radeći različite scenske i umjetničke poslove, ostaje vezan za teatar i izvedbu te se upravo u potrazi za drugačijom prilikom, prijavljuje na Američku akademiju dramskih umjetnosti u Njujorku.

- Prijavu sam poslao online, da probam. Zatim su objavili gradove u kojima će se održati audicija. Vidim sve Amerika, Amerika, Amerika, a ja do Amerike nisam mogao ni dobaciti. Kada sam vidio Švedsku, pomislio sam - super, taman da odem na odmor i spojim to s audicijom, prisjeća se Popović.

Prijem na Akademiju došao je potpuno neočekivano.

- Kada mi je stigao mail da sam primljen, ništa mi nije bilo jasno. Bukvalno sam bio u fazonu - šta se sad dešava? Nisam bio zadovoljan ni kako sam uradio monolog, imao sam osjećaj da sam ga radio pogrešno, da mi nije legao u tijelu, kazao je.

Pravi šok, međutim, uslijedio je tek kada je shvatio koliki su troškovi školovanja i života - 60. 000 dolara za period od devet mjeseci, za njega su, u tom trenutku, bili nedostižna cifra te je bio primoran razmišljati o odustajanju. Ipak, dvije sedmice poslije, dobio je poziv prilikom kojeg mu je sao

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U vremenu kada se gotovo svako usuđuje govoriti o suplementima, često bez stručnog znanja, postavlja se pitanje da li smo u želji da ojačamo imunitet zapravo napravili veći problem nego korist. Naime, čak i naizgled bezazlene stvari mogu imati negativne posljedice ako se koriste neadekvatno i bez kontrole. 

Ilhana Dolović - Hadžajlija, magistrica farmacije, ističe da danas postoje dvije krajnosti među pacijentima. S jedne strane su oni koji ne vjeruju ni u šta i koji ne koriste nikakvu suplementaciju, smatrajući da im ona nije potrebna. S druge strane su oni koji, iz straha, posežu za svim mogućim suplementima, često ih uzimaju predugo, u prevelikim količinama i bez prethodnih laboratorijskih nalaza. 

- Nije svaki dodatak prehrani nužno dobar za zdravlje, posebno ako se ne koristi pravilno, kaže Ilhana i dodaje da se suplementi, naročito mikronutrijenti, nikada ne bi trebali uzimati naslijepo, bez prethodne provjere stvarnih potreba organizma.

 Kao primjer navodi vitamin D, koji je tokom pandemije COVID-19 bio u centru pažnje.

- Iako je vitamin D važan za imunitet, njegova nekontrolisana i dugotrajna upotreba može biti štetna. Vitamin D je liposolubilan, što znači da se teže izlučuje iz organizma, pa se može nagomilavati. Ako su vrijednosti vitamina D u krvi iznad 50 mikrograma, može doći do pojave simptoma hipervitaminoze, poput bolova u stomaku, gubitka apetita, mučnine i povraćanja. Iako su teška predoziranja rjeđa, ona su ipak moguća, objašnjava Ilhana.

Antibiotska rezistencija sve češće se bilježi i u bolničkim uslovima, a stručnjaci upozoravaju da je jedan od glavnih razloga prekomjerna i neadekvatna upotreba antibiotika. 

Upozorava se da nepotrebna upotreba antibiotika može napraviti više štete nego koristi. Antibiotik ne uništava samo loše bakterije, već i one dobre. Time direktno narušavamo crijevnu floru i slabimo imunitet. Poseban problem predstavlja razvoj rezistentnih bakterija.

Kada antibiotik djeluje na bakteriju na koju ne treba, ona vremenom postaje sve jača, stvara zaštitni biofilm i dolazimo u situaciju da više nijedan antibiotik ne djeluje, navodi, slikovito opisujući bakterije kao "male o

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U drugom dijelu podcasta (IN)Direkt govorio je o mnogim temama i stvarima sa kojim se susretao tokom i nakon fudbalske karijere. Jedna od ličnosti koja je dominatna tokom njegovog boravka na Grbavici je svakako pokojni Ivica Osim o kojem Nikić priča biranim riječima.

- Švabo je pravio tim, a kada imaš tim, on izbaci pojedinca. I tu je on radio pravu stvar. On je već tada igrao sa trojicom prema naprijed. Znao je reći: “Ko da loptu meni i Fići, biće kažnjen, samo lopta u for.”. Jer kad nam daš u for, mi odosmo. Sastavio nas je sa svih strana, ali smo dugo igrali zajedno i znali smo napamet gdje je ko. On je to sve držao pod kontrolom, prisjetio se Nikić.

Govorio je Nikić i odnosu sa cijelom generacijom Željezničara koja je tada nastupala za tim sa Grbavice. Poseban odnos je bio sa Edinom Bahtićem sa kojim je nastupao i u Željezničaru, ali i Grčkoj. 

Jedna od utakmica zbog koje žali je finale Kupa Maršala Tita sa mostarskim Veležom. Kako sam za sebe kaže on je bio katastrofalan u tom susretu, ali je opravdanje našao u tome što je noć prije popio sokove, koji su mu sutra napravili problem na utakmici.

- Bio sam katastrofa. Onda smo se svađali ja i Fićo. Meni naumpalo da nosim sedmicu, ne znam zašto. Ja sam prije igrao desno krilo, ali me Dobrivoje Živkov namjestio i da igram lijevo. Nas su odveli u Beogradu na zgradu Energoinvesta, visoka, ima sto spratova. Bili smo na večeri i tamo su bili Fruktalovi sokovi, koji su tek tada izašli. Ja mislim da sam ih popio jedno pedeset tu večer. Nisam igrao tu utakmicu, nisam mogao da maknem, kroz osmijeh je ispričao.

Iz Željezničara je otišao u Grčku, gdje je nastavio sa dobrim igrama. Ipak, nesporazum koji je imao sa trenerom u Arisu, kasnije mu je donio dosta problema, pa se odlučio na povratak u Željezničar.

Legendarna utakmica sa Crvenom zvezdom u kojoj su Plavi pobijedili 3:0, povratak na mjesto na kojem je najviše volio igrati i igranje za svoju dušu, donijeli su mu status ikone među navijačima Želje.

Poslije je otišao u Čelik, a ubrzo nakon toga je stigao i kraj karijere te odluka da se nastavi baviti trenerskim poslom. Bio je čak i trener omladinskih r

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Dok je Nobelov komitet još razmatrao životopise kandidata, Donald Trump je povukao efektan potez: početkom avgusta prošle godine u Bijeloj kući ugostio je predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, koji je - kao i Nikol Pašinijan, premijer Armenije - stavio svoj potpis na Deklaraciju kojom su se dvije zemlje obavezale na trajni prekid sukoba i obnavljanje veza. Cesta duga 32 kilometra prestala je biti točka sporenja i postala rješenje poznato kao TRIPP - Trumpov put do međunarodnog mira i blagostanja - a riječ je o američkoj koncesiji dugoj 99 godina na tranzitnu rutu koja obuhvata željezničku prugu, cjevovode, elektro i komunikacijske kablove i Zanzegurski koridor na kome bi sve bilo američko i osigurano prvoklasnim operaterima, a usto zaobišlo i Rusiju i Iran. TRIPP je brojnim kolegama bio prva asocijacija kada su Sjedinjene Države našle rješenje za Južnu interkonekciju u našoj zemlji. 

Riječ je o projektu koji Bosnu i Hercegovinu povezuje sa LNG terminalom za ukapljeni plin na Krku, zapravo našem pristupu mreži gasovoda koja bi nautralizirala plin kao rusko oružje, što uključuje i Grčku i Azerbejdžan, i što je uostalom i model kojem evropske zemlje sve više teže.

No, Dragan Čović se Južnoj interkonekciji žestoko suprotstavlja već pet godina, protivio se i Zakonu koji je ipak izglasan u Federalnom parlamentu, a gost nove epizode podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićje istim povodom bio s nama i prije ravno dvije godine. S nama je ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi Federacije Vedran Lakić.

Koji su naredni koraci? Kako je prošao američki sastanak s Čovićem?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Iza Abdulaha Sidrana, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika i filmskih autora, prepoznatljivog intelektualnog glasa Sarajeva, ostala je opsežna rukopisna građa koja do sada nije objavljena. O tom dijelu stvaralačkog naslijeđa u novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom govori Miranda Sidran, njegova kćerka.
 
 Miranda Sidran rođena je Sarajka, majka dvoje djece i diplomirana komparativistica i bibliotekarka. Višejezičnost je stekla još u djetinjstvu, odrastajući u domu u kojem su se govorili albanski i bosanski jezik, pa su se, kako kaže, strani jezici “lakše primali”. Od 1992. godine zaposlena je u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, gdje i danas radi, a tokom karijere služila je u diplomatskim predstavništvima BiH u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Holandiji, Portugalu, Belgiji i Grčkoj.
 
 Značajan dio razgovora odnosio se na rad Fondacije „Sidran“, osnovane 2022. godine, još za vrijeme pjesnikovog života. Riječ je o zadužbini koju je Sidran ostavio u amanet i na odgovornost onima koji ostaju iza njega i koji daju sve od sebe da se njegov lik i djelo ne zaboravi. 

Razgovarali su i o festivalu kulture „Sidranovi dani“ koji je po drugi put održan u oktobru prošle godine, festival koji slavi i čuva od zaborava život, lik i djelo Abdulaha Sidrana.

Od očeve smrti, prije gotovo dvije godine, svojom svrhom smatra čuvanje i njegovanje Sidranovog stvaralaštva, ogromne i bogate književne zaostavštine, duboko vjerujući da njegovi poštovatelji imaju pravo da nastave uživati u njegovim djelima, ali i da njegovu vrijednost prepoznaju i otkriju novi naraštaji. 

U ovom podcastu smo saznali da je Sidran iza sebe ostavio dovršene scenarije za "trećeg oca", iz trilogije "Sjećaš li se Dolly Bell", "Otac na službenom putu", potom za seriju prema romanu Meše Selimovića "Tvrđava", scenarij za film prema romanu “Na Drini ćuprija” Ive Andrića i za film "U Zvoriku ja sam ostavio svoje srce". 

Prisjećajući se godina u kojima je Sidran još živio boemskim životom, Miranda govori o njegovoj duhovitosti i šarmu koji su dolazili do izražaja u trenucima opuštenosti. 
 
 - Tada je znao biti

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Njegova karijera razvijala se tiho, postepeno i dosljedno - od klubskih svirki i televizijskih formata, do statusa jednog od najprepoznatljivijih vokala savremene regionalne pop scene. Matija Cvek, kojeg će šira publika vjerovatno najprije prepoznati po hit-duetu “Trebaš li me”, ovog petka stiže u studio podcasta Opet Laka.

Govoreći o muzici koja ga istinski uzbuđuje, Cvek se prisjetio koncerta Stevie Wondera, koji ga je duboko emotivno pogodio. 
 
 - Nevjerovatno iskustvo! Stevie Wonder sa svojih 75 godina svira dva i pol sata, i dalje pjeva sve te velike tonove - obožavam ga. Na koncertu sam bio kao mala curica, supruga sa mnom, snima me, ja u ekstazi, u jednom trenutku plačem. Ljubav je to, kaže Cvek, ne skrivajući koliko ga muzika i dalje može razoružati.

Matija je autor koji istrajno gradi pjesme na emociji i preciznoj interpretaciji, bez skrivanja iza trenda. Piše ih, kako sam kaže, naliv-perom, jer mu taj „vintage“ pristup pomaže da ostane spor, fokusiran i iskren, čak i u vremenu u kojem umjetna inteligencija sve češće pokušava zamijeniti proces stvaranja. Upravo zato insistira na slušanju muzike u cjelini, bez preskakanja i fragmentacije. 
 
 - Morala bi postojati kultura slušanja. Ja, recimo, slušam cijele albume određenih autora. Tu punim svoju čašu i sve se to dalje prelijeva, ističe.

U razgovoru se osvrće i na početke - prisjeća se prvih zarađenih sto kuna, ali i perioda kada je svirao svadbe, priznajući da danas, bez obzira na honorar, ne bi pristao na ono što doživljava kao gubitak smisla i ličnih granica. Dotakao se i televizijskih formata koji su mu otvorili vrata, ali i razočaranja jer na A strani “nije pobijedio”, iako mu je upravo taj period donio vidljivost i dodatno samopouzdanje. 

Posebno je kritičan prema savremenom načinu konzumiranja muzike i ulozi društvenih mreža. 
 
 - Nerijetko ispadam dosta kritičan prema ovom vremenu, ali stvarno me tišti. Mislim da su TikTok i Instagram loši za muziku. Sadržaji traju 30 sekundi do minute - šta ti neko pametno može reći u tom vremenu? Kako da dobiješ pjesmu, djelo, smisao, sadržaj? Ja mislim da to sve skupa nije dobro za muziku, kazao je Cvek, j

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene govorimo o tome gdje roditelji najčešće griješe, koje signale dječjeg razvoja ne smijemo ignorisati i koliko savremeni način života utiče na djecu. Naša gošća je defektologinja Kosana Tojić.

S Kosanom razgovaramo o najčešćim dilemama roditeljstva: od razvoja govora, ponašanja i emocija, preko uticaja ekrana, ubrzanog ritma života i prezaštićenosti, do razlika između dječaka i djevojčica i trenutka kada je važno potražiti stručnu pomoć. Razbijamo mitove o “normalnim“ fazama, govorimo o izazovnom ponašanju kao mogućem pozivu u pomoć, dosadi, frustraciji, granicama, ali i malim svakodnevnim ritualima koji imaju veliki uticaj na zdrav razvoj djeteta. Emisija donosi primjere iz prakse, savjete koji umiruju roditelje, ali i poruke koje svako dijete treba čuti svaki dan.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Ona je simbol transformacije i snage, žena koja je vlastitu borbu sa kilogramima pretvorila u strast i karijeru i neko koga bi svako poželio za poslodavca. U novoj epizodi podcasta Životna škola naša gošća je Ilijana Bodlović, poznatija kao Chanel Anny, osnivačica platforme Fitness Anny.

Any govori o djetinjstvu i osjećaju neprihvaćenosti, te o tome kako je taj period ostavio trag i oblikovao odnos prema ljudima, zagrljajima i podršci drugima.

Opisuje vrijeme kada je bila kući, kada se, nakon trudnoće i poroda, “dovela” do velikog broja kilograma i postala, kako sama kaže, “nezadovoljna, čangrizava, ljubomorna, zločesta žena”. Govori i o suočavanju sa sobom, ogledalom i vagom, te o tome kako je počela šetati svaki dan, paziti na hranu i učiti o prehrani i treningu.

Nakon vlastite promjene, priča se širi preko društvenih mreža, zatim kroz rad sa prijateljicama, klijenticama i grupama, gdje naglašava lični pristup i insistiranje na rezultatima. Saznali smo i kako su izgledali njeni počeci, njen prvi poslovni prostor i prve sprave. Kaže da je ženama teže da uspiju i da je slogan “Žena si - možeš sve” nastao iz tog iskustva.

Govorila je Anny i o svojim malim pobjedama, ali i porazima te revoluciji koju je postigla u fitnesu i došla do skoro 20.000 članica.

Od kredita, u cijelom ovom procesu, kaže, nije mogla pobjeći, a u Životnoj školi objašnjava kako ga je digla bez bankovnog računa, zašto je to krila od svih i šta je njenom biznisu uradila pandemija.

Zašto se sa Bogom svađala tri puta, koliko puta je ostala bez svega i kako to da poklanja radnicima stanove i automobile, slušajte i gledajte u novoj epizodi podcasta Životna škola 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Nikola Nikić je sinonim za ugodan razgovor, smijeh i mentalni odmor.

Bivši fudbaler Željezničara je svojim igrama na terenu oduševljavao sve ljubitelje fudbala, posebno navijače tima sa Grbavice. Pored terena to je bio čovjek koji okuplja i plijeni svojom pojavom, iskrenošću i vječnim humorom.

Ponikao u Skugriću kraj Modriče, odakle je preko FK Modriča i NK Zvijezda iz Gradačca, stigao na Grbavicu, gdje je doživio zlatne trenutke svoje karijere.

U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt razgovarali smo o samim počecima karijere, ali i odrastanju Nikića u svom rodnom mjestu.

- Bili smo u Beogradu kod jedne moje rodice. Mislim da sam bio prvi razred. Htio sam da se pokažem pred jednom curicom. Onaj je napravila kolut naprijed. Ja to nikada nisam znao, ni dok sam bio fudbaler. Ali da bih se dokazao pokušao sam i ja. Bio je neki krevet i federi su me izbacili i pao sam sa trećeg sprata. Pao sam na glavu i slomio ruku. Djeca u šali govore uvijek: "Ćale ostale su posljedice", prisjetio se Nikić.

Njegova karijera je započela u Bratstvu iz Skugrića.

- Skugrić je imao tri kluba. Bratstvo, Sloga i Zadrugar. Svi smo se mi borili da dođemo u Zadrugar, koji je najveći klub ovdje bio. Bio sam ja "divlji", nisam prošao ozbiljnu školu. Kada sam došao u Zvijezdu, čujem igrači govore boli me loža. Ja nisam znao šta je to nikad nisam bio povrijeđen. Danas je sve drugačije, govori Nikić.

Prvi dio podcasta otkriva nam kako je Nikić odrastao u svom rodnom kraju i kako je uopšte počeo da se bavi fudbalom. Kako je prošla proba u Crvenoj Zvezdi? Kako mu je bilo u JNA i zašto danas fali takva neka obaveza za današnju omladinu? Kako je umjesto u Zenici završio na Grbavici i kakva je imao iskustva sa avionom i prvim putovanjem? Kako se stvarala generacija koja je pokorila Evropu?

Kako sam kaže, brzo je učio i prihvatao sve nove stvari od dolaska u Sarajevo i Željezničar. Jednako tako "plaćao" je školu nakon dolaska u veliki grad. 

U prvom dijelu razgovora sa Nikićem govorio je i o odnosu sa Ivicom Osimom i načinom njegovog komuniciranja, ali i ogromnom fudbalskom znanju koje j

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gost podcasta “Direktno sa Vildanom Selimbegović” je premijer Vlade Kantona Sarajevo Nihad Uk, epizodu slušajte i gledajte večeras u 19 sati na www.oslobodjenje.ba.

Sarajevo je blokiran grad, zatrpan snijegom i smećem. Naša sugrađanka je prošlog ponedjeljka na Grbavici smrtno stradala. Ubilo ju je drvo, koje se sručilo na nju pod naslagama snijega i izazvalo teške povrede glave, od kojih je i podlegla. Mlada žena išla je na posao. Ta njena odgovornost i riješenost da se, uprkos apsolutnoj nebrizi vlasti spram građana, probije do radnog mjesta, koštala ju je života.

Drvo je na javnoj površini, pa su novinari pokušali da uz pomoć općinske administracije rasvijetle detalje ove teške tragedije, no naišli su na bijes i bahate prozivke načelnice Novog Sarajeva Benjamnine Karić. Ispostavilo se da brani vlastite estetske kriterije, zbog kojih nije reagirala na zahtjeve građana da se dotrajala stabla uklone. Nakon osam dana kolapsa, Sarajlije su revoltirane, očajne zbog stanja u kome je glavni grad naše zemlje.

Snijeg je - diljem Bosne i Hercegovine - razotkrio vlasti, njihovu sposobnost ili nesposobnost, odnosno znanje i umijeće.  Uk dolazi iz Naše stranke, a njegova izjava da je Javno preduzeće Rad zakazalo i zato što u kancelarijama sjedi 1.000 ljudi, izazvala je burne debate, koje su nam samo razotkrile političke probleme: snijeg je i dalje problem, na ulicama i zakrčenim trotoarima, ambulante su sve punije zbog padova i preloma, a niko da nam kaže - šta i kako dalje.

– Situacija u gradu pokazatelj je da je sistem zakazao. Kad kažem sistem, mislim i na Vladu, i na komunalna preduzeća, i na općine. Dakle, to je sistem spojenih posuda i ne može se samo uperiti prst u RAD. Ima odgovornosti i resora i Vlade, jer i oni su krivi za rad jednog komunalnog preduzeća – kazao je Uk.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaramo o stopalu i skočnom zglobu. Ovog puta razgovaramo s ljekarom i specijalistom ortopedije dr. Tarikom Muharemovićem, koji u svakodnevnom radu posebno prati problematiku stopala i gležnja. Na početku razgovora odmah su istakli jednu jednostavnu stvar koju ljudi rijetko povežu sa stopalima.

- Ljudi ne razmišljaju o par kilograma viška i šta to radi kompletnom skeletu, a naročito stopalima, kaže dr. Muharemović i dodaje da je to pritisak na malu površinu stopala i da je teško i za ligamente i za mišiće koji trpe.

A zaključilo se da je hirurgija samo pola obavljenog posla, a drugih pola je rehabilitacija. Često oporavak od loma ostane tek na pola, jer pacijenti nerijetko ignorišu potrebnu rehabilitaciju. U tom kontekstu otvara se i tema imobilizacije. Dr. Muharemović naglašava prvi stav ortopedije „Pokret znači život“. Što implicira da svaka imobilizacija koja je neadekvatna ili preduga može donijeti više problema. Tako se danas nešto drugačije pristupa uganućima skočnog zgloba i pacijent se odmah uključuje u rehabilitaciju, bez čekanja i mirovanja.

Važan dio epizode posvećen je ravnim stopalima i pitanju korekcije, posebno kod djece. Dr. Muharemović ističe da se do treće godine ne može sa sigurnošću reći je li stopalo ravno ili ne. Saznajemo i da su problemi sa stopalima kod djevojčica češći. U tom dijelu dolazi i rečenica koja će mnoge iznenaditi.

- Kad su djevojčice u pitanju, a imaju ravna stopala koja su bezbolna, ja kažem, da biste ih jačali, najbolje je da ih upišete na balet, kaže doktori i dodaje da treba biti pažljiv sa baletom da ne bi prešlo iz koristi u štetu.

A govorilo se i o tome kako nahraniti kosti, pa najbolje vitaminom D, za kojeg doktor ističe da ga prvo treba izmjeriti i na osnovu toga odrediti dozu, te da su ljudi često u zatvorenim prostorima i rijetko se izlažu suncu.

U završnici se razgovara o petnom trnu ili plantarnom fascitisu. A kako ga se riješiti, kao i ravnih stopala ili čukljeva, gledajte i slušajte ove nedjelje na

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gost nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom je Almir Kurt Kugla, grafički dizajner, kreativni direktor, glumac i muzičar, čovjek čija se biografija prepliće s važnim kulturnim i društvenim epohama Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Po struci grafički dizajner, Kugla već gotovo dvadeset godina radi kao kreativni direktor u agenciji BBDO. Paralelno s profesionalnom karijerom, iz hobija i kao lični ispušni ventil, bavi se glumom i muzikom. Pjevač je grupe Karne, a kao glumac ostavio je trag u filmovima Ničija zemlja Danisa Tanovića, Kad porastem biću Kengur Radivoja Andrića i Sve džaba Antonija Nuića. Šira publika pamti ga ponajprije po ulogama u serijama Lud, zbunjen, normalan i Konak kod Hilmije.

Markovina je s Kuglom pričao o tome kako mu se razvijala karijera, o tome kako su političke i društvene promjene utjecale na njega i na njegove umjetničke i životne interese. Vratili su se u vrijeme kraja osamdesetih, njegovog tadašnjeg banda Sing Sing i njihovog odnosa prema nasljeđu Novog primitivizma kojeg nije odobravao, ponajprije zbog poražavajućeg utjecaja na jezik Sarajeva. Razgovarali su naravno i o ratu i o tome što je očekivao kad je dočekao proglašenje mira u uniformi na Treskavici, u decembru 1995. godine.

Neizostavan dio razgovora je o studiju dizajna i općenito o jednom vremenu optimizma, financiranja sarajevske umjetnosti  i velikoj kreativnoj eksploziji vidljivoj do 2005. godine. Pričali su i o stanju koje je došlo nakon toga i o ovih posljednjih 20 godina regresije.

Zanimljiv je Kuglin odgovor na Draganovo pitanje da li je ovdašnja  kulturna scena razočarana činjenicom da zapadu više nismo zanimljivi i da se ne podrazumijeva da su nam sva vrata otvorena zbog onoga što smo proživjeli tokom agresije. Pitao ga je može li se uopće živjeti kao freelancer  i isključivo od umjetnosti i kulture u BiH. Zatim i o filmskom svijetu i svijetu TV serija, o Ničijoj zemlji, Lud, zbunjen, normalan i Konaku kod Hilmije, projektima u kojima je učestvovao.

Dotaknuli su se i prvog AVNOJ festa koji se nedavno održao u Jajcu i odnosa ljudi prema nasljeđu antifašizma, partizana i Jugoslavije. Posebno mjesto u razgovoru zauzima i p

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Pozorišni, serijski i filmski glumac, prvak Drame Narodnog pozorišta Sarajevo i zauvijek omiljeni daidža Mirvad Kurić, gost je nove epizode podcasta Opet Laka.

U razgovoru se zajedno vraćaju dvadesetak godina unazad, u vrijeme kada su, kako sami kažu, dva „Šveđanina iz Goražda“ bila na korak da postanu najbolji prijatelji, prije nego što im se, jednostavno, desio život.

Taj povratak poslužio je kao polazište za razgovor koji se ne zadržava samo na biografiji, već se širi na odrastanje i komšiluk koji je znao odgajati djecu, u kojem se knjiga čitala prije igre te na vrijednosti koje su, prema njihovom shvatanju, tada bile podrazumijevane i koje su ostale važne i danas.

Kurić govori i o muzici kao prvoj i ozbiljnoj školi discipline, prisjećajući se da je paralelno studirao glumu i svirao hornu, instrument koji zahtijeva potpunu posvećenost.

Upravo ta muzička disciplina, priznaje, kasnije mu je pomogla i u glumi, iako mu ona nikada nije bila životni plan. Na prijemni ispit u Prištini, otišao je na nagovor prijatelja.

- Nikada u životu nisam htio biti glumac. I na prijemnom se desi da su mene primili, a tog prijatelja nisu. Jedva da sam sastavio jednu rečenicu neke recitacije. U tom cijelom procesu glume, svidio mi se momenat osvještavanja - trenutak kada shvatiš šta tijelo i mozak rade dok nešto izvodiš. To mi se svidjelo i tu sam ostao. Ali i dandanas, kada vidim koncert-majstore horne, blenem u njih kao tele jer znam koliko je patnje i muke čovjek prošao da bi odsvirao taj koncert, iskren je Kurić.

Razgovor se neminovno vraća i daidža Riletu, liku iz kultne bosanskohercegovačke serije Viza za budućnost, koji mu je donio popularnost daleko izvan teatra.

- Desila se popularnost “za šire mase” i zapitaš se kako će se to odraziti na teatar i na tebe kao glumca, kaže, prisjećajući se savjeta profesora koji mu je tada rekao da je malo glumaca dobilo nadimak po ulozi koju su igrali.

I to mu, dodaje, nikada nije smetao.

- I svaki automehaničar ima nadimak. Ne moraš biti glumac da bi imao nadimak. Ja sam dobio nadimak po ulozi i šta sad? Ali, jedna od jačih fora je bila kada smo počeli raditi Lud, zbunjen, normala

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Roditeljstvo je prostor u kojem se ljubav često sudara sa strahom. U novoj epizodi Oslobođene ne govorimo o savršenim roditeljima, već o onima koji su umorni, zabrinuti i žele istinski čuti svoje dijete i o djeci koja prerano nauče biti tiha i jaka. Bez osude, uz mnogo razumijevanja, dječji psihijatar dr. Roberto Grujičić govori o granicama bez nasilja, strahovima koji se prenose kroz generacije i zašto je pomoć ponekad potrebnija roditelju nego djetetu.

Govoreći o trenutku kada dijete zatraži psihološku ili psihijatrijsku pomoć, Roberto kaže da roditelji to često doživljavaju kao lični neuspjeh, objašnjavajući da je to duboko ukorijenjeno u balkanskom modelu odgoja. 

Prema njegovim riječima, prva roditeljska reakcija često je pitanje: "Gdje sam pogriješio? Šta je pošlo po zlu u našoj komunikaciji?“. Razlog za to vidi u raširenom uvjerenju da je roditelj uvijek odgovoran, ne samo za odgoj, već i za psihičko zdravlje djeteta.

- To često jeste tačno, ali nije uvijek samo do roditelja. I to je jako važno naglasiti, upozorava dr. Grujičić.

Zbog toga apeluje i na kolege koji javno govore o roditeljstvu i mentalnom zdravlju da ne svaljuju svu krivicu isključivo na roditelje. 

- Svi članovi porodice međusobno utiču jedni na druge. Ne postoji jedna osoba koja je kriva za cijeli odnos ili za "propast" porodice. To je kao ljuštenje luka, ideš sloj po sloj i što dublje ideš, to više boli, kaže.dr. Grujičić.

Suština, dodaje, gotovo uvijek dolazi s jakim emocijama. Komentarišući sve češći trend da se roditelji i djeca predstavljaju kao "najbolji prijatelji", dr. Grujičić upozorava da takav odnos može biti ozbiljan promašaj, roditeljska uloga mora imati jasno mjesto. 

Pitanje koje djeca najčešće ne smiju izgovoriti roditeljima, ali ga terapeuti jasno vide u njihovom ponašanju, dr. Grujičić kaže da se pred njim stalno pojavljuju dvije tihe dileme.

- Kod starije djece, posebno u pubertetu i srednjoj adolescenciji, najčešće pitanje koje mi postavljaju ponašanjem jeste: "Da li je moguće da me ne razumiješ?", kaže on i dodaje da je to vapaj koji se jasno vidi kroz povlačenje, bunt ili promjene u ponašanju.

Kod mlađe djece

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Nova godina je počela burno: u subotu su jake snage Sjedinjenih Američkih Država upale u dobro čuvani kompleks u Caracasu, u kojem je živio venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro, koji je uhapšen zajedno sa suprugom i prebačen u New York. Američko ministarstvo pravosuđa objavilo je optužnicu koja bračni par i njihovog sina tereti za narko-terorizam, prevoz na godišnjem nivou i do 250 tona kokaina pod državnom zaštitom Venecuele u SAD tako što su narko-dileri dobijali i diplomatske pasoše. Maduro je, po optužnici, sarađivao s nizom kartela, koji su u Venecueli imali sve slobode koje su plaćali novcem i oružjem. Zvanični Washington nije jedini koji već godinama ne priznaje Madura: Venecuela je zbog njega pod sankcijama i Kanade, Velike Britanije i Evropske unije.

Reakcije na ovu akciju su podijeljene, danas se sastaje i Vijeće sigurnosti UN-a ovim povodom, a najveći branitelji Madura su autoritarci svih boja i dezena. Naša zemlja - treba i to reći - nema baš nikakve obaveze spram ljudskih prava venecuelanskog predsjednika, jedan je od onih kojem se Aleksandar Vučić zahvaljivao na pomoći u orkestriranoj kampanji protiv Rezolucije o Srebrenici. Rezolucija je usvojena, a Maduro i njemu slični imaju - sem pohlepe i bahatosti - još jednu prepoznatljivu osobinu koju ilustrira i Madurova uhapšena supruga: Cilia Flores je, naime, advokatica, najmoćnija žena Venecuele i njegova glavna savjetnica, koja se jedno vrijeme lažno predstavljala kao feministica!

Mi, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, nećemo razgovarati o povlaštenim ženama koje se bave narko-terorizmom već o ogromnoj većini žena koje su žrtve autoritarnih društava. S nama je zaista feministica, Jadranka Miličević, direktorica i suosnivačica Fondacije Cure. 

Kako vidi angažman žena u politici i šta im se dogodi kad dođu na vlast, čast izuzecima?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Amela Hadžimejlić, naša Frida Kahlo. Ova asocijacija je najbolji i najkraći opis onome ko zna ko je Frida, a poznaje rad i djelovanje Amele Hadzimejlić kao umjetnice u ovom prostoru. Onome ko ne zna ko je Frida Kahlo, treba ipak malo uvoda.

Frida Kahlo jedna je od ikona modernog slikarstva, a Amela Hadžimejlić, akademska grafičarka, vizuelna umjetnica i profesorica.

Upravo Amela je gošća novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek grafika, završila je diplomske i postdiplomske studije, u klasi akademika Dževada Hoze.

Doktorirala je 2014. godine na Univerzitetu u Sarajevu i stekla titulu doktora umjetnosti - grafike. Javnosti se do sada predstavila sa 34 samostalne izložbe u BiH i inostranstvu. Učestvovala je na više od 250 kolektivnih izložbi, internacionalnih, selektivnih i grafičkih bijenala i trijenala. Njeni radovi se nalaze u 19 umjetničkih kolekcija, muzeja i galerija izvan Bosne i Hercegovine. Dobitnica je više nagrada za izražaj u klasičnim i savremenim medijima.

Ovo vrijeme kvantiteta, kada je sve podložno mjerenju i valorizaciji kroz dobit, biti ono što je Amela, traži izuzetnu personu. Biti žena danas, majka troje djece, dekanesa, profesorica, pedagoginja, književnica i grafičarka po osnovnoj i unutarnjioj vokaciji - jednostavno rečeno opstajati, biti ono što ona jeste, velika je stvar.

Amelina posljednja izložba „Viva La Musica“ ili bolje reći - performans, dokaz je ipak da ima onih koji žive slobodu.

Amela je autorica knjige „Emocija crte“, koja je napisana za njene studente, ali kako je urađena dvojezično, učinjena je svjetski relevantnom.

Kako Amir Vuk Zec reče, ezoterija je sakrivena u prezimenu Hadžimejlić pa će sigurno biti zanimljivo čuti nevjerovatnu priču o Amelinom  čukundedi, šejhu Mejli-babi. Saznaćete i kako je kao šestogodišnja djevojčica zbog kontrolnog iz matematike savladala važnu životnu lekciju, šta je su za nju crtanje i umjetnost uopće, zašto je život ruža i što nigdje izvan Bosne ne osjeća sebe.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Kaliopi, umjetnica čija se karijera decenijama gradi na vokalnoj preciznosti i prepoznatljivoj interpretaciji i jedna od najvažnijih muzičkih zvijezda koje je Makedonija iznjedrila, ovog petka je gošća podcasta Opet Laka.
 
Rođena u Ohridu, Kaliopi je još od ranih faza karijere gradila put koji je spajao pop senzibilitet i snažan autorski nerv. Od perioda benda “Kaliopi”, koji je obilježio njen rani izlazak na veliku scenu, do kasnijeg statusa jedne od najprepoznatljivijih regionalnih izvođačica, ostala je vezana za pjesme koje se vole širom našim prostora - “Bato”, “Oboi me”, “Mesečina”, “Na pat do Makedonija” i druge.
 
Posebno mjesto u njenoj životnoj i muzičkoj priči zauzima Romeo Grill, autor njenih najvećih hitova, bivši suprug i, kako sama kaže, porodica i osoba kojoj bezrezervno vjeruje. U razgovoru sa Lakom, Kaliopi otvoreno govori o njihovom odnosu, razlazu, zajedničkom radu i kontinuitetu koji je opstao uprkos promjenama, a prošle godine zajedno su obilježili i 40 godina od početka Kaliopi-ere.
 
Jedan od ključnih dijelova razgovora posvećen je odlasku u Švicarsku - u trenutku njene najveće popularnosti u Jugoslaviji, neposredno nakon uspjeha pjesme “Bato”. Kaliopi se prisjeća odluke koja je donesena prije samog raspada zemlje i trenutka koji je zauvijek urezan u pamćenje.
 - Romeo je bio vizionar i mimo muzike. U Skoplju smo imali prvi i zadnji oproštajni koncert prije našeg odlaska. Popeli smo se kod direktora dvorane u kancelariju, a na zidu je bila velika karta Jugoslavije. Romeo se okrenuo prema toj karti, gledao je sa tugom u očima i kaže: “E, moja Kaliopi, vidiš ti ovo? Ovo ti više neće biti ovako i zbog toga mi trebamo ići negdje vani.”. To me presjeklo u stomaku. Tada smo odlučili otići u Švicarsku, gdje je već bio njegov otac, slikar Marijan Ivan Grill, i tamo smo započeli neki drugi život. Tamo nam se rodio i sin Pako, ispričala je Kaliopi.
 
Boravak u Švicarskoj pamti po anonimnosti koja joj je prijala, ali i po teškom emocionalnom teretu zbog svega što se u međuvremenu dešavalo na prostorima bivše Jugoslavije.
 
- Obožavala sam činjenicu da me tamo niko ne poznaje. Hodaš ulicom i ništa. Niš

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gošća Oslobođene je žena o kojoj region ne prestaje pričati - Šahza Resić, simbol hrabrosti, dostojanstva i istinske ženske snage. Sa Šahzom razgovaramo o položaju žena u Bosni i Hercegovini, nasilju i porodičnim vrijednostima. Ona ističe da svakoj ženi treba dati snagu i hrabrost da se odbrani od nasilja, ali naglašava da, prema njenom mišljenju, ne mogu sve situacije biti bezrezervno opravdane. Smatra da postoje žene koje cijene brak i porodicu i da upravo takve zaslužuju punu podršku i zaštitu. Govoreći o odgoju i odnosima u porodici, naglašava važnost međusobnog poštovanja između supružnika, kao i odgovornost roditelja da djecu uče dobrim, a ne lošim vrijednostima.

Posebno se osvrnula na utjecaj modernih tehnologija, ističući da bi, prema njenom mišljenju, upotrebu telefona trebalo ograničiti svima jer često donose negativne posljedice i neprimjeren sadržaj.

Šahza je u emisiji otvoreno govorila o teškom porodičnom iskustvu i nasilju kojem je svjedočila, ali i o trenutku u kojem je odlučila da reaguje.

Govoreći o odnosu svekra prema njoj i ostalim snahama, navela je da prema njoj nije bio korektan.

- Prijelomni trenutak desio se tokom rada u njivi, kada je čula plač i saznala da svekar ponovo fizički napada suprugu.

Kako navodi, prizor koji je zatekla duboko ju je potresao.

- Vidjela sam da je zaista udara. Morala sam da je spasim. Rekla sam mu: "Ne smiješ mi je udarati.", kazala je.

Opisala je i reakciju svekra, koji je, prema njenim riječima, bio zatečen njenim odlučnim stavom.

- Kad sam ga zgrabila i nekoliko puta ga ošinula, pustio je, rekla je, naglašavajući da joj cilj nije bilo nasilje, već da ga zaustavi.

U nastavku je objasnila i šta se dogodilo s prozorom, o čemu se kasnije pričalo.

- On je sam skočio kroz prozor. Opsovao mi je majku, a kad sam krenula prema njemu, sam je iskočio, tvrdi Šahza.

Posebno je istakla ponos na život na selu i identitet, dodajući da se seljak ne može tek tako pretvoriti u građanina.

Šahza je ispričala kako je upoznala svog supruga i kako je započela priča koja traje već više od četiri decenije. Na pitanje kako ju je osvojio, uz osmijeh priznaje da

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Na kraju smo godine koja nas je testirala možda više nego ijedna do sada. Godina šokova, brzih odluka, ekonomske neizvjesnosti i nesigurnosti. U takvom trenutku, razgovor s ljudima koji razumiju ekonomske procese postaje još važniji.

Nova epizoda podcasta Životna škola donosi razgovor sa ekonomskim analitičarem, doktorom ekonomskih nauka, predavačem na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, istraživačem i zastupnikom u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, te osnivačem udruženja Multi - Admirom Čavalićem. 

Čavalić u razgovoru objašnjava zašto je interes javnosti za ekonomiju naglo porastao. Govoreći o mjerama poput povećanja minimalne plate i zabrane rada nedjeljom, ističe pojavu interne inflacije i pad zaposlenosti, te objašnjava kako se trošak poslovanja u konačnici prenosi na građane. U fokusu su i birokratske prepreke, parafiskalni nameti, kartelizacija i potreba za predvidljivim institucijama, bez kojih, kako navodi, nema stabilnog poslovnog ni životnog okruženja.

Razgovor se širi i na globalni kontekst. Čavalić govori o prevelikoj regulaciji u Evropi, stagnaciji u poređenju s Amerikom i Kinom, te o inovacijama koje često nastaju izvan postojećih zakonskih okvira. Poseban dio posvećen je i legalizaciji kanabisa, sagledanoj kroz ekonomski aspekt sive zone i monopola.

- Što bi neko imao problem da uzgoji nekakvu biljčicu, da se liječi s tim, da koristi ulje? Legalizacija marihuane, kanabisa je direkt udar na mafiju. Kako kaže Irfan Ribić, jer bolje je biti ilegalno živ, nego legalno mrtav. Ko ste vi da meni zabranite da se ja liječim? Umirem, nestajem, moje dijete nestaje i vi meni nešto morališete, govori Čavalić.

Jedan od najupečatljivijih segmenata odnosi se na femicid i lično iskustvo vezano za ubistvo Aldine Jahić, koju je Čavalić i lično poznavao. 

Na pitanje da li ćemo dočekati penziju i da li će tada biti penzije kao takve, Čavalić kaže da će biti i da ćemo dočekati, ali...

- Bićemo nezadovoljniji od današnjih penzionera. Ta kupovna moć tih penzija će biti vrlo niska. Ako bi sad ostavili ovako da ništa ne radimo, vi i ja ćemo dočekati penziju, ali da ćemo biti nezadovoljniji od penzionera današnj

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Marjan Mijajlović, jedan je od komentatora koji su obilježili posljednje dvije decenije sportskog novinarstva u regiji.

Mijajlović je rođen u Tuzli, kratko je živio u Sarajevo, a potom je još kao dječak preselio u Beograd. U glavnom gradu Srbije i počinje njegova novinarska karijera. Prvo kao novinar u dnevnim novinama, potom na radiju i konačno na televiziji.

Upravo je svojim komentarima bh. fudbalera koji su nastupali u Bundesligi stekao simpatije navijača u našoj državi.

Posebna priča je komentarisanje utakmica bh. reprezentacije, kada je on praktično "kumovao" nadimku bh. reprezentativnih selekcija koje i danas zovu "Zmajevima", a Edina Džeku prepoznaju po nadimku "Dijamant".

- Nakon svega desio se taj Genk. Ja sam ljudima govorio stavljajte Zmaja od Bosne, nisam mislio na kineskog sigurno, nego zbog Huseina Kapetana i umjesto da se radujemo, došli su neki pritisci. Koje ja nikako ne razumijem, kaže Marjan.

Sve što se dešavalo tokom tog perioda ostavilo je traga, pa je u jednom momentu donio odluku o napuštanju komentatorskog posla i posvetio se "klasičnom" životu. Radio je kao konobar, moler, organizovao selidbe i na taj način živio.

- Nakon Genka sam dobio pljuvačku u lice. Nikad nisam o tome htio da govorim, niti da dižem neke tenzije. Umjesto da to sve bude pozitiva, otišlo je u neku drugu stranu. Ipak, desi se da poslije odemo u Brazil, desi se Sarajevo - Levski. Ali sam mislio nakon Kaunasa da "presječem" sve i kažem kraj, govori Marjan. 

O svim dešavanjima u svojoj karijeri, odrastanju u Tuzli i Sarajevu, selidbi u Beograd, odnosu sa Zmajevima i bh. klubovima, životu bez komentatorskog posla, govorio je u novoj epizodi podcasta (IN)Direkt.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Svijet je, blještavo dočekujući okruglu 2025. godinu, najviše nada polagao u mir, koji je Donald Trump obećavao čim sjedne u Ovalni ured Bijele kuće. Uspio je isposlovati primirje u Gazi, ali tek pošto je skoro cijeli zapadni svijet najavio priznanje države Palestine. Skovao je i planove za kraj ruske agresije, no oni su još na čekanju, jer Vladimiru Putinu ne pokrivaju baš sve apetite.

Novokomponovanom ruskom caru Evropa ne vjeruje - s izuzetkom mađarskog i slovačkog premijera Victora Orbána i Roberta Fica - pa se Unija okreće jačanju svojih obrambenih snaga, ali je i raspoložena za proširenje. Zapadni Balkan se ima čemu nadati - Crna Gora i Albanija naročito - no našu su godinu ponovo pojeli nacionalisti. Ali, nisu prošli bez posljedica: Milorad Dodik je bivši, Dragan Čović ima sve manje manevarskog prostora, a ni SDA nije baš najbolje. Mir je sačuvan, Trumpova administracija najavljuje ulaganje od milijardu dolara u Južnu interkonekciju, i Washington i Bruxelles imaju sve manje strpljenja za antizapadne poteze i blokade kočničara Bosne i Hercegovine.

Zato godinu ispraćamo u društvu najboljih ambasadora naše zemlje: onih koji nas predstavljaju umjetnošću i njenom ljepotom.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović - Damir Imamović, muzičar, pjevač, kompozitor i interpretator tradicionalne bosanske sevdalinke. 

Šta je Bosni i Hercegovini sevdalinka? Šta ona znači za naš identitet?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Sigurno ste nekada čuli za jedan od ovih termina "visinske pripreme" i "radimo bazu", a da li ste znali da te aktivnosti naši sportisti rade pogrešno? Znate li da imamo problem sa pretilošću djece? Znate li da treneri vaše djece govore ono što želite čuti?

Ove nedjelje u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu iznosimu surovu istinu, koju mnogi izbjegavaju, a razgovaramo sa prof. dr. Erolom Kovačevićem, redovnim profesorom na Kineziološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i prodekanom za nastavu. Čovjekom koji je fokusiran na transformacijske procese, životni stil, pretilost i fizičku aktivnost.

Govorili su o problemu kopiranja tuđih trenažnih programa, gdje se navodi se primjer iz Banovića kada su dječaci radili pripremni dio treninga reprezentacije Jugoslavije. Spominje se i primjer pokušaja primjene plana kondicijskog treninga profesionalne ekipe na jednu domaću ekipu, uz posljedicu velikog broja povreda u kratkom periodu.

Svaka vježba je za nekoga, ali nijedna vježba nije za svakoga.

A kakvi su roditelji djece koja treniraju? Poseban blok epizode posvećen je upravo njima i njihovim očekivanjima. Od onih koji traže samo jedno: „Ja želim samo da mu vi ubrzate noge“, do onih: "Želim da još dodatno poraste". 

Riječi je bilo i o velikoj studiji provedenoj u osnovnim školamau Kantonu Sarajevo, gdje je testirano više od četrdeset hiljada djece, zaključeno da je nešto manje od 51 procenta djece imalo je normalne vrijednosti indeksa tjelesne mase, oko sedam procenata bila su pothranjena, dok je nešto više od 40 procenata bilo prekomjerno teško ili pretilo. Kovačević navodi da je udio pretilih, prema kategorizaciji Svjetske zdravstvene organizacije gdje se pretilost definiše kao bolest, približno oko dvadeset procenata u osnovnim školama Kantona Sarajevo.

Poseban dio je izdvojen za djevojčice, gdje se navodi da su manje pretile od dječaka, ali imaju niži nivo tjelesne aktivnosti u svim uzrastima, te se iznose trendovi iz zemalja regiona o manjoj spremnosti roditelja da uključuju djevojčice u organizovane oblike vježbanja i to iz jednog bizarnog razloga - da ne bi dobile velike mišićne mase i izgubitle ženstvenost, uz ocjenu pro

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gošća nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinomje Elma Hašimbegović, historičarka, kustosica i direktorica Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Diplomirala je historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a magistarske i doktorske studije iz srednjovjekovnih studija završila je na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti. Akademsko usavršavanje nastavila je u Sjedinjenim Američkim Državama, na Ohio State Univerzitetu i kao gostujuća naučnica na Univerzitetu Michigan.

Njeni napori u revitalizaciji Muzeja međunarodno su prepoznati, naime u februaru 2022. godine je odlikovana Ordenom viteza umjetnosti i književnosti, jednim od najviših kulturnih priznanja Republike Francuske.

U razgovoru s Draganom Markovinom Elma govori o obilježavanju 80 godina utemeljenja Historijskog muzeja BiH, o njegovim historijskim fazama razvoja, te o radu muzeja tokom rata, kada se nalazio na prvoj liniji fronta. Razgovarali su i o osmišljavanju novog koncepta muzeja u izmijenjenim političkim okolnostima i s novim imenom. Naime muzej je do 1993. godine nosio naziv Muzej narodne revolucije Bosne i Hercegovine, da bi potom promijenio naziv u Historijski muzej Bosne i Hercegovine.

Poseban dio razgovora u ovom podcastu posvećen je stalnoj postavci „Sarajevo pod opsadom“, obimnoj interaktivnoj web-platformi koja donosi svjedočanstva, dokumentarne filmove, fotografije, mape i druge ključne informacije o najdužoj vojnoj opsadi jednog glavnog grada u modernoj historiji.

Tema razgovora je bila i druga, stalna postavka „Wer ist Walter?“, koja se bavi otporom nacizmu, fašizmu i kolaboraciji tokom Drugog svjetskog rata, s fokusom na Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju, kao i aktuelna izložba „Naša žena“, posvećena ženskom iskustvu nakon ratova 1945. i 1995. godine.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Jedan su od onih regionalnih bendova čiji se uspjeh ne zasniva na kratkoročnim trendovima. Karijera Buč Kesidija rasla je postepeno, kroz kontinuitet i jasno razvijen izraz u kojem se gitarski indie, elektronika i pop susreću prirodno, bez potrebe za dodatnim objašnjenjima. Upravo taj zvuk, prepoznatljiv i izvan lokalnog okvira, pozicionirao je ovaj pančevački sastav među najzanimljivije aktere savremene regionalne muzičke scene, a sada su i gosti podcasta Opet Laka.

Buč Kesidi čine Luka Racić i Zoran Zarubica, duo koji je formiran 2013. godine, nakon prethodnih iskustava u pank i alternativnim bendovima na lokalnoj sceni. Počeci nisu bili jednostavni, naročito izvan Pančeva. Kako sami kažu, put do vidljivosti bio je obilježen upornošću i stalnim “kucanjem na vrata”.

- Kada govorimo o bendovima iz drugih gradova - Zrenjanina, Bečaja, Kragujevca, Niša, pa i nama iz Pančeva, nije bilo jednostavno doći do Beograda. Ta priča je dosta centralizovana. Bilo je mučenje prvo stići u Beograd, pa onda pokušati doći do medija. Ljudi te ne shvataju ozbiljno kada kažeš da si “veliki u Pančevu“, govore Kesidijevci kroz šalu.

Dodaju i da geografska pozicija često određuje početne šanse.

- Kada kažeš da si veliki u Beogradu, to u startu nešto znači. Ako si iz Beograda, uglavnom znaš nekoga ko zna nekoga. Kad si iz Pančeva, znaš Pančevo, kažu oni.

Ipak, upravo ta lokalna sredina bila je važan temelj. Pančevo je, kako ističu, uvijek imalo živu i raznoliku scenu.

Prvi album Buč Kesidi objavljuju 2016. godine, a već tada privlače pažnju kao bend koji razumije klupsku dinamiku, ali ne odustaje od jasne pop strukture i pamtljivog refrena. U ranim fazama, kažu, nisu birali kome će se obratiti.

Prelomna tačka dolazi s albumom Euforija iz 2019. godine, izdanjem koje ih iz alternativnih krugova uvodi u znatno širi prostor. Pjesme s tog albuma postaju dio radijskog i klupskog repertoara, a bend, gotovo nenametljivo, počinje puniti sve veće dvorane. Nedavni koncert u Sarajevu, u amfiteatru Doma mladih, još je jedna potvrda tog kontinuiteta, dok se početkom naredne godine priča nastavlja u znatno većem formatu - 24. januara 2026. godine Buč Kesi

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Upotreba telefona u školama je jedno od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja savremenog društva. 

Kako pretjerana upotreba telefona i ekrana utiče na djecu, njihovo ponašanje, mentalno zdravlje i školski uspjeh? Gošće ove epizode Oslobođene su Andrea Tomašević Kolenda, novinarka i influenserica, ali prije svega majka, koja govori o greškama koje svi pravimo u digitalnom dobu i Melisa Mizdrak, psihologinja i šefica Odjela za dobrobit u Ministarstvu obrazovanja KS, s kojom razgovaramo o onome što se danas vidi u učionicama: padu pažnje, digitalnoj iscrpljenosti, porastu agresije i vršnjačkog nasilja, ali i o pritisku s kojim se nastavnici svakodnevno suočavaju.

Iako se u javnosti sve češće govori o potrebi zabrane mobilnih telefona u školama, Andrea ističe da problem ne nastaje isključivo u obrazovnim ustanovama, već da njegovi korijeni potiču iz kuće. Ipak, smatra da škole imaju ključnu ulogu u prevenciji posljedica koje digitalni sadržaj može ostaviti na djecu i mlade.

- Zabranom mobilnih telefona u školama ne rješavamo uzrok problema, ali možemo spriječiti njegove najteže posljedice. Upravo se u školama danas snima najveći dio sadržaja koji završava na društvenim mrežama, od TikTok videa do snimaka vršnjačkog nasilja, navodi Andrea.

Melisa Mizdrak, ističe da se pitanje upotrebe mobilnih telefona među djecom ne može posmatrati isključivo kao školski problem, već kao zajednička odgovornost roditelja i obrazovnog sistema.

- Roditelji su ti koji djeci kupuju mobilne uređaje i oni imaju i pravo i obavezu da zaštite svoje dijete, naglašava Mizdrak.

Andrea upozorava da je uvjerenje mnogih roditelja da njihovo dijete telefon ne koristi tokom časa - velika zabluda.

- To možemo posmatrati iz dva ugla. S jedne strane, djeca su danas stalno izložena brzim informacijama, snažnim stimulansima i kontinuiranom prisustvu adrenalina, jer do sadržaja dolaze gotovo trenutno. Kada se nađu u učionici, taj tempo se naglo usporava, što im otežava zadržavanje pažnje, pojašnjava i dodaje da je moguće i da nastavni sadržaji i način predavanja nisu u potpunosti usklađeni s vremenom u kojem djeca odrastaju.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Damir Špica zlatnim slovima je upisan u historiju banjalučkog Borca. Uspjeh koji je napravio klub iz Banje Luke osvajanjem tadašnjeg Kupa Maršala Tita, bila je prvoklasna senzacija i uspjeh o kojem je godinama i decenijama poslije mnogo toga rečeno i napisano, ali je svaki put ta priča inspirativna za nove generacije.

Špica je ponikao u ekipi FK Naprijed, a kao mlađi junior je stigao u Borac, za koji je nastupao punih 12 godina, odigravši više od pet stotina utakmica za prvi tim, a o tome nam je govorio u sjajnom ambijentu hotela Jelena u Banjoj Luci.

- Kad sam došao sa 18 godina u tu prvu ekipu, to je za mene bilo veliko. Sve te igrače sam gledao sa tribina i onda dođeš u stiuaciju da dijeliš svlačionicu sa njima. Ti se tu samo radom možeš nametnuti, a oni će ti samo pomoći. I stvarno su ti stariji igrači pomogli svima nama. Sa druge strane, mi mlađi smo njih maksimalno poštovali, priča Špica.

Upravo je Špica kao kapiten tog tima preuzeo pehar i donio ga Banju Luku, na radost svih navijača Borca, građana ovog bh. grada, ali i svih ljubitelja fudbala. Fascinatno je kako je ta generacija stvarana i kakav je bio put do osvajanja trofeja, ali i plasmana u tadašnju Saveznu ligu Jugoslavije.

- Znali smo koliko je Zvezda jaka, malo smo se pribojavali jer su oni te godine bili prvaci države. Ali smo bili svjesni šta možemo. Kako je utakmica odmicala, mi smo bili sve bolji i bolji. Na poluvremenu smo shvatili da bismo mogli nešto napraviti. U drugom poluvremenu se desi kontra, nakon centaršuta Durgutovića, znali smo ako Senadu (op.a. Lupić) dođe lopta na glavu to je gol. Tako je i bilo. Veliki broj navijača je bio iz Banje Luke sa kojim smo se radovali. Kasnije je došao taj penal, Piksijev udarac, odbrana Karalića i nakon toga je bilo jasno da nam neće moći dati gol do kraja, prisjeća se Špica.

U svojoj je karijeri nastupao u Grčkoj i na Kipru. Po završetku fudbalske karijere radio je kao trener u nekoliko klubova, a jedno je vrijeme obavljao i funkciju direktora kluba iz Banje Luke.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Michael Murphy, bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u našoj zemlji, na svom X profilu citirao je Milorada Dodika i onih nekoliko njegovih stalnih rečenica kojima svakodnevno kidiše na našu zemlju, prevodeći ih na jezik razumljiv svima: Dodik istrajno poziva na secesiju i razdvajanje entiteta Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, što je zabrinjavajuće, naročito stoga što se nastavlja i nakon ukidanja američkih sankcija lideru SNSD-a i njegovoj bližoj i daljoj rodbini. Zato Murphy pita administraciju SAD-a kako se takvi istupi mogu tumačiti kao promjena ili smirivanje, ali pita i ovdašnju i međunarodnu javnost da li uopće obraćamo pažnju na ozbiljnost i dugoročnu opasnost ovakve političke retorike po stabilnost naše zemlje. Da je Dodik sigurnosna prijetnja cijeloj regiji, upozorava i američki list Washington Examiner i konstatira kako bosanski Srbi već igraju ulogu u širim ruskim i srpskim nemirima na Zapadnom Balkanu.

List je uvjeren da je ukidanje sankcija imalo za cilj smanjenje napetosti, a nikako finansiranje lutkarske predstave, stoga će - kažu - biti zanimljivo vidjeti reagiranje Trumpove administracije na Dodikove igre.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak, koji je u više navrata žestoko reagirao na Dodikove prijetnje raspadom naše zemlje. 

Očekuje li reagiranje Trumpove administracije? Dokle Dodik smije ići? Šta ako radikali među Bošnjacima izgube živce?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Naš životni prostor je zagađen, a da toga nismo svjesni, nevažnim ljudima koji su današnji mediji svojom agresijom uselili u naš život. Za naš život su važni oni anonimni heroji koji plemetinošću svog rada, svojim svakodnevnim radom i bivanjem među nama, potvrđuju radost života.

Takav je majstor Sead Sejo Mešanović - Proka pronalazač iz mahale, čovjek koji čitav svoj život, a to je skoro 80 godina, svojom jedinstvenom, plemenitom dušom, ali svakidašnjim radom, unapređuje naše živote. Upravo sa njim razgovaramo u novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom. 

Ako Seji donesete i komšijski ga zamolite da vam nešto popravi on to napravi novim. Kada je radio u javnim preduzećima bio je znan kao majstor koji vidi dalje od drugih. Tako je otkrio grešku na čuvenom Landroveru i to je na generalnoj obuci majstora za održavanje u Beogradu i rekao glavnom proizvodnom inženjeru te poznate svjetske firme.

- Taj Englez je k'o ovan, ono samo pravo gleda i njemu su rekli to i gotovo, on ne zna dalje. I ja izađem na tablu, nacrtam taj prenos, opet on ne zna. Rekoh, lako ćemo to vidjeti. Izaći ćemo napolje, podignut ćemo jedan točak od auta dizalicom trebalo bi auto da krene po toj logici. Ta tri voze, neće krenuti. Izađemo svi, Englez je došao sa radionicom i on dizalicu svoju brzo dignu, Upali, u brzinu ubaci, auto stoji. Sad nikome nije jasno ništa osim Albancu i meni, priča Sejo.

Čuvene su bile njegove radionice za popravku auta. Priča Sejo i o maloj radionici, u mahali na Mihrivodama, u kojoj nije bilo prostora za rad, pa je odlučio da je unaprijedi i sva auta podigne u zrak. 

Svojom genijalonošću, a praktičnom primjenom pomogao je u odbrani svog grada i države. Za njega javnost saznaje kada promovira pravi mali voz, koji može bezbjedno povući dvadesetak djece. Sve je to napravio u ratu za svog unuka, jer mu je obećao kada ga je posjetio u Njemačkoj, da će mu napraviti voz.

Njegove inovacije su se koristile za izradu enterijera u opremi brodova za krstarenje, koje je tada radila poznata zanatska firma iz Sarajeva - Zlatar za Norveške brodograditelje, kao i Brass - firma velikog majstora i zanalca u opremi enterijera rahmetli Mun

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Kada se susretnu radoznalost, iskustvo i neka od najljepših sjećanja, nastaje razgovor koji u srcima slušalaca zasigurno ostavlja neizbrisiv trag. Upravo jedan takav, očekuje vas u ljubilarnoj, 100-toj epizodi podcasta Opet Laka, u kojoj smo ugostili Mladena Jeličića Troku, čovjeka čije je ime simbol djetinjstva, prazničnog veselja i neugasle nade.

Troko, sarajevski glumac, voditelj i zabavljač, legenda je, ne samo pozorišnih dasaka, nego i prazničnih scena širom zemlje, a kroz decenije rada, postao je jedan od rijetkih ljudi u koje ćemo, čini se, zauvijek vjerovati.

I upravo kroz lik Djeda Mraza, ulozi po kojoj ga generacije najbolje pamte, Troko u razgovoru s Lakom, u prepoznatljivo šaljivom stilu, govori o vremenu, godinama i onoj vrsti ludosti bez koje radost ne može trajati.

- Naravno da Djeda Mraz ima vijek trajanja - ha preseli, gotovo je. U mojim godinama svakako je lijeva u kaburu, desna u zraku. Ali sve zavisi koliko mahnitu glavu imaš. Ako je glava dovoljno mahnita, onda ide to i do 80-90 godina, kazao je.

Uz otkrivanje tajne dugovječnosti, prisjeća se i prvog Troko Mraz iskustva. Bilo je to u osmom razredu osnovne škole, kada su ga nastavnici obukli u improvizovani kostim.

- Bile su razne sekcije - dramska, recitatorska i volio sam to jer je to bio način da zainteresiraš curice. Neko se tuk’o, neko je jako dobro igrao lopte, neko je svirao gitaru, ali taj s gitarom je uvijek izvisio - ovi ostali sve pokupe dok on svira do fajronta. Moji nastavnici su odlučili da me obuku u kostim Djeda Mraza i, dobro se sjećam, bila je jedna drugarica čiji je tata bio milicioner, a milicioneri su u to vrijeme imali nekakve jakne koje su unutra od jagnjećih kožica imale nešto kao prsluk, to sam obukao, onda sam uzeo bijele gumene čizme od jedne drugarice, koja je imala “romanijsku nogu”, od cik-cak vate su mi napravili bradu, od hamera fišek, isto ga pokrili vatom i onda sam ja, i tada malo bucmastiji, dijelio paketiće ljudima koji su zaposleni u osnovnoj školi “Vladimir Perić Valter”, ispričao je Troko.

Kasnije, kroz UKUD „Seljo“ i rad s Taibom Šahinpašićem, Djeda Mraz prestaje biti školska epizoda i postaje ozbiljan, profesio

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Devetogodišnji Inel iz Zenice preminuo je 2017. godine nakon iznenadnog gubitka svijesti tokom igre. Sanela Sarajlić, majka dječaka ispričala je za Oslobođenu kako se tog dana, koji je trebao biti običan početak školskog raspusta, njen život pretvorio u nezamislivu tragediju.

Sve je počelo tog aprila, kada se dječak igrao u dvorištu s prijateljima. Majka, koja se u tom trenutku vraćala s posla, čula je galamu i pozive da hitno ponese zdravstvenu knjižicu.

U obližnjoj ambulanti dočekao ju je šok: ljekari su pokušavali oživjeti njenog sina. Ambulanta, mala i bez opreme za reanimaciju djece, učinila je sve što je mogla do dolaska hitne pomoći, koja je primijenila elektrošokove i uspjela vratiti dječakov puls. Inel je potom prebačen u zeničku bolnicu, gdje je dodatno dva puta reanimiran.

Kako ni u zeničkoj bolnici nisu bili sigurni šta se dešava, dječak je hitno prevezen u Sarajevo. Inel je stavljen u induciranu komu, a majka je dane provodila sama u sobi za roditelje.

- Rekli su mi da ne smijem plakati i da mu se smireno obraćam jer me čuje, prisjeća se. 

Na njen glas, kaže, dječak je reagovao.

Agonija je trajala danima. Jedno jutro bolnica ju je pozvala na mobilni telefon. Kada je stigla na odjel, reanimacija je već trajala dva sata. Ljekari su je, nakon posljednjeg pokušaja, pustili da bude uz sina.

- Rekli su mi da neće preživjeti. Ostala sam s njim do kraja. Moje dijete mi je umrlo na rukama, kaže Sanela.

Sanelina ispovijest otvara važnu temu o kojoj se rijetko govori: kako roditelji koji izgube dijete žive sa osjećajem krivice, i kako u toj borbi nijedan korak, ni trenutak, nije jednostavan.

- Krivila sam sebe što mi je dijete umrlo. Jer ja sam majka, ja sam trebala da ga spasim. Ja sam ta koja je svemoćna, govori.  

Nakon toga, kaže, počela je osjećati krivicu za svaki detalj njegovog života prije smrti: svaki njegov uzdah, plač, pogled, situaciju u kojoj mu nešto možda nije dozvolila. Taj osjećaj prerastao je u unutrašnji teret koji je nosila svakog dana. 

- Nosila sam krivicu što živim i dišem. Idem kroz život, nasmijem se, nekad i potisnem sve što mi se desilo i odmah se javlja krivica.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Životna škola donosimo priču koja je fokusirana na obrazovanje, akademsku karijeru, povratak u Bosnu i Hercegovinu, te i paralelni razvoj druge profesionalne putanje. Razgovaramo sa prof. dr. Almirom Maljevićem, stručnjakom u mnogim oblastima s iznimno bogatom karijerom. U razgovoru se otvara priča o djetinjstvu u Banovićima, ratnim godinama, skromnom životu, sportu, obrazovanju i prvim poduzetničkim koracima.

Almir se prisjeća djetinjstva obilježenog malom sredinom, ograničenim sportskim mogućnostima i ranim interesom za matematiku, ali i trenutka kada je već sa 11 godina donio odluku šta želi biti u životu.

- Vrlo rano sam donio tu odluku šta ja to želim biti u životu. A ta odluka je bila da ja želim da budem detektiv, borac protiv najtežih oblika kriminala i da budem ja taj neko ko zavodi red na ulici, prisjetio se kroz smijeh Almir.

Posebno mjesto zauzimaju priče o školovanju i studiranju uz minimalna sredstva i snalažljivosti koja je dovela do prve poslovne ideje.

- U jednom trenutku trebao sam da obezbijedim ugalj za svoje gazde, na Pofalićima, tamo gdje sam živio, i onda sam pomislio što ja ne bi našao nekog prevoznika u Banovićima s kojim ću napraviti neki deal i da ja ovdje prodajem, faktički da budem kao isturena neka ekspozitura, da ja prodajem banovićki ugalj, da ugovaram poslove i da njemu dajem instrukcije da on taj ugalj dovozi. Ako je ugalj 100 maraka, 10 maraka po toni je mojih, 90 je njegovih. I u tom trenutku je bio jedan prijatelj od mog oca, i ja sam njemu tu opciju ponudio, njemu je to bilo super. Svaki kamion koji je došao, za mene 100-120 maraka, što je bilo jako, jako puno, prisjetio se Almir svojih prvih poduzetničkih poduhvata.

Govorio je i o doktoratu u Njemačkoj na prestižnom Max Planck Institutu, gdje je, kako kaže, morao „napraviti dva dana od jednog“. Nakon povratka u BiH, suočava se s procedurama nostrifikacije.

Paralelno se vraća atletici, pokušaju plasmana na Olimpijske igre i povredi koja mijenja pravac. Iz toga nastaje PFHSC, koncept rada s ljudima od vrhunskih sportista do onih kojima drugi nisu mogli pomoći.

Almir otvoreno govori i o poslovnim greškama

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Marko Maksimović jedan je od fudbalera kojima se predviđala sjajna karijera, ali mu je nažalost povreda prerano onemogućila iskorak i potpunu afirmaciju njegovog talenta.

Uspio je sa Borcem da osvoji trofej namijenjen prvaku kao igrač, a potom i kao trener, što ga svrstava u grupu fudbalera i trenera kojima je takav podvig pošao za rukom.

Njegova karijera je počela zapravo na prakinzima u Banjoj Luci, gdje je sa vršnjacima zavolio fudbal i igru na dva gola.

- Moja prva ljubav je fudbal i dan-danas me najviše ispunjava. Krenuo sam sa devet godina, nije to bilo kao sada, da se članarina kreće plaćati u obdaništu. Odrastao sam u ulici, u mom naselju u Banjoj Luci, Starčevici, gdje nas je jedino zanimao fudbal. Bilo je bitno da ima lopta, a koliko je nas bilo nije bilo bitno. To je bio jedan parking, koji je danas pun, tada i nije bilo toliko auta i imali smo prostora. Krajem 1993. upisao sam se u školu fudbala "Džaja", koja je tada krenula sa radom u dvorani Borik. U Borac sam stigao sa 16,5 godina, već tada sam igrao seniorski fudbal. A debitovao sam protiv Gacka, iako ne pamtim puno, pamtim početak te zajedničke lige, te terene na kojim smo igrali, da je Leotar bio prvak, sa čini mi se ne više od tri pobjede na strani, a ispao je onaj ko je kući izgubio jednu, prisjetio se Marko.

Upravo je Maksimović sa kapitenskom trakom predvodio mladu reprezentaciju BiH u baražu sa Češkom, kada je nedostajalo nekoliko minuta da se naš tim plasira na veliko takmičenje.

- Meni je teško palo sve što se dešavalo tada na toj utakmici. Nama su poništena dva gola u sudijskoj nadoknadi. Nisu nam dali da odemo ni u produžetke. Meni bi se kompletna karijera promijenila odlaskom na Evropsko prvenstvo, sasvim sigurno, ističe Marko. 

Veliki broj fudbalera su činili igrači iz domaćeg prvenstva, a upravo tu je stvorena okosnica tima koji je kasnije sa seniorskim timom otišla na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.

- Nas je tada dosta bilo iz domaće lige. Džeko je došao iz Teplica, ali je i on ponikao u Željezničaru. Samo su ja mislim Ibišević i Salihović bili igrači koji su ponikli vani. Ja bih i danas uveo pravilo da moraju dva igrača biti iz naše lig

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

O Dejtonskoj Bosni i Hercegovini - od 21. novembra kada je obilježena godišnjica dogovora u američkoj vojnoj bazi do danas, kada su pune tri decenije od potpisa u Parizu - govorilo se širom planete. Prije koji dan su duhovi uzburkani u Zagrebu, gdje je članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović državu u čijem vrhu sjedi nazvala eksperimentom, američki lobista Max Primorac zdušno se založio za treći entitet, a Dragan Čović, lider HDZ-a, ustvrdio kako je još davno s Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA, kovao planove o dva mega entiteta u Federaciji.

U Sarajevu se pak o zarobljenoj državi i okovima korupcije razgovaralo na panelu Transparency Internationala: vrijedi citirati dr. Mladena Ivanića, koji smatra da nije problem Dayton već neiskrenost njegova prihvatanja od strane upravo onih partijskih vođa koji sebe u ogledalima vide kao vlasnike naroda, a u Daytonu traže rupe za vlastito bogaćenje. Dr. Ivanić je podsjetio i da je njegov izbor u Predsjedništvo naše zemlje upalio sve SNSD-ove alarme - pa se izbori moraju dobiti i krađom ako treba.

A da zaista treba, govore i tijesni rezultati CIK-a BiH u korist Siniše Karana i još i više izvještaji o brojnim pokojnicima koji su izašli na prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović dr. Branko Blanuša. 

Je li bilo teško prihvatiti kandidaturu u čemu je tajna njegovog uspjeha? Je li zaista narodu dosta svađa, prijetnji ratovima, radikalnih izjava i proizvodnje mržnje?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Ove sedmice u studiju podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, družimo se sa, našim gledateljima, već dobro poznatim Adnanom Maljevićem, magistrom kineziologije i sporta, stručnjakom za kondiciju i snagu, trenerom i vlasnikom jednog od najkvalitetnijih trening i rehabilitacijskih centara u regionu - PFHSC-a. Tema emisije namjenjena je svima koji vode računa o zdravlju djece, a razgovor počinje podsjećanjem na prošlogodišnju epizodu koja je privukla milione pregleda na društvenim mrežama Oslobođenja zbog jedne rečenice: „Torbe nisu teške, nego su nam djeca slaba.“.

Ističe da je najveći broj roditelja vagao torbe, dok niko nije testirao snagu djeteta. Navodi pet osnovnih testova kroz koje se može utvrditi stvarno stanje - među njima je mrtvo vješanje od 20 do 30 sekundi za uzrast 8 do 11 godina, jednonožne čučnjeve i skok udalj - jednak visini djeteta.

Ističe i utjecaj modernih navika: „Ako si 5,5 sati na mobitelu, zar stvarno misliš da će neke tri vježbe biti čarobne?“.

Posebno se govori o djeci koja su u stalnim kompenzacijama i o roditeljima koji često sputavaju djecu, jer će pasti, isprljati se ili povrijediti, ali ne treba zaboraviti onu staru mudrost - djeca su kao mačke. Razbijen je i mit da će djeca ostati mala ako treniraju snagu.

Kraj epizode posvećen je aplikaciji KINERA, namijenjenoj djeci od 9 do 15 godina, te razgovor o razlikama između djevojčica i dječaka.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom gost je Elvedin Nezirović, pisac, pjesnik i esejist iz Mostara. Nezirović je autor više zapaženih zbirki poezije. Objavio je i zbirku priča, kao i knjigu eseja, tekstova i kolumni. Osim književnog rada, bio je direktor Muzičkog centra Pavarotti u Mostaru, gdje i danas radi.

Elvedin otkriva odlazi li i dalje u svoj nekadašnji kvart na Aveniji, šta ga je navelo da proda stan u zapadnom dijelu grada i kako danas doživljava taj dio Mostara.

- U tim mojim dolascima bilo je više nostalgije nego zaista neke stvarne želje da se ponovo tu vratim. To više nije kvart moga djetinjstva. Tu više nema ni ljudi s kojima sam odrastao. Dobar dio njih su i Hrvati koji su se odselili odatle i naprosto ne postoji ona neka snažna unutarnja ljudska veza koja bi me vezala za taj dio grada. Drugi dio te priče zapravo proističe iz neke ratne traume koju ja još uvijek nosim i mislim da ih nosi u manjoj ili većoj mjeri svaki čovjek koji je, ne samo u zapadnom dijelu Mostara, nego bilo gdje na svijetu, protjeran na takav način na koji smo protjerani mi, moja porodica i to na neki način nije lako ni u sebi savladati. Ja sam često razmišljao i pišući svoje knjige kakav je to osjećaj - taj osjećaj prelaska, recimo, preko te famozne ratne crte razgraničenja. Teško mi ga je opisati, ali je definitivno da on postoji. To je neka vrsta blage uznemirenosti, a ne mogu reći panike, ali osjećaj zapravo na osnovu kojeg ja nepogrešivo mogu odgonetnuti da se nalazim u zapadnom dijelu grada, priča Elvedin.

Dotakli su se i odnosa Hrvata i Bošnjaka u gradu, pitanja katarze koje nikada nije provedeno, kao i izostanka suočavanja s politikom Herceg-Bosne, o istočnom dijelu grada - o tome kako izgleda danas, zašto je zapušten i šta to govori o širim društvenim i političkim procesima.

Tema podcasta je i promjena kroz koju su Bošnjaci prošli od rata do danas, nekadašnje jugoslavenstvo Mostara, Partizansko groblje te pitanje kako uopće izaći iz kolektivne i lične traume ili se barem naučiti nositi s njom. Elvedin se osvrće i na mogućnost masovnijeg povratka Srba u Mostar, te na to kako bi takva promjena utjecala na dinamiku grada.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Iz doma u kojem je rock’n’roll bio svakodnevnica, Sara Vojičić je krenula putem koji niko nije mogao do kraja predvidjeti - od klasične muzike i violine, preko simfonijskog metala, do mjuzikla u kojem je danas jedno od najprepoznatljivijih mladih lica savremene scene. U novu epizodu podcasta Opet Laka stiže umjetnica koja svoje naslijeđe vidi kao polazište, a ne kao odrednicu.
Kćerka Mladena Vojičića Tife, rock ikone Bijelog dugmeta, prve umjetničke korake napravila je kroz balet, a ubrzo zatim sanjala je da postane glumica ili jazz pjevačica. Put je dalje odveo u svijet klasične muzike u koji je uplovila uz violinu koju je svirala, a zatim je taj zvonki instrument zamijenila onim koji nosi u sebi – glasom, a s tim izborom počela je graditi identitet koji nije vezan za prezime, nego za ono što sama može dokazati.

Ipak, teret prezimena nikada nisu bile povlastice, štaviše, nerijetko je bila tema tuđih pretpostavki.
- Ljudi bi mogli biti u fazonu “Lako je tebi kad ti je Tifa tata.”. Možda bi sve i moglo biti lakše da sam se nekad okoristila, ali nisam i, hvala Bogu, nikad neću, ispričala je Sara.
Danas je slobodna umjetnica - pjevačica, glumica, tekstopisac i izvođačica sa vlastitim, precizno izbrušenim scenskim identitetom, naročito u muzičkom teatru. U Sarajevu je igrala u mjuziklima “Kosa”, “Oliver”, kabaretskom koncertu “Ženske priče” i projektu “At the Ballet”, a njen regionalni iskorak počinje u Zagrebu gdje dobija ulogu Eponine u Komedijinom mjuziklu “Jadnici”, jednom od najzahtjevnijih naslova svjetskog mjuzikl-repertoara.
Nakon “Jadnika” uslijedila i uloga u “Sixu”, globalnom hitu o ženama Henrika VIII, u kojem tumači Catherine Parr, posljednju kraljevu suprugu, čime Sara dodatno učvršćuje status mlade umjetnice i potvrđuje da pripada velikim, licenciranim produkcijama. Paralelno sa teatrom, frontmenka je simfonijskog metal benda Dolia. 
Ali, iza scenskog sjaja stoje i lične borbe.
- Svestranost me koštala nekih stvari, vidjećemo koliko ću dugo moći tako. Ali, eto, svašta nešto se izdešavalo, morala sam malo i da usporim, preživjela sam i manji burnout, koji je zaista nešto što je stvaran problem, tako da sam odlučila da

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Grudi, dojke, sise, kako god ih zvali, su često u središtu raznih tema, samo ne one najbitnije - teme zdravlja. Rado bismo ih korigovale, pa malo bi da ih spustimo, malo bi da su veće, malo bi da su manje, ali kad treba da ih stavimo u mamograf, pod ultrazvuk ili odvedemo kod doktora, tada već nije tako jednostavno.

O grudima razgovaramo sa doktoricom Unom Delić, specijalisticom dijagnostičke radiologije. 

Jedna od najvažnijih poruka koje naša gošća donosi jeste da 80 posto promjena koje žene napipaju na dojkama nisu karcinom, već se radi o fibrocističnim promjenama koje se mijenjaju tokom menstrualnog ciklusa. 

S doktoricom Delić razgovaramo o jednoj od najosjetljivijih tema za žene: bolu u grudima. Koji bol je normalan, a koji može biti signal da nešto nije u redu? Naša gošća otkriva kako razlikovati uobičajene senzacije od onih koje zahtijevaju vanredni pregled i koliko je važna ženska intuicija u prepoznavanju promjena.

- Bol u grudima je, uglavnom, sastavni dio ženskog tijela i menstrualnog ciklusa. Tijekom PMS-a grudi često bole više, a poslije ciklusa manje. Međutim, nešto što je neuobičajeno, poput oštrog bola, trnjenja ili žarenja s jedne strane, može biti znak da treba otići na pregled, kaže dr. Delić. 

Dotakli smo se i teme o kojoj se rijetko priča - muškim grudima. Od ginekomastije i rijetkih slučajeva karcinoma, Delić objašnjava kada muškarci trebaju obratiti pažnju na promjene u grudima i kako se pravilno pregledaju.

Koliko su proizvodi za svakodnevnu upotrebu, poput dezodoransa, parfema i beauty preparata, sigurni za zdravlje dojki. Dr. Delić razbija mitove i objašnjava što nauka stvarno dokazuje kada je riječ o hemikalijama koje mogu imitirati estrogen i utjecati na tijelo.

- Proizvodi poput dezodoransa sami po sebi nisu kancerogeni. Ono što može biti potencijalno rizično jeste prekomjerna izloženost estrogenima; bilo prirodnim, bilo lažnim, tzv. kseroestrogenima. Parabenzene, koji se često koriste u parfemima, kremama, omekšivačima i mirisnim svijećama, tijelo prepoznaje kao lažne estrogene, kaže dr. Delić.

I za kraj naše emisije, ostaje pitanje: šta su uopšte “idealne” grudi? Koliko nas rekla

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Vule Trivunović svojim igama u dresu Borca i Sarajeva ostavio je dubok trag u bh. fudbalu. Prvenstveno svojim igrama na terenu, a posebno svojim ponašanjem i odnosom izvan terena.

Rođen u Glamoču, fudbalski odrastao u banjalučkom Borcu sa kojim je osvojio titulu prvaka i Kup BiH, jednako kao i sa Sarajevom, a o tome nam je govorio u sjajnom prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci. 

Bio je kapiten oba tima, državni reprezentativac Bosne i Hercegovine, a u svojoj karijeri je nastupao u Srbiji, Njemačkoj, Rusiji, Poljskoj i Kazahstanu. 

- Mene je rat zahvatio u Glamoču. Mi smo imali taj svoj lokalni klub i trener i mi smo se skupljali i igrali. Kada krenu granate, razbježali bismo se. Tu je sve krenulo. Fudbalom sam se nastavio baviti dolaskom u Banju Luku, prošao sam sve selekcije, kao i svi drugi dječaci, koje danas prolazi i moj sin. Ali ja se nisam dugo zadržao u Banjoj Luci. Nakon tri godine u Borcu sa 16 godina sam otišao u Obilić. Tada je bio sjajno organizovan sistem, u koji da nisam otišao teško da bih nešto napravio. Tada je to bilo veliko odricanje za mene, ali sam shvatio da bez žrtve nema napretka ni uspjeha, kaže Vule.

Trivunović se vraća u Borac u sezoni kada je formirana zajednička liga na prostoru cijele Bosne i Hercegovine. Ubrzo je uslijedio i poziv u mladu reprezentaciju BiH, ali i mogućnost da igra i nastupa protiv timova iz Sarajeva, Mostara.

- Bili su selektivni kampovi, a već nakon deset dana dobio sam poziv. Ta mlada reprezentacija je "tukla" Njemačku 5:1 u Zenici, pa smo dva puta dobili Rumune, u Zenici i u Rumuniji. Nedostajao nam je jedan ili dva boda da odemo na Evropsko prvenstvo, govori Vule.

Nakon završetka karijere posvetio se trenerskom pozivu, a vodio je nekoliko ekipa u Bosni i Hercegovini. Posljednji angažman imao je u Slogi iz Doboja.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Već smo navikli da Bosna i Hercegovina svoje evropske obaveze ne ispunjava ni minut do dvanaest, već - ako nam se posreći, pa se to i dogodi - negdje oko 12 i 15, hvatajući na guranje zadnji vagon uveliko odmaklog voza.

Rezultat znamo: Albanija je otvorila posljednje poglavlje u pregovorima sa Evropskom unijom, Crna Gora je dobila najbolji izvještaj, obje zemlje se nadaju članstvu u elitnom briselskom klubu u koji Podgorica planira zakoračiti naredne, a Tirana 2027. godine. Mi još nemamo pregovarača niti dva zakona bez kojih nema otvaranja pregovora. Patnje oko Plana rasta su djelomično ublažene, Evropska komisija je prihvatila našu Reformsku agendu i opet je sve do vlasti Bosne i Hercegovine.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, generalni sekretar Vijeća za regionalnu saradnju Amer Kapetanović. RCC je osnovan 2008. da bi olakšao povezivanje i razvoj Jugoistočne Evrope i jedna je od rijetkih institucija čije je sjedište u Sarajevu.

Funkcionira li slobodna trgovina na Balkanu? O čemu je razgovarao s Albinom Kurtijem? Kako unaprijediti ekonomsku saradnju?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta O prostoru sa Vukom i Zecom, razgovaramo sa arhitektom i profesorom Mladenom Jadrićem, koji je rođen u Sarajevu i u kojem je završio Arhitektonski fakultet, a već godinama predaje u Beču. Jadrić je autor čiji rad neprestano gradi mostove - doslovno i metaforički.

- Sarajevo je jedan takav bosanski lonac kultura prije svega, tromeđa nekakvog mediteranskog utjecaja, Venecije, Turske, Austrijske monarhije, do... ne znam, svih stilova. Jedan takav intenzitet mislim da je rijedak, na ovako malom mjestu. Dobiješ taj skill socijalni, da si onda za svaku svjetsku čaršiju spreman i to je supernova. Ovdje ima sve od vrhunske arhitekture, islamske, do zapadnih, Vancaša i kojekakvih drugih stvari, do modernista koji su donijeli najbolje linije iz Praga, iz Beča, ništa nije bilo strano i još uvijek je u toj nekoj školi, imam osjećaj, taj neki oblak tog znanja tu. Uvijek kažem Bosna ima neku eklektičnu kulturu koja je... pomiješano jako puno utjecaja, kaže Jadrić.

Njeguje praksu temeljenu na dijalogu: između kultura, disciplina i generacija, a upravo su njegovi projekti u Kini, Japanu i Koreji najbolji dokaz takvog pristupa.

U Hangzhouu, u saradnji sa Univerzitetom Tongji, radio je na masterplanu Olimpijskog sela te izgradio dva mosta za Azijske igre 2022. - Night Market Bridge i Amphitheater Bridge. Ovi mostovi nadilaze infrastrukturu: zamišljeni su kao produžeci javnog prostora, mali gradski trgovi koji potiču susret, kretanje i razmjenu, inspirirani kineskim vrtovima i venecijanskom urbanom tradicijom.

U Seulu je, zajedno s arhitektom Yoon Geun Juom, realizirao Muzej fotografske umjetnosti, dio preuređenja četvrti Chang-dong. Dinamična crvena fasada zgrade simbolizira zajednički jezik arhitekture i fotografije - oboje “slikaju svjetlom”. Unutrašnjost, oblikovana pokretom i svjetlom, potiče komunikaciju i zajedništvo.

Za Jadrića, arhitektura je alat društvene promjene. Ona nadilazi estetiku i funkciju i postaje prostor dijaloga, jednakosti i zajedničkog djelovanja - u duhu Bauhausove ideje kolektivnog dizajna.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Prvu ulogu odigrala je kao djevojčica od sedam godina u „Čekajući Godoa“, uz legendarna imena domačkog glumišta. Bio je to početak karijere koja će kasnije obuhvatiti više od trideset filmskih i televizijskih projekata, studij glume u Beogradu i niz ličnih avantura, zbog čega važi za jednu od omiljenijih glumica u regionu i vjerovatno najveću avanturistkinju među umjetnicima.

Riječ je o srbijanskoj glumici Hristini Popović, koja je za Oslobođenje govorila u podcastu Opet Laka.

Hristina se u razgovoru vraća i mnogo dalje od profesionalne biografije - na djetinjstvo provedeno u različitim dijelovima svijeta. 

- Moja majka je sedam godina starija od oca, što je za to vrijeme bilo neuobičajeno. Kod nas je “drugačijost” uvek bila deo porodice, kaže Hristina.

U njenoj priči granice ne postoje: penjanje na najviše tačke kontinenata, ronjenje s ajkulama, ekspedicije na mjesta na koja se stiže samo ako hodaš danima. Govori i o Antarktiku, mjestu bez vlade, vojske i vremenske zone koje je, između ostalih, posjetila.

- Na takvim mjestima ti se potpuno promijeni “mindset”. Sve su to izmišljotine koje smo stvorili da bismo se orijentisali. Majka me stalno pita zašto idem u te vuko*ebine, kako ih ona naziva. Pa, upravo zato jer su ta mesta čista, tiha i udaljena od svega što nije priroda, rekla je.

Jedan od najšarmantnijih dijelova razgovora odnosi se na njenu kćerku Luču, o kojoj govori s ponosom i beskrajnom nježnosti.

- Moje dete je svoja ličnost, duhovita, jasna, pametna. Strašno me iznenadi svojim pogledom na svet, započinje Hristina.

Luča je, kako priča, naplatila korištenje svog videa u predstavi - i to po svakom izvođenju.

- Pitala sam je da li smem da je roštiljam jer roštiljam kevu, roštiljam ćaleta, roštiljam sebe, babe, dede. Njoj je to bilo potpuno uredu, još mi je predložila puno veće prozivke. I pitam ja nju da li smem uz to da koristim video kada je ona mislila da je kengur magare, kaže ona: “Uf, može. 15 - 20 eura.”. Ja sam mislila da je to jednokratno, a ona je tražila da bude po izvođenju. I ja sam odlučila da njen preduzetnički duh podržim, ali imamo dogovor da ne priča drugima jer će onda to svima

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo o promjeni spola. Naša gošća je Nikolina Kovačević, transrodna žena koja je hrabro progovorila o najtežim momentima svog odrastanja, borbi s identitetom i procesu prihvatanja sebe. Nikolina je ispričala kroz šta je prolazila kao dijete, kako je izgledala njena unutrašnja borba, te kako je uspjela pronaći snagu da danas živi svoj život slobodno i iskreno.

- U djetinjstvu, sve do neke devetnaeste godine, živjela sam kao dječak. Sve mi je teško padalo, jer nisam mogla biti ono što zaista jesam. Moja duša nije bila slobodna. Sa majkom sam otvoreno razgovarala tek kada sam napunila 18 godina, nakon mog pokušaja suicida. Jedva sam preživjela i tada mi je mama rekla: "Sada mi reci šta te muči". Imala sam periode kada samo gledam u jednu tačku po tri dana, u dubokoj depresiji, a nisam imala snage da joj kažem istinu jer sam bila naučena da je biti drugačiji loše. Da sam ja zlo ovog svijeta, kaže Nikolina.

Prisjetila se i teških trenutaka iz prošlosti i odnosa sa majkom, s kojom je živjela tokom odrastanja. Objasnila je da je majka kroz snažnu emocionalnu reakciju uspjela da je “izvuče iz sebe”, pa joj je, prvi put, priznala da nije njen sin, već kćerka. 

Danas na sve gleda s velikom zahvalnošću. Nikolina je ispričala kako je izgledao početak njene tranzicije i životnih odluka koje je donosila uz podršku majke. Dogovor je bio da najprije završi srednju školu, a zatim započne tranziciju. U tom periodu Nikolina je već kod kuće počela da istražuje svoj identitet i izražava se onako kako se osjećala - šminkala se i polako otkrivala sebe. 

Otvorila je novi profil na Instagramu, zamolila prijateljicu s velikim brojem pratilaca da objavi njihovu zajedničku fotografiju i svjesno prelomila moment iz kojeg “nema nazad”.

Nikolina je govorila i o tome kako je tokom godina izgradila stav pun razumijevanja prema ljudima koji je ranije nisu podržavali ili su je pogrešno shvatali. Ističe da mnogi nisu bili zlonamjerni, već jednostavno nisu razumjeli kroz šta prolazi. Naglašava da je za njen lični razvoj bilo presudno to što je imala podršku majke: „Kad vas majka voli i zaštiti, shvatite da vrijedite“. Upravo taj o

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Uz puno smijeha, a i poneku suzu nastavljamo naše putovanje kroz Životnu školu. Ove sedmice učimo od mladog pravnika, preduzetnika i kontent kreatora koji, osim što ima širok osmijeh, ima još šire i veće srce u kojem ima mjesta za sve - ukoliko uzmemo u obzir koliko je pomogao široj zajednici. U novoj epizodi govorimo sa Mirzom Mustafagićem, koji kroz lični brend okuplja zajednicu na više načina i koji pojašnjava kako je gradio svoj biznis, dok se paralelno ostvarivao kao influenser.

Svjestan je stereotipa koji prate tu riječ i reakcija koje ona izaziva, ali kaže da pokušava dati smisao utjecaju koji ima. Objašnjava da je mogao birati lakši put, snimati samo površne sadržaje i zarađivati, ali da se svjesno odlučio govoriti i o teškim temama, pokretati humanitarne akcije i istovremeno voditi firmu koja radi po zakonu.

Priznaje da je njegov kafić Backyard zahtijevao najviše ulaganja, da je u tom periodu često ponavljao rečenicu „Šta je meni ovo trebalo u životu?“ i da je ulazio u industriju o kojoj ranije nije znao ništa. Objašnjava da je prije toga živio u zoni komfora, te da je Backyard bio izlazak iz tog sigurnog okvira.

Posebno se osvrće na svakodnevni pritisak koji nosi uloga poslodavca u Bosni i Hercegovini. Poredi svoj u ulozi privatnika i život svoje majke, zaposlene u državnoj firmi koja u određeno vrijeme završava svoj radni dan i ne nosi posao kući.

Opisuje sebe kao šefa koji nije strog dok je sve uredu, ali nastoji imati autoritet kada nešto ne funkcioniše. Naglašava da mu je povjerenje jedan od ključnih kriterija pri zapošljavanju.

Najintimniji dio emisije dolazi kada govori o porodičnoj traumi iz rata. Mirza govori o danu kada su mu ubijeni daidža, djed i otac, o logorima kroz koje je njegova majka prolazila trudna. Objašnjava da ne želi da ga ta tragedija definiše, nego da želi da njegov potpis bude priča o čovjeku koji stvara, radi i pomaže drugima, dok porodična rana ostaje tihi pokretač da njegova porodica i ljudi oko njega žive dostojnije.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Branislav Krunić jedan je od onih koji su svojim kvalitetom i sjajnim igrama ostavio dubok trag u bh. fudbalu.

Rođeni Trebinjac je nastupao za Leotar, u kojem je ponikao, i Borac sa kojim je osvajao titulu prvaka, a svakako će ostati zapamćena ona koju je u sezoni 2002/2003 osvojio sa svojim matičnim klubom. Bila je to prva sezona zajedničke lige na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.

U prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci u kojoj smo razgovarali sa našim gostom, koji nam je prenio svoja iskustva igranja tokom svoje bogate karijere.

- Ja sam cijeli život u fudbalu. Moj jedini san je bio da budem fudbaler. Odrastao sam na stadionu Police i za mene je bila čast kada bi nas pozvali da igramo predigre. Kada bi nas pozvali da dodajemo lopte to bi za nas bilo kao da smo igrali utakmicu. Moj debi je bio protiv Glasinca, u kupu sa 17 godina. Prvu utakmicu smo dobili 2:1, ali nismo uspjeli sačuvati prednost. Sjećam se da je bio veliki snijeg, nismo mi iz Trebinja navikli na takve uslove. Mi smo tada svi trenirali na glavnom terenu, koji je bio jako kvalitetan. Para nije bilo, igralo se za neke pakete i takve stvari. Kasnije su došli i novci, ali ja sam uvijek to gledao na način da će novac doći i bio sam sretan što igram i bavim se fudbalom prije svega, prisjetio se Branislav.

Pored toga što je nastupao za Leotar i Borac, Krunić je svoju karijeru gradio u Sloveniji, i Ukrajini, a kako kaže najviše je uživao igrajući u Rusiji. Upisao je šest nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, na šta je kako sam kaže jako ponosan.

- Bio sam prvi igrač iz zajedničke lige koji je iz Republike Srspke dobio poziv u reprezentaciju BiH. Znam kada sam ušao u igru protiv Njemačke, trčao sam gore-dole, čak sam bio u prilici da postignem pogodak, igrao sam neko desno krilo. Igrati pored Hibića, Salihamidžića, trenirati sa njima, bila je velika stvar za mene. I to mi je puno pomoglo u karijeri, ističe Branislav. 

Danas se bavi trenerskim poslom i obavlja funkciju selektora mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine. Prije t

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U kampanji nije bilo ružnih riječi. Ovom rečenicom je Milorad Dodik - u izbornoj noći - počeo svoju tiradu uvreda, usmjerenu na Darka Babalja, SDS-ovog zastupnika u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Uz prijetnje Babalju, lider SNSD-a nije propustio izreći svoju ubjedljivo najčešće korištenu optužbu, koju izgovara kao najteži srpski grijeh: grešnik ide u Sarajevo i druži se s Muslimanima! Svoj otrovni jezik mržnje demonstrirao je u Istočnom Sarajevu, promovirajući Sinišu Karana, za koga jednako obećava da je isti on: cijeli se svijet zgrozio i osudio njegovu mržnju, no on ne staje, i prije nego je dopustio Karanu da išta kaže, ponovio je svoje dobro znane objede na račun Zapada, Evrope, visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, bivšeg američkog ambasadora... Nije Dodik jedini primitivac na ovdašnjoj političkoj sceni, ali je ubjedljivo najglasniji.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Tanja Topić, novinarka, politička analitičarka i aktivistica za ljudska prava.

Jesu li rezultati izbora u Republici Srpskoj iznenađenje? Koliko su mediji krivi za jezik mržnje? Društvene mreže vrve političkim lažima, kome ljudi vjeruju? 

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

"Otkriće lizozima pobudit će jednog dana veći interes od otkrića penicilina.". Ovo je rečenica slavnog nobelovca Alexandera Fleminga koji je 1922. godine otkrio ovaj enzim, a šest godina poslije i penicilin.

U najnovijoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovaralo se o supstanci koja živi u našem organizmu od prvog dana, ali o kojoj većina, a i dobar dio stručne javnosti i dalje zna vrlo malo. Tema je lizozim, prirodni enzim koji djeluje kao svojevrsni urođeni antibiotik.

Gost podcasta bio je dr. Aziz Šukalo, direktor Sektora za podršku tržištima i direktor za Regiju Bosne i Hercegovine za Bosnalijek, čovjek koji se lizozimom bavi i naučno i praktično već decenijama. Rezultat tog rada je knjiga „Lizozim - enzim budućnosti“, a upravo taj enzim bio je u središtu razgovora.

- Lizozim je enzim budućnosti i tako smo dali naziv ovoj knjizi. Poznati škotski naučnik Alexander Fleming je izumio penicilin, međutim, ono što se ne zna, on je u novembru 1921. tražio tada lijek, nešto što će izliječiti infekcije, a tada su ljudi masovno umirali od infekcija. U tom svom radu on je kihnuo. Nakon desetak dana vidio je na jednom mjestu jedan krug na Petrijevoj posudici koji uopšte nema bakterija i onda je shvatio da taj sekret iz nosa ubija te bakterije. On je shvatio da taj enzim odnosno lizozim, rastvara te bakterije, pojasnio nam je dr. Šukalo.

Prema njegovim riječima, danas je Bosnalijek svjetski lider u proizvodnji lijekova, upravo na bazi lizozima.

Lizozim se, objašnjava, nalazi u pljuvački gdje klasična fiziologija ističe njegovu ulogu u varenju hrane, ali je njegova prava funkcija odbrana usne šupljine. Prisutan je u nosnom sekretu, u suzama, u majčinom mlijeku, u želudačnom sekretu i u crijevima, gdje učestvuje u formiranju mikrobioma.

Kada je riječ o lijekovima i lizozimu, dr. Šukalo pojašnjava da se humani lizozim koji se koristi za izradu lijekova dobija iz bjelanceta jajeta te naglašava da činjenica da se lijek dobija iz jajeta ovom principu liječenja daje dodatnu vrijednost.

Činjenica je da savremeni svijet muku muči s bakterijskom rezistencijom. Procjenjuje se da u EU  godišnje oko 25.000 ljudi umre zbog

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Gost podcasta U kontru sa Draganom Markovinom bio je Nihad Kreševljaković, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS i jedan od najznačajnijih kulturnih radnika u Bosni i Hercegovini. Autor je više fotomonografija, uključujući Tunel spasa, Enciklopediju opsade Sarajeva i Žene opkoljenog Sarajeva, kao i suosnivač Udruženja građana Videoarhiv - Biblioteka Hamdija Kreševljaković, počasni ataše za kulturu Ambasade San Marina u BiH i dobitnik evropske nagrade KAIROS. Od 2023. godine predaje na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predmet Teatar pod opsadom.

Sa Markovinom razgovarao je o programu ovogodišnjeg MESS-a, o zajedničkoj aktivističkoj crti koja povezuje mnoge predstave festivala, te o ulozi umjetnosti u društvenom angažmanu i kulturi sjećanja.

Kreševljaković se osvrnuo i na šire političke i društvene teme. Govorio je o odnosu svijeta i Bosne i Hercegovine prema genocidu u Gazi, o cinizmu Evropske unije i pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine zapadnom svijetu. Analizirali su i moguće posljedice povlačenja međunarodnih fondacija i diplomacije iz BiH, promišljajući o dosadašnjem bilansu ulaganja, posebno USAID-a, te o tome šta bi takve promjene značile za kulturni i društveni život zemlje.

Posebno su se dotakli i ostavštine Al Jazeere Balkans te njenog doprinosa regionalnom medijskom prostoru. Razgovor je obuhvatio i odnos Sarajeva s drugim bh. gradovima, mogućnosti stvaranja drugačije komunikacije i dinamike u zemlji, kao i planove za budući razvoj i reformu samog festivala MESS.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Postoji muzika koja nas vrati u neko vrijeme i postoje glasovi koji to vrijeme ožive čim ih čujemo. Takav je glas Nermina Puškara - onaj koji prizove sve one godine kada smo se učili hrabrosti, kada smo ludo voljeli i odrastali, brže nego što smo to željeli.

“Dani prolaze” i “Jednom kad sve ovo…” zato nikada nisu bile samo pjesme, one su postale naš mali zajednički dnevnik, a kroz susret dva stara prijatelja nakon 25 godina, u podcastu Opet Laka zajedno otvaramo te dragocjene stranice sjećanja. 

Rođen u Bihaću, odrastao u Cazinu, Nermin Puškar je prve ozbiljnije korake napravio u grupi Krug, a onda je uslijedilo poglavlje koje ga je trajno upisalo u pop-rock mapu regiona - godine sa sarajevskim bendom Knock out i album “Jednom kad sve ovo…” iz 2001. koji se danas smatra jednim od najvažnijih poslijeratnih pop-rock izdanja.

No, Knock Out za Pušku nije bio samo bend koji će obilježiti publiku. Bio je to početak pripadanja i prvi pravi osjećaj da se nešto veliko dešava baš tu i tada i baš u tom periodu, dok je bend rastao, pojavila se prilika koja ga je mogla odvesti daleko od Sarajeva.

Po povratku iz Amerike, a nakon odlaska iz Knock outa, Puškar se okreće samostalnom putu. 2007. snima i objavljuje svoj debi album “Novi svijet”, čime započinje novo poglavlje, ono u kojem se potpisuje kao kantautor, producent i neko ko gradi vlastiti zvuk, nakon čega odlučuje otići u Ljubljanu.

- Misao vodilja mi je bila - blizu je Zagreb, pjevam na jeziku koji svi razumiju, možda će se nešto otvoriti. Ali kad se čovjek presadi, treba vremena da pusti pupoljak. Meni su trebale dvije-tri godine da pustim prvi. Uletio sam u dobru ekipu - Dejan Radičević, Žare Pak, a pjesma “Sigurni” je tada bila hit. Radio sam i Merlinu back vokale na Koševu i to su bili trenuci po kojima su me ljudi prepoznavali. I onda su počeli stizati angažmani, govori on.

Puškar se u razgovoru prisjeća i stvari koje ne bi stale u klasično biografsko poglavlje, ali jesu presudne za njegov put.

- Moj prvi bubnjar u Ljubljani bio je iz Laibacha. Posudio mi je pare za gorivo da odem na turneju. Toliko o tome da su Slovenci hladni - to je stereotip koji prezirem. Ja sam

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene otvaramo temu koja se tiče svake porodice u BiH: ishrana djece osnovnoškolskog uzrasta.

Naše gošće su Aldina Bukva Mahmutović, voditeljica programa ranog rasta i razvoja pri UNICEF-u i doktorica Aida Filipović Hadžiomeragić, voditeljica Odjela za higijenu i zdravstvenu ekologiju ZZJZ FBiH.

Šta djeca u BiH danas jedu? Ko ih najviše oblikuje kada je riječ o prehrani: roditelji, škola ili influenseri? Da li se situacija popravila u odnosu na ranije godine ili se krećemo u pogrešnom smjeru? Razgovaramo o doručku koji se preskače, užinama koje nestaju u hodu, grickalicama i zaslađenim napicima koji prečesto zamjenjuju prave obroke. 

Razgovarali smo i o jednom od najvećih, ali često zanemarenih zdravstvenih izazova u BiH - dječjoj gojaznosti. Tema koju UNICEF godinama prati kroz svoj model zdravstvene podrške ponovo se pokazala ključnom: prema posljednjim istraživanjima, svako peto dijete u Bosni i Hercegovini ima problem s prekomjernom težinom. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o trendu koji nosi ozbiljne zdravstvene rizike i koji zahtijeva hitnu reakciju kako porodica, tako i institucija.

Dr. Aida Filipović Hadžiomeragić upozorava da nepravilna ishrana u djetinjstvu ostavlja dugoročne posljedice po zdravlje. Navike koje djeca usvajaju u najranijoj dobi direktno utiču na razvoj hroničnih nezaraznih bolesti u odraslom životnom dobu, uključujući kardiovaskularna oboljenja i poremećaje lokomotornog sistema. Doktorica ističe da je upravo pravilna prehrana jedan od ključnih faktora za optimalan rast, razvoj i prevenciju najčešćih uzroka smrtnosti u BiH.

Komentarišući najnoviju studiju o ishrani djece u Bosni i Hercegovini, poručila je roditeljima da pristup pravilnoj ishrani djece treba biti proaktivan, a ne opterećen osjećajem krivice.

Preporuka stručnjaka je da se male, ali promišljene korekcije u ishrani uvode postupno. Takav pristup omogućava djeci da usvoje zdrave prehrambene navike koje će im koristiti tokom cijelog života.

Na kraju je zaključila da „blage korekcije mogu napraviti veliku razliku. Važno je da roditelji budu podrška i vodič svojoj djeci, bez osjećaja krivice, fokusirajući se na

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Saša Kajkut jedan je od fudbalera koji su svojim igrama obilježili jedan period premijerligaškog takmičenja. 

Kajkut spada u red najboljih napadača koji su igrali na terenima u BiH, a sa njim smo razgovarali u sjajnom ambijentu hotela Jelena u Banja Luci. 

Ponikao je u Borcu iz Banja Luke u kojem je dobio priliku kao omladinac da debituje za prvi tim, a s obzirom na to da mu je to bio matični klub, upravo je u njemu i završio karijeru.

- Sjećam se svog debija. Gradski stadion Banja Luka. Igrali smo protiv NK Čelik, kada sam dobio priliku da debitujem za Borac. Upravo protiv tima iz Zenice, gdje ću kasnije u karijeri provesti sjajne trenutke. Debi moj za Borac, pogodak za 1:0 i pobjedu, mojoj sreći nije bilo kraja, prisjetio se Saša.

Debi za prvi tim je nosio sa sobom veliko breme.

- Emocije su to koje ne možeš da opišeš riječima. Sa jedne strane velika čast i odgovornost, a sa druge strah da "ne uprskaš" nešto. Tada se mladim igračima nije mnogo tolerisalo. Mi smo morali kada dobijemo šansu da je iskoristimo, jer te niko ne čeka, kaže Saša. 

Nastupao je za pet klubova u BiH. Sa Borcem i Zrinjskim je osvojio titulu prvaka, dok je sa Borcem i Željezničarom osvojio trofej pobjednika Kupa BiH. Svojim igrama u Čeliku je stekao status miljenika navijača, a poznato je da ga je jedan navijač Zeničana istetovirao, što je jako rijedak slučaj u svijetu fudbala u Bosni i Hercegovini. 

- Dolazak u Čelik je otvorio neke nove perspektive. Dolazim u bh. ligu i tu sam već neko ime. Navijači su nam dali svoje srce, prihvatili nas. Kada smo osjetili koliku smo podršku imali, kolika je njihova strast i ljubav prema klubu, jednostavno ne možeš da ne daš svoj maksimum, govori Saša.

Jedno vrijeme je nastupao i za ekipu Krupe, a svoju karijeru je gradio i u Hrvatskoj, Grčkoj, Moldaviji, Azerbejdžanu i Hong Kongu.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Tri cijele sedmice trajali su pregovori u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, u Ohiou, da bi 21. novembra 1995. godine nastao dokument poznat kao Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Parafirali su ga - u Parizu 14. decembra i potpisali - tadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Svjedočili su - u ime Evropske unije španski premijer Felipe Gonzales, američki predsjednik Bill Clinton, francuski predsjednik Jacques Chirac, britanski premijer John Major, njemački kancelar Helmut Kol i ruski premijer Viktor Černomirdin. Dakle, Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina su potpisnice Sporazuma, a garanti su zemlje koje su predstavljali pobrojani međunarodni dužnosnici. 30 godina kasnije naš Ustav je Aneks IV iz Daytona, euroatlantske integracije napreduju puževim korakom, a veliki narodni magovi svaki dan nasrću na Dayton, nimalo spremni da ga unaprijede. No, mir je sačuvan.

Gost nove epizode Direktno sa Vildanom Selimbegović, dio je Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt. Iskusni njemački političar - a ne turista, kako ga neki nazivaju - mandat šefa OHR-a preuzeo je 1. augusta 2021. godine, a da radi svoj posao možda ponajbolje svjedoči količina napada koju trpi na dnevnoj bazi. 

Uvjet da se zatvori OHR je famoznih 5+2: dokle smo? Hoće li se umiješati u problem državne imovine?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

- Susreti poput ovog su mi dokaz da dijalog, koliko god da je kratak, ne mora biti sveden samo na razmjenu riječi, već da se sa pravim ljudima može pretvoriti u priliku za stvaranje smisla i otvaranje vidika za nova razmišljanja i rad, ovako je prof. Amila Buturović opisala susret i razgovor sa našim Amirom Vukom Zecom.

Amila je profesorica i istraživačica koja već dugo živi i radi u Kanadi, ali koja svojim radom i promišljanjem neprestano i iznova otvara prostore sjećanja, identiteta i kulture Bosne i Hercegovine.

Rođena je i odrasla u Sarajevu, gdje je diplomirala orijentalistiku. Zahvaljujući Aga Khanovoj stipendiji, svoje postdiplomske studije nastavila je na Univerzitetu McGill u Montrealu, gdje je magistrirala i doktorirala na Institutu za islamistiku. Tokom akademskog formiranja boravila je i istraživala u Turskoj, Indoneziji i Sjedinjenim Američkim Državama, gradeći jedinstvenu perspektivu o povezanosti kulture, religije i prostora.

Njen rani akademski interes bio je usmjeren na srednjovjekovnu arapsko-islamsku misao i kulturu, ali su je ratna dešavanja u BiH usmjerila ka novim temama - kulturološkim pitanjima vezanim za BiH u osmanskom periodu, te načinu na koji prošlost oblikuje naše savremeno razumijevanje identiteta i nasljeđa.

U posljednjih nekoliko godina Amila svoj istraživački fokus usmjerava ka kulturi zdravlja, sa posebnim naglaskom na okultnim praksama i ezoteričnim učenjima. U saradnji sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine, proučava artefakte koji svjedoče o dugotrajnoj prisutnosti tajanstvenih znanja i vjerovanja na ovim prostorima - spajajući arhivske pisane izvore s materijalnom kulturom. Kroz taj rad, ona pokušava vratiti u žižu kulturnog pamćenja jedan složen, često zanemaren sloj bh. baštine.

U razgovoru sa Amirom Vukom Zecom, otvorene su teme koje su istovremeno lične i univerzalne - prostor, baština, kultura sjećanja, odnos prošlosti i budućnosti, tajanstvene nauke, pa čak i one, kako Amila kaže, „puke banalne politike“ koje neizbježno određuju naš svakodnevni život.

Epizoda podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom, u kojoj je gostovala Amila Buturović, donosi razgovor koji nadilazi granice pro

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Vesna Pisarović jedna je od rijetkih regionalnih umjetnica koja je iz pop vrhunca početkom 2000-ih uspješno prešla u potpuno drugačiji muzički svijet, a ovog petka dolazi u naš, Opet Laka svijet. 

Rođena u Brčkom, odrasla u Požegi, karijeru je započela hitovima koji su je lansirali među najtraženija imena hrvatskog popa, a pobjeda na Dori 2002. i nastup na Eurosongu samo su učvrstili taj status.

Dok su se na radiju vrtjele “Da znaš” i “Dolje na koljena”, njen privatni život izgledao je sasvim drugačije.

- Bila sam prva godina fonetike i kroatistike, živjela sam sa 15 cimerica, imala dvije majice i jedne traperice i onda se pojavila “Da znaš” i odjednom su me svi počeli zvati. Bila sam potpuno nespremna za takvo nešto, priznaje Vesna.

Jedan poziv iz tog perioda pamti i danas. Bila su to vremena fiksnih telefona, kada se cijela jedna generacija zabavljala nasumičnim zvanjem brojeva.

- Javi se neko: “Dobar dan, Arsen Dedić pri telefonu.”, mislim se - tko je ovaj manijak i spustim slušalicu. A stvarno je bio Arsen, ispričala je kroz smijeh.

Iza kulisa je bila “samo jedna djevojka” koja se još uvijek pokušavala snaći između studentskog života i zvjezdanog statusa, pa tako Arsena Dedića zapravo nikada nije upoznala - bila je previše sramežljiva da bi ga potražila.

Nakon pop faze bira put koji nikome nije bio očigledan - odlazi studirati jazz u Haag, pa u London, a zatim u Berlin, gdje 2012. snima “With Suspicious Minds” i potpuno mijenja svoj umjetnički izraz te na jazz sceni gradi reputaciju hrabre interpretatorice i autorice.

Paralelno sa uspjesima, Vesna i dalje čuva skice, putovanja i spontane trenutke iz kojih nastaju njene pjesme. Jedna od takvih priča vezana je upravo za nekadašnju bh. pjesmu-predstavnicu na Euroviziji, “In the Disco”.

- Deen je došao na jedan moj koncert u Sarajevu i rekao: “Za deset dana je izbor, samo državljani BiH mogu pisati. Možeš li i ti probati?”. Te noći sam putovala za Dubrovnik, pola spavala, pola zamišljala melodiju. Ujutro sam se probudila i imala sam je odmah. Sjećam se tog polufinala, stojimo iza scene i mislim se - ako ovaj ne prođe u finale, ja više nikada u Bosnu neću

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Da li škola zaista priprema mlade za život ili samo za ispite?

Kako bi izgledala idealna škola kada bi o njoj odlučivali upravo oni koji u nju idu svakog dana?

U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo sa Lamijom Lapo, studenticom i srednjoškolkom Ilhanom Šoše.

Iako učenici u školama uče brojne predmete poput historije, fizike i matematike, mnogi smatraju da formalno obrazovanje ne nudi dovoljno znanja koja su potrebna za svakodnevni život. Da mladi danas mogu birati šta će učiti, na spisak obaveznih predmeta našli bi se domaćinstvo, politička i finansijska pismenost. Ove teme, smatraju naše sagovornice, nisu samo korisne za svakodnevni život već i ključne za razumijevanje društva i pripremu za tržište rada. Uz to, sve više mladih ističe važnost praktičnih vještina poput pisanja CV-a, projektnog prijedloga ili javnog nastupa - znanja koja često nedostaju u formalnom obrazovanju.

Kritičko mišljenje i sloboda izražavanja stavova ključni su za razvoj mladih, no učenici ističu da taj pristup nije jednako prisutan u svim školama. Dok pojedine škole potiču učenike da razmišljaju svojom glavom, analiziraju i preispituju informacije, mnoge obrazovne ustanove još uvijek se oslanjaju na tradicionalne metode učenja - gdje se znanje često „servira“, a prostor za samostalno zaključivanje ostaje ograničen. Mladi poručuju da je važno širiti model obrazovanja koji razvija samostalnost, argumentirano mišljenje i kreativnost.

Sve više mladih susreće se s umjetnom inteligencijom i njenim utjecajem na učenje, kreativnost i svakodnevni život. I dok jedni u AI alatima vide korisnu podršku u obrazovanju, drugi smatraju da ona može ugroziti autentičnost učenika i njihov način razmišljanja. Generacija Z sve češće postavlja pitanje: gdje treba povući granicu između tehnologije i ličnog doprinosa u procesu učenja?

Lamija i Ilhana jasno poručuju da budućnost obrazovanja mora biti usmjerena ka razvoju praktičnih znanja, kritičkog mišljenja i odgovornog korištenja tehnologije. Obrazovanje treba da odgaja samostalne, znatiželjne i kreativne pojedince, one koji ne uče samo napamet, već razmišljaju, propituju i stvaraju. Jer upravo takvo obrazovanje stvara

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

- Lider ne postaješ autoritetom pozicije, nego autoritetom znanja, posvećenosti, nekog smisla i povjerenja, sa ovim riječima je Suzana Sikimić, izvršna direktorica kompanije Nelt BiH, pojasnila kako je došla baš na ovu poziciju.

A mi ćemo reći da, osim što je liderka, ona je mlada, vrijedna, uporna, hrabra i uspješna - neko ko spaja brojke i ljude.

U novoj epizodi podcasta Životna škola Suzana nam je govorila o svojoj karijeri i napretku kroz kompaniju u kojoj je od 2024. godine, nakon više od petnaest godina, imenovana na vodeću poziciju. Njena karijera unutar Nelta obuhvatila je širok spektar finansijskih i rukovodećih pozicija - od finansijske analitičarke i menadžerice za BiH, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju, do uloge regionalne direktorice finansija, prije nego što je preuzela cjelokupno vođenje operacija Nelt BiH.

A kako je obnašala obje funkcije u kompaniji, i CFO, i CEO, Suzana nam je pojasnila i bitnu razliku između njih. Naime, CEO gleda kuda firma ide i kako će stići do cilja, a CFO prati koliko to košta i je li isplativo. Danas se, priznaje, često opomene da je mindset CFO-a ne usporava da poleti.

A kada pogleda stvari koje je do sada postigla, ono na šta je najviše ponosna je što je ostala ista, dosljedna nekim malim ritualima sa svojim kolegama.

- Lako je kad je sve super. Ostanu te stvari, da uvijek porazgovarate sa svakim čovjekom, da razumijete njegove muke. Kad vidim nekog da je ušao u firmu da znam da mu je dijete bolesno ili se dešava nešto na privatnom planu i privatno i poslovno. Zaista smatram da je ime i prezime jedino što imate. Sve ostalo je prolazno, poručuje Suzana.

Govorila je Suzana i o prijateljstvu kroz posao, odnosima sa kolegama te kako odvojiti privatni i poslovni život. Ističe i da je u životu imala mnogo brodoloma, kako privatnih, tako i onih poslovnih.

- Ali mi je u svim mojim privatnim brodolomima posao jako pomagao, a sa druge strane, kada imate turbulentan poslovni period, porodica vas uzemlji, priča Suzana.

Pohvalila se i time da u svojoj karijeri nikada nije imala problem izbora između muškaraca i žena, i čitavog problema rodne (ne)ravnopravnosti. Sve prilik

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Jasmin Memišević jedan je iz plejade igrača čiji su fudbalski razvoj zaustavila ratna dešavanja.

Još kao omladinca prepoznali su ga sa Koševa, gdje je na poziv Ante Rajkovića i Mirsada Fazlagića došao iz rodne Breze, kako bi mogao trenirati i nastupati za omladinske selekcije FK Sarajevo. Po završetku omladinskog staža nastavio je svoj put u FK Rudar, ali ne u rodnoj Brezi nego u Kaknju. 

Početkom rata kada su stala sva fudbalska dešavanja, Memišević je izabrao ostanak u našoj domovini, a nakon nekog vremena stigao je poziv iz Kaknja da se priključi ekipi koja se stvarala. Na jednom susretu između NK Čelik i FK Rudar dobio je poziv da se priključi klubu iz Zenice.

- Čelik i Rudar su tada odigrali 2:2, a ja sam dva puta asistirao. Tada mi je prišao čovjek na terenu i pitao me da li bih ja došao u Čelik? Ja bih ga najradije zagrlio od sreće, ali sam htio da ispadnem miran. Pomislio sam neću valjda morati biciklom i na te treninge u Zenici iz Breze. Bio je to Nermin Hadžiahmetović, koji mi je tada objasnio sve zamisli ljudi iz Čelika. Od tada kreće jedna nova dimenzija u mom životu, ali sam i shvatio kolika je ljubav navijača prema Čeliku, prisjetio se Jasmin.

Poslije nekoliko sjajnih sezona u Zenici odlučio se na odlazak, a njegova naredna destinacija bila je FK Željezničar. Nakon nekog vremena provedenog na Grbavici, odlučio se na odlazak i to u redove najvećeg rivala FK Sarajevo. Ipak, sve što se dešavalo po putu ostavilo je traga na njega i jednostavno nije uspio da napravi onakvu karijeru kakva mu je predviđana. Karijeru je završio u NK Bratstvo iz Bosanske Krupe, a nakon toga se posvetio poslu u rudniku u Brezi.

- Malo mi se smučilo sve to što se dešavalo u karijeri, sve te nervoze, neprospavane noći, iščekivanja. Jednostavno sam rekao zbogom fudbalu i vratio se u Brezu. Morao sam početi raditi i odlučio sam na neki način "kazniti" sebe za sve te neiskorištene prilike i umjesto bavljenja fudbalom, počeo sam raditi u rudniku, priča Jasmin. 

Paralelno sa tim je počeo da radi kao delegat na fudbalskim utakmicama. Danas spada u elitnu grupu delegata u Wwin ligi, a u periodu poslije karijere obavljao je i funkciju predsjedn

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

- Niti jedan čovjek, a najmanje političar, ne smije na ovako pogrdan i uvredljiv način govoriti o ljudima druge vjere i nacionalnosti, kao što je to učinio Milorad Dodik. Njegov skandalozan govor predstavlja neoprostivu uvredu ne samo za muslimane i Bošnjake već svima nama, stav je Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine koje je pozvalo sve relevantne organe u državi da reagiraju u skladu sa Ustavom i zakonima, te da adekvatno osude i ovu i slične izjave koje nastoje unijeti nove podjele poput onih koje su devedesetih godina prošlog vijeka dovele do neželjenog rata i stradanja. 

Međureligijsko vijeće je - treba napomenuti - opet u punom sastavu, vratio se mitropolit Hrizostom, a ovaj čvrsti stav izdvajamo iz mora osuda koje su se sručile na lidera SNSD-a nakon njegova sramnog nastupa prošlog ponedjeljka na predizbornom skupu u Istočnom Sarajevu, gdje je čak i lokalne vlasti kritizirao što ne mrze druge i drugačije. Zapravo, nepodijeljena lavina osuda Dodikovog jezika mržnje i jeste ono po čemu se prošla sedmica izdvaja iz učmale političke stvarnosti, sve je drugo bilo redovno - SNSD i HDZ su zajedničkim snagama blokirale Dom naroda, Bosna i Hercegovina još nema budžet, a navodno ima ambicija da nastavi svoj evropski put.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Mario Karamatić, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik Hrvatske seljačke stranke. 

Kako je doživio Dodikovu demonstraciju uvreda i silu jezika mržnje kojom se obrušio u Istočnom Sarajevu?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Pretilost ili gojaznost nije samo višak kilograma, to je hronična bolest. A o ovoj veoma raširenoj bolesti i pojavi govori profesor fizičkog vaspitanja i sporta, trener, nutricionista i kreator Simple Lifestyle programa, Marko Vukotić, čovjek koji svakodnevno živi ono što i zastupa.

Podijelio je na početku razgovora, ne tako ohrabrujuću informaciju, da u radu s klijentima ima popriličan broj žena koje su pobijedile karcinom, ali ne i gojaznost i to stalno naglašava kao primjer koliko je ova borba surova.

- Moram da podjelim informaciju da sam imao popriličan broj žena koje su uspješno pobijedile kancer, ali nisu mogle gojaznost. To stalno potenciram. Nadam se da ću sljedeće godine pisati neku knjigu koja će imati jednu psihološku karakteristiku i ozbiljnost same te činjenice da je borba sa pretilošću zaista surova i da osoba mora biti dosta jaka i disciplinovana da bi to pobijedila, kaže Marko.

Jedna od centralnih tema epizode je pogrešno shvatanje mršavljenja. Najčešće greške koje prave ljudi koji žele da se riješe viška kilograma su samostalne dijete, gladovanje i „vaga kao sudija“. Ljudi često kreću u proces samostalno, bez stručne pomoći, oslanjaju se na radikalne dijete ili, potpuno pogrešno, vjeruju da će sve riješiti samo vježbanjem.

Otvorena je i tema radikalnih dijeta - koliko one, posebno za žene, mogu biti opasne? Marko kaže da trenutno u programu ima četiri djevojke kojima, uz endokrinologa, pokušava vratiti menstrualni ciklus narušen takvim režimima.

A saznali smo i koliko nam je najmanje treninga potrebno na sedmičnom nivou - minimum tri kod početnika, u zavisnosti od stanja, 8 do 12 serija po treningu za cijelo tijelo, uz svakodnevne šetnje i evidenciju koraka.

Kada je u pitanju ishrana, ističe da je ona veći izazov nego sam trening: dok osoba sedmično ima tri treninga, ima i 21 obrok, pa se mora „kontrolisati 21 put“. Greške su normalne i sastavni dio procesa i ne treba stvarati dodatnu tenziju i krivicu.

- Mi treneri moramo malo da zalazimo u medicinu, a doktori malo u fitness industriju, kaže Marko, ali odmah dodaje da se ne želi praviti pametan i da klijente s ozbiljnim odstupanjima redovno

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Podcast U kontru sa Draganom Markovinom donosi novu epizodu u kojoj Dragan Markovina razgovara s Almirom Imširevićem, piscem, dramaturgom i profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, jednim od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih dramskih autora.

Almir Imširević rođen je 1971. godine u Bihaću. Diplomirao je dramaturgiju na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, gdje danas predaje kao redovni profesor. Tokom svoje karijere bio je šef Odsjeka za dramaturgiju i umjetnički rukovodilac scene Obala, a njegov rad obilježila je predanost razvoju domaće dramske književnosti i afirmaciji mladih autora.

Autor je brojnih pozorišnih tekstova koji su izvođeni širom regiona, Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Za svoj pozorišni rad dobitnik je više nagrada, a njegovo pisanje karakteriše spoj stvarnog i poetskog, humor i kritički odnos prema društvu.

Imširević je osnivač portala Nomad i pokretač projekta Dramadžiluk, prostora za promociju drame i dramskih autora, koji se realizuje uz podršku Festivala MESS.

U razgovoru s Markovinom, Imširević otkriva više o programu ovogodišnjeg Dramadžiluka i objašnjava porijeklo samog naziva, inspirisanog duhovitim odgovorom Gorana Stefanovskog o potrebi da se uvede riječ „dramadžije“. Govori i o položaju mladih autora, o izazovima s kojima se suočavaju da bi njihove drame zaživjele na sceni, te o vlastitom iskustvu u teatru i književnosti.

Epizoda se dotiče i njegovog romana „Zlatni geler“, kao i načina na koji nove generacije doživljavaju stalnu prisutnost ratne teme u društvu. Razgovaraju i o odnosu svijeta prema genocidu u Gazi, te o slici Bosne i Hercegovine kao zemlje koja živi sa iskustvom egzila.

U završnici, Imširević govori o svom pogledu na Sarajevo kada se od njega udalji, o utjecaju Danila Kiša na vlastitu poetiku, te o krajiškom identitetu i povezanosti ljudi iz tog kraja s hrvatskim kulturnim prostorom.

Ova epizoda donosi dubok i ličan razgovor o umjetnosti, odgovornosti i sjećanju, prikazujući jednog od najvažnijih savremenih autora s bh. književne i pozorišne scene.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Krajem devedesetih, u vrijeme kada se domaća muzička scena ponovo formirala nakon teških godina, pojavila se pjesma koja je postala dio svakodnevice - „Ivana“. Nije imala lice, ali je imala glas koji je privlačio pažnju na prvo slušanje. Nešto kasnije, publika je saznala da iza tog vokala stoji Amir Kazić Leo, muzičar rođen u Sanskom Mostu, čija karijera traje više od tri decenije. U novoj epizodi podcasta Opet Laka, Leo otvara priču o svom putu, počecima u Istri, gdje danas živi, i susretu s Đorđem Novkovićem koji mu je obilježio profesionalni pravac.

Tako se Leo, u razgovoru sa Lakom, prisjeća trenutka kada je od Kornelija Kovača dobio kasetu sa nekoliko demo snimaka, među kojima se našla pjesma “Dragana”.

- Kada je Đorđe Novković čuo pjesmu, rekao je: “To je to, imamo hit 100 posto!”. Ja sam bio u fazonu - gdje ćemo Draganu, nisu neka vremena za Draganu. Ja Amir, pjevam “Dragana”, znaš kako to ide već. A imao sam prije toga “Jelenu”. Predložio sam da se pjesma zove “Ivana”, bilo mi je to nekako univerzalno ime, iskren je Leo.

I tako je „Dragana“ postala „Ivana“ - pjesma koja će mu, kako kaže, širom otvoriti vrata u svijet muzike.

Album s tom pjesmom izašao je početkom 1997. godine, dok publika još uvijek nije znala ni ko je Leo, ni kako izgleda. Priča kako mu je jedan poznanik iz Sarajeva tada rekao da se gradom širi priča o velikom hitu, ali da niko ne zna ništa o pjevaču koji stoji iza njega. Leo je u prvi mah pomislio da je u pitanju provokacija, ali se ubrzo uvjerio da je pjesma zaista živjela potpuno samostalno, nevezano za njegovo ime ili lik.

Prvo pojavljivanje u medijima, prisjeća se, bilo je jednako neobično. Pokušao je stupiti u kontakt sa uredništvom RSG-a (Radio Stari Grad), predstavio se jednostavno, kao Leo koji pjeva „Ivanu“, a sagovornik mu je dva puta spustio slušalicu, misleći da se radi o neslanoj šali. Tek treći put uspio je uvjeriti redakciju da razgovaraju s pravim čovjekom, čime je ostvario svoj prvi intervju u medijima.

Iza uspjeha, međutim, stoje i godine koje su bile daleko od jednostavnih. Leo otvoreno govori da je, u jednom trenutku karijere, povjerovao pogrešnim ljudima i praktično ostao be

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene ugostili smo Meri Goldašić, poznatu hrvatsku influensericu i prepoznatljivo lice s kulinarskog showa MasterChef.

Šta znači biti slobodna, oslobođena žena u današnjem svijetu? Koliko je teško sačuvati sebe unutar ljubavnog odnosa, a pritom zadržati međusobno poštovanje i povjerenje? Meri na ta pitanja otvoreno odgovara, bez zadrške priča o svojim iskustvima i partnerskim odnosima.

Za nju je sloboda ključna - kako u ljubavi, tako i u svakodnevnom životu. Ističe da bez slobode ne funkcionira i da upravo tu crtu povlači još na samom početku svake veze.

Na pitanje kako se postiže takva sloboda u vezi, posebno kada dijeli život pod istim krovom s partnerom i svekrvom, kaže da je sve stvar jasne komunikacije i granica.

Estetske operacije više nisu tabu tema, ali i dalje izazivaju brojne komentare - pogotovo kada se o njima progovori iskreno i s dozom humora. Meri je u Oslobođenoj govorila o svom iskustvu, reakcijama porodice i duhovitom momentu koji se desio s Jurinom bakom, čiji je komentar postao hit među pratiocima na društvenim mrežama.

- Baba prati televiziju, ali nisam znala hoće li to njoj biti čudno. Nakon operacije sam sišla u kuhinju, još u širokom džemperu, da uzmem poštu sa stola. A ona me samo pogleda i kaže: "Daj da ih vidim!". Ja pokažem onako preko majice, a ona mrtva-hladna odgovori: "E, dobro, tak ti je lepše. Prije si mi bila kao neki dečec.", prisjetila se Meri.

Iskrena i opuštena, Meri poručuje da se u svom tijelu danas osjeća samopouzdanije i zadovoljnije, i da je najvažnije da svaka žena odluku o svom izgledu donosi isključivo zbog sebe.

Šta čini dobar brak u vremenu kada su odnosi sve krhkiji, a lojalnost sve rjeđa? Meri je s Brankicom razgovarala i o braku, povjerenju i odanosti, ističući da ljubav nije samo strast, već i izbor koji se svakodnevno potvrđuje.

Bez zadrške poručuje da varanje nije „normalna pojava“ na koju se žene trebaju naviknuti, već duboko nepoštovanje prema svemu što brak predstavlja. 

- Za mene su lojalnost i odanost najbitnije stvari u braku. Koliko god ljudi govorili da svi varaju i da se na to treba naviknuti, ja se neću na to naviknuti

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Adnan Pehlivanović rođen i odrastao u Sarajevu, fudbalski je odrastao na Grbavici, koja je u suštini odredila njegov život. 

Danas je daleko od fudbala, posvetio se karijeri i poslu, ali je Željezničar ostao najveća ljubav njegovog života.

Otac ga je, kao veliki navijač Željezničara, još kao klinca uputio na Grbavicu i tako je krenula njegova karijera.

Priliku za igru dobio je još za vrijeme stare Jugoslavije, kada je spletom okolnosti dobio priliku kod Milana Ribara na utakmici protiv Pelistera. Bio je sudionik posljednje utakmice koju su plavi odigrali u Beogradu protiv Parizana, ali i utakmice koja nikada nije odigrana protiv Rada na Grbavici.

Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, sve se prekinulo, pa je tako na trenutak zaustavljen i njegov fudbalski razvoj. Sredinom rata počeo je da trenira sa Željezničarom, ali poslije se pokazalo da je sve što se dešavalo ostavilo traga na njegovom tijelu.

Ipak, skupio je 80 nastupa za tim sa Grbavice i postigao sedam pogodaka. Odigrao je tokom karijere četiri gradska derbija, ali je upisao samo jednu pobjedu. To je upravo pobjeda o kojoj se priča i danas iako je odigrana prije gotovo tri decenije. Njegova lopta koju je uputio prema Šopoviću, rezultirala je asistencijom za Zubanovića i to je jedna od akcija koja je ušla u historiju Željezničara, ali i bh. fudbala uopšte.

- Naučen sam da dajem loptu plavom dresu. Mogao sam da stanem da je pustim u aut, da ne trčim uopšte. Ali perifernim vidom, kako su nas učili vidio sam dres. Nisam ja vidio Šopovića, nego plavu boju. I onda sam je udario unutrašnjom prema njemu, on napravi remek-djelo i Zubanović završi akciju golom. To je bila noć puna emocija. Doktor Jurišić nam je tada govorio da nismo ni svjesni šta smo uradili, poslije se to i pokazalo, prisjetio se Adnan.

Povreda mu nije dozvolila da napravi puno više, ali kako sam kaže zadovoljan je jer je uspio da ljubav i emociju koju ima prema Željezničaru i Grbavici pretoči u svoj život, jer kako je tokom razgovora više puta naveo, Željo je njegov život.

Nastupao je kratko i za Đerzelez, bugojansku Iskru i Olimpik, a potom je vrlo mlad odlučio da kaže zbogom profesionalnom

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Sedmicu iza nas obilježili su neslavni pokušaji da se skupi kvorum za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U četvrtak, kada je bila zakazana redovna sjednica, delegati srpskog naroda iz SNSD-a nisu došli, iako su neki od njih tog jutra viđeni u zgradi na Marindvoru. Dan ranije lider partije Milorad Dodik, reagirajući na odluku Ustavnog suda BiH koji je odbacio njegovu apelaciju i tako potvrdio presudu državnog Suda od godine zatvora - što je Dodik ekspresno platio - te šest godina neobavljanja javnih funkcija, što mu je pregolem problem, najavio je novinarima:

"Gledat ćete kako izgleda kad je na razini BiH sve paralizirano”, uz poruku da se on i njegova stranka okreću RS-u, “a BiH neka se nosi do đavola”.

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović predsjedatelj Doma naroda i potpredsjednik Naroda i pravde Kemal Ademović, jedan od onih koga je Dodik u više navrata slao do đavola. Dva dana prije redovne, zakazao je i nastavak prethodne sjednice Doma naroda, koja je također propala, ali ne Dodikovom koliko zaslugom Dragana Čovića. 

Do kada blokada može trajati? Može li Schmidt biti jedno od rješenja? Šta Dodik sad pokušava, šta hoće?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta O prostoru, Amir Vuk Zec razgovarao je sa Emirom Spaho, mladom arhitekticom koja svoj profesionalni i životni put gradi između Sarajeva i Milana. Emira je članica organizacijskog tima festivala Dani arhitekture Sarajevo, jednog od najznačajnijih događaja iz oblasti arhitekture u regiji, a njeno iskustvo i promišljanje o prostoru donose svježinu i jasnoću u razgovor o savremenoj arhitekturi.

Emira je prvi ciklus studija završila na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirala na Politehničkom fakultetu u Milanu, na smjeru Održiva arhitektura i pejzažni dizajn. Nakon studija radila je kao asistentica na predmetu Urbanističko projektovanje, a danas je dio milanskog pejzažno-arhitektonskog studija Parcnouveau. Iako profesionalno vezana za Italiju, Emira i dalje aktivno doprinosi arhitektonskoj sceni u Bosni i Hercegovini kroz svoj angažman u organizaciji Dana arhitekture.

Tokom razgovora, Emira je istakla da je suzdržanost u arhitekturi važna - ne samo kao estetski, već i kao etički stav prema prostoru, resursima i zajednici.

- Arhitektura ne mora uvijek biti monumentalna da bi bila značajna. Ponekad su male, pažljivo promišljene intervencije one koje mijenjaju način na koji živimo i doživljavamo grad, naglasila je.

Govorili su i o Festivalu Dani arhitekture Sarajevo, koji je pokrenula 2008. godine grupa studenata s ciljem otvaranja prostora za razmjenu znanja između domaćih, regionalnih i evropskih arhitekata. Danas, festival okuplja više od 700 posjetilaca tokom trodnevnog programa, uz renomirane goste.

U razgovoru s Emirom Spaho, osjetila se i lična nota - balans između dva grada, dvije kulture i dvije arhitektonske škole mišljenja.

- Volim Sarajevo zbog njegove topline i spontanosti, a Milano zbog discipline i otvorenosti prema inovaciji. Između ta dva svijeta učim kako ostati vjerna suštini arhitekture - ljudskom mjerilu, rekla je Emira.

Epizoda nas podsjeća da su arhitektura i prostor uvijek više od zidova - oni su odraz odnosa, vrijednosti i suzdržanosti u vremenu koje često

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Srđan Dinčić jedan je od onih komičara koji su humor pretvorili u profesiju, ali i u pogled na svijet. Put do toga, međutim, nije bio tipičan. Šira publika ga je prvi put zapazila 2009. godine u rijaliti programu Survivor, no vrlo brzo je postalo jasno da mu je pravo mjesto na sceni.
Od 2011. godine postaje dio prve postave organizacije Standup.rs, a danas iza sebe ima više od hiljadu nastupa širom Srbije i regiona, te nekoliko autorskih “one man show” programa. Njegov humor je prepoznatljiv po tome što ne traži laku reakciju - precizan je, promišljen, često dvosmjeran.
Prije nego što je stao na scenu, Dinčić je zapravo pisao. Autor je mnogih aforizama koje je objavio u tri zbirke, a u razgovoru sa Lakom prisjetio se svog prvog, napisanog još u srednjoj školi koji glasi: “Deco, ne bežite sa časova u kafane jer tamo ćete nabasati na profesore.”.

Kasnije je napisao stotine njih, ali najbolji aforizam koji je, kako kaže, ikada čuo, nije napisao ni jedan poznati satiričar, nego njegova baba Anđa - “Mi smo živeli dobro, a vi ćete još gore.”, rečenica koja, priznaće, govori više o društvu nego bilo koja zbirka.

Zanimljivo je da je Survivor bio ključan trenutak u njegovoj karijeri.

- Ivan Ivanović je vodio Povratak u civilizaciju, emisiju koja je išla petkom, i kako ko ispadne iz Survivora, dolazio bi kod njega i pričao šta se dešavalo - forma talk showa. Onda mu je televizija predložila da napravi late-night emisiju, pristao je i počeo da okuplja ekipu, kroz smijeh priča Dinča.

Nakon godina emitovanja u različitim medijima, saradnja Ivana Ivanovića i Blic televizije, okončana je jednostranim raskidom ugovora od strane ovog medija, uz, kako Ivanović navodi, objašnjenje da “doprinos emisije nije ispunio očekivanja, ali je ugrozio reputacionu sliku kompanije u vezi sa javnim istupanjima lica koja se identifikuju sa emisijom”, nakon čega cijela Veče sa Ivanom Ivanovićem ekipa, odlučuje nastaviti emisiju na YouTube kanalu. 

- Valjda nas neće otjerati i odatle. Ako nas otjeraju sa YouTube-a, onda ćemo otvoriti OnlyFans i skidati se goli - našalio se Dinča. 

Ako volite one prave priče iza mikrofona i humor koji ima smisao, ovo

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene razgovaramo sa Sonjom Kapetanović, ženom koja otvoreno i iskreno govori o svim svojim životnim ulogama: naučnici, triatlonki, poduzetnici, supruzi i, prije svega, majci trojice dječaka. Sonja otkriva kako ju je upravo majčinstvo najdublje promijenilo, naučilo skromnosti, strpljenju i razumijevanju, ali i pomoglo da sagleda sebe i svijet oko sebe iz potpuno nove perspektive.

Sonja je napravila paralelu o svom djetinjstvu, neobičnoj porodičnoj priči i ljubavi svojih roditelja koja ju je oblikovala. Rođena iz veze u kojoj je otac bio skoro tri decenije stariji od majke, Sonja otkriva kako je odrastanje u takvoj porodici, uprkos društvenim očekivanjima, u njoj izgradilo samopouzdanje, širinu i hrabrost da živi po sopstvenim mjerilima.

Naravno, da su se u razgovoru dotakli goruće teme u susjednoj Srbiji - studentskih protesta/blokada.

- Nikad više u životu nisam vjerovala u mladost i nikad više nisam imala nade da će Srbiji, ali i regionu biti bolje upravo zbog ove mladosti. Uvijek ću podržavati mlade, čak i kad griješe. Pa kako mislim da odgojim svoju djecu ako ih ne pustim da griješe? A mi iz pozicije jedne velike cjeloživotne greške ne dozvoljavamo njima da pogriješe ni u čemu, iskrena je Sonja.

Sonja govori i o jednom od najtežih trenutaka svog života, trenutku kada je njenom najmlađem sinu dijagnosticirana epilepsija. Govori o suočavanju s bolešću, o strahu, nemoći i lekcijama koje je naučila o kontroli, ali i o ljubavi i zajedništvu koje je njena porodica pokazala u najtežim trenucima. 

- Epilepsija nije tiha bolest, ona vrlo jasno pokaže svoje lice. Ali ono što me najviše dirnulo nije bio sam trenutak dijagnoze, već način na koji smo mi, kao porodica, stali jedni uz druge. Nikada neću zaboraviti prizor kada je moj najstariji sin, tada petnaestogodišnjak, rekao: "Daj mi, majka, da nosim svog brata.". U tom trenutku sam shvatila da se moj najmlađi sin rodio u porodici u kojoj nosimo jedni druge. I to je, zapravo, najveći blagoslov, ističe Sonja, te dodaje da ne može zaboraviti trenutak kada je hitna pomoć odvela njenog sina i kada je, kroz suze druge djece, na prozoru shvatila koliko se ljubav često p

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

- Prestanimo se pretvarati da smo funkcionalni osam sati na poslu, izričita je Marija Sinanović, osnivačica i direktorica Yellow Brick centra u Sarajevu i HR konsultantica.

U novoj epizodi podcasta Životna škola otvaramo razgovor o vremenu u kojem ljudi rade, stvaraju, vode timove, i sve češće priznaju da nisu dobro.

Donosimo i podatke prema kojima će do 2030. godine globalno nestati oko 92 miliona poslova, dok se istovremeno stvara 120 miliona novih - ali uz uslov potpuno drugačijih vještina. Poslodavci već danas traže digitalne, multidisciplinarne i nove kompetencije, dok se tradicionalni sistemi rada od 40 sati i pet dana sedmično sve više dovode u pitanje. U Yellow brick centru testirali su model od pet sati rada dnevno, što je, kako kaže, pokazalo veću fokusiranost i kvalitetniji život van posla.

- Mi smo čak u firmi izveli jedan eksperiment. Radimo osam sati dnevno i dodaj tome još od kuće do posla, od posla do kuće. To ti je 10 sati u danu, znači ti nemaš život. I onda ja kažem mojim saradnicima možemo li mi pet sati fokusirano da radimo i poslije toga da idemo u svoj lijepi život? I stvarno smo to probali, za nas to radi. Ti slobodno možeš da radiš od 7 do 12 ako nema nekih fiksnih dnevnih obaveza. I definitivno i ova radna sedmica u trajanju od četiri dana... to je smjer u kojem svijet ide. Hajmo više prestati da se pretvaramo da smo funkcionalni osam sati, 10 sati na radnom mjestu. Ima tu i neka kafa usput... osim toga definitivno treba mijenjati i suštinu korporativnih sistema, kazala je.

Marija govori i o vlastitom izazovu sumnje u sebe: „Jesam li ja ta koja treba da stoji pred ljudima i vodi ih?“. Dijeli iskustva psihoterapije, NLP-a, duhovnosti i rada na promjeni uvjerenja.

Jedan dio razgovora posvećen je burnoutu. Marija kaže da iscrpljenost ne dolazi uvijek iz kancelarije. Govori se i o razlikovanju poslovnih i privatnih stresora, emocionalnom zamoru i o tome kako čovjek u jednom trenutku „više nema snage ni za odluku šta će jesti“.

Otvara se i tema generacije Z, koji ne planiraju da ostave kičmu na radnom mjestu, jer nove generacije traže svrhu, psihološku sigurnost, fleksibilnost i poslodavce koji brinu

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Branislav Krunić jedan je od onih koji su svojim kvalitetom i sjajnim igrama ostavio dubok trag u bh. fudbalu.

Rođeni Trebinjac je nastupao za Leotar, u kojem je ponikao, i Borac sa kojim je osvajao titulu prvaka, a svakako će ostati zapamćena ona koju je u sezoni 2002/2003 osvojio sa svojim matičnim klubom. Bila je to prva sezona zajedničke lige na prostoru cijele Bosne i Hercegovine.

U prostoru hotela Jelena u Banjoj Luci u kojoj smo razgovarali sa našim gostom, koji nam je prenio svoja iskustva igranja tokom svoje bogate karijere.

- Ja sam cijeli život u fudbalu. Moj jedini san je bio da budem fudbaler. Odrastao sam na stadionu Police i za mene je bila čast kada bi nas pozvali da igramo predigre. Kada bi nas pozvali da dodajemo lopte to bi za nas bilo kao da smo igrali utakmicu. Moj debi je bio protiv Glasinca, u kupu sa 17 godina. Prvu utakmicu smo dobili 2:1, ali nismo uspjeli sačuvati prednost. Sjećam se da je bio veliki snijeg, nismo mi iz Trebinja navikli na takve uslove. Mi smo tada svi trenirali na glavnom terenu, koji je bio jako kvalitetan. Para nije bilo, igralo se za neke pakete i takve stvari. Kasnije su došli i novci, ali ja sam uvijek to gledao na način da će novac doći i bio sam sretan što igram i bavim se fudbalom prije svega, prisjetio se Branislav.

Pored toga što je nastupao za Leotar i Borac, Krunić je svoju karijeru gradio u Sloveniji, i Ukrajini, a kako kaže najviše je uživao igrajući u Rusiji. Upisao je šest nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, na šta je kako sam kaže jako ponosan.

- Bio sam prvi igrač iz zajedničke lige koji je iz Republike Srspke dobio poziv u reprezentaciju BiH. Znam kada sam ušao u igru protiv Njemačke, trčao sam gore-dole, čak sam bio u prilici da postignem pogodak, igrao sam neko desno krilo. Igrati pored Hibića, Salihamidžića, trenirati sa njima, bila je velika stvar za mene. I to mi je puno pomoglo u karijeri, ističe Branislav. 

Danas se bavi trenerskim poslom i obavlja funkciju selektora mlade reprezentacije Bosne i Hercegovine. Prije toga je radio banjalučkom Željezničaru, Krupi, Borcu, Leot

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Mario Ivanković u prethodnoj sezoni upisao se zlatnim slovima u historiju HŠK Zrinjski. Nakon što je kao fudbaler uspio sa Mostarcima osvojiti titulu prvaka BiH, to je učinio i kao trener. 

Rođen u Njemačkoj, još kao dječaka ga je otac upisao u Velež, a poslije je preko nadaleko čuvenih "mahala", stigao do omladinskog pogona Veleža.

Početkom rata odlazi u Hrvatsku, a svojim partijama za tadašnji Varteks zaslužio je i poziv za mladu reprezentaciju Hrvatske. Svoju karijeru gradio je preko Njemačke, Južne Koreje i Libana, ali se uvijek vraćao u Mostar ili barem blizu Mostara. To mu je kako sam kaže i životna odrednica.

- Uvijek sam odlazio, ali i razmišljao kako da se vratim u Mostar. Tu su moji ljudi, prijatelji, moj grad i jednostavno uvijek me nešto vuklo da se vratim kući, priča Ivanković u podcastu (IN)Direkt.

Nakon odlaska sa mjesta trenera u Zrinjskom, posvetio se porodici i kako kaže zaostatcima koje nije stizao, ali i paralelno sa svim tim obavezama edukaciji, koja je neizbježna u njegovom poslu.

- Mi smo treneri spremni na sve. Stres, otkaz, ali i naravno dobre strane trenerskog posla. Trenutno je došlo do smjene, ali nastavio sam tamo gdje sam stao prije trenerskog angažmana. Radim neke stvari koje su bile u drugom planu. Rješavam neke stvari kod kuće koje sam zapustio. Dodatno učim, educiram se i sami znate da sve napreduje. Godina je bila stresna, nosili smo se sa tim vrlo dobro. Mi kao domaći igrači, domaći ljudi smo bili pod posebnim pritiskom, kaže Ivanković.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

EUFOR-ova Misija Althea ostat će u Bosni i Hercegovini još godinu, jednoglasna je odluka Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija na sjednici održanoj u petak. To je ona sjednica kojom nas je sve plašio Milorad Dodik, obećavajući da će se Rusija - koja je preuzela predsjedanje - obračunati i sa OHR-om u Bosni i Hercegovini i sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom i sa cijelim Zapadom i njegovom pogrešnom politikom na Balkanu.

O sebi i dealu sa novom američkom administracijom nije govorio, no do javnosti su doprle mrvice: za skidanje sa crne OFAC-ove liste sebi, svoje uže i šire porodice i svojih firmi obavezao se ukloniti sa funkcija, poništiti tamo gdje su doneseni, dakle u Narodnoj skupštini, sve zakone koji se kose s Dejtonskim Ustavom i podržati stabilnu Bosnu i Hercegovinu na euroatlantskom putu.

Gost nove epizode podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegovićje doktor Želimir Nešković, potpredsjednik SDS-a i delegat svoje stranke u državnom Domu naroda.

Zašto Nikoli Špiriću nisu skinute sankcije? Referenduma nema - sad je visoki predstavnik legitiman?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu razgovarali smo o onome što se najčešće prešuti - o iskustvima žena nakon poroda i radikalnih operativnih zahvata. Gošća emisije bila je profesorica fizičkog vaspitanja i sporta i specijalistica za trening žena u postporođajnom periodu koja otvoreno govori o temama koje društvo često smatra tabuom - Dragana Mosurović.

Razgovor je krenuo teškom temom, oporavkom nakon radikalne histeroktomije kroz koju je Dragana nedavno prošla. Kaže da se sve tako brzo izdešavalo i da je tek sada svjesna svega što je iza nje. Ističe da takva iskustva preokrenu čovjeka „naglavačke“, i fizički, i emotivno. Tijelo, kaže, izgubi snagu, ali se probudi nova vrsta unutrašnje energije i volje za oporavkom. I upravo ta emotivna snaga, smatra, postaje ključ u procesu izlječenja.

Dragana je istakla da ljekari najčešće daju samo osnovne preporuke - nekoliko sedmica mirovanja, izbjegavanje težih aktivnosti i kupanja u vodi, ali da gotovo nikada ne usmjeravaju pacijentice na rehabilitaciju.

Nakon operacije, Dragana je ušla u hiruršku menopauzu, jer su uz matericu odstranjeni i jajnici. Zbog toga se suočila sa valunzima, znojenjem i promjenama raspoloženja, a hormonska terapija, zbog vrste tumora, nije bila opcija. Rješenje je pronašla u prirodnim metodama: kretanju, biljnim suplementima i svjesnom radu na sebi.

Tokom razgovora otvorene su i teme vezane za postporođajni period i carski rez. Dragana objašnjava da tijelo pamti svaku intervenciju, čak i onu staru nekoliko decenija:

Mozak isključuje regiju koja je prošla traumu. Žene se pogrbe, podvuku karlicu, disanje se poremeti, srce brže lupa, javlja se anksioznost, a one to ne povezuju s porodom ili operacijom.

Veliki dio razgovora posvećen je rušenju mitova. Među njima su i tvrdnje da žene nakon poroda ne smiju dizati teret, da je trčanje zabranjeno kod dijastaze, ili da je normalno da dođe do inkontinencije.

Nikad nije kasno da se tijelo oporavi, bilo da je prošlo tri, šest ili petnaest godina od poroda ili operacije. Oporavak nije luksuz, on je pravo svake žene na zdravlje, vitalnost i potreba da se ponovo osjeća dobro u vlastitom tijelu.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta U kontru s Draganom Markovinom gostovao je Ismar Volić, redovni profesor matematike i direktor Instituta za matematiku i demokratiju na Wellesley Univerzitetu u Bostonu.

U podcastu je govorio i o širem političkom kontekstu - o stanju liberalne demokratije, o politici Donalda Trumpa, te o svijetu koji, kako kaže, pokazuje zabrinjavajuće znakove povratka ka konzervativizmu i klerikalizmu. Upoređivao je izborne sisteme u SAD-u, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ističući razlike u načinu na koji se demokratski procesi provode i percipiraju.

Razgovor je dotakao i njegov lični odnos prema Sarajevu i radu sa studentima iz Bosne i Hercegovine, kao i njegovo sjećanje na odrastanje 80-tih, koje je bilo obilježeno bogatom pop-kulturom i otvorenošću. U poređenju s današnjim američkim iskustvom, Volić je govorio o promjenama u javnim debatama i ulozi intelektualaca u društvu. Na kraju, dotakao se i muzičke scene u Bostonu, koja je, kako kaže, bila važan dio njegovog života i prilagodbe novoj sredini.

Epizoda s Ismarom Volićem donosi promišljanje o vezi između nauke i društva, matematike i politike, te o mogućnostima da znanje postane alat za jačanje demokratije i građanskog angažmana.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Na prvu - roze harmonika, nježan glas i osmijeh koji raduje. Istovremeno - glas koji ruši predrasude, autentičnost koja ne traži dozvolu i stav koji ne pristaje na kalup.

Stela Rade, muzičarka i kantautorica iz Hrvatske, jedna od onih umjetnica koje ne možete svesti na žanr ili je smjestiti u okvire, gošća je nove epizode podcasta Opet Laka. U vremenu kad su granice između “narodnog” i “urbanog” i dalje tema, Stela ih svojom muzikom briše jednostavno.

Širu pažnju javnosti stekla je kroz regionalna muzička takmičenja, gdje je odmah postalo jasno da je riječ o umjetnici koja izlazi iz okvira, a njeni nastupi u emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”, uz vokalnu širinu, pokazali su i scensku zrelost.

- Najteže mi je bilo doći na televiziju, u medije, generalno. Uvijek sam bila “ona mala s harmonikom koja svira neku seljačku muziku”. Trebalo je vremena da ljudima pokažem šta zapravo radim. Uvijek su tu neke predrasude, ali dobro je to sve, kaže Stela.

Za ovu mladu umjetnicu, muzički identitet ne počinje, niti završava s harmonikom.

- Svako u duši nosi nešto - neko rock, neko metal, pa sluša to. Tako je meni sevdah ostao. Znam sebi ujutro uz kavu pustiti sevdalinke i samo slušam i postojim. Baš ima dušu tu neku. Možda sam i ja neka stara duša, ispričala je.

Ta rečenica možda i najbolje objašnjava njenu muziku - jednostavnu, ranjivu, a, opet, prkosnu. Sevdah u njenom glasu ne znači žanr, nego osjećaj. Autentičnost koja ne traži objašnjenje.

- Harmoniku sam dobila sa 18 godina, jako sam je htjela svirati. Probala sam, pa mi je to nešto teško bilo, ne ide, tjedan dana sviram, pa mjesec ne... i tako par godina. U fazonu - htjela bih svirati, ali, eto, ako može da odmah znam, da nekako preskočim taj cijeli process učenja, kroz smijeh priča Stela.

Prisjetila se i viralnog snimka iz tramvaja gdje je svirala sa ekipom iz Dubioze kolektiv.

- To mi je bila tiha želja. Jedan dan vidjela sam poruku na Instagramu - Dubioza kolektiv. Ja kao: "Molim?!". I tako se desilo to naše sviranje u tramvaju. Super mi je taj moj muzički put, generalno, sve ide nekim svojim tokom, polako, ali sigurno. I uvijek me iznenade situacije

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi Oslobođene donosimo priču o hrabrosti, očinstvu i borbi porodica djece iz autističnog spektra.

Novinar Edo Čelebić i producent Semir Selimović otkrivaju kako su lična iskustva pretvorili u pokret, u glas za razumijevanje, prihvatanje i sistemsku podršku. Govore o sumnjama, dijagnozama, preprekama, ali i o malim pobjedama koje donose snagu.

Edo Čelebić, otvoreno govori o odgovornosti, karakteru i ulozi očeva, ali i o važnosti promjene svijesti, posebno među muškarcima, da autizam nije kraj, već novi početak učenja o ljubavi, strpljenju i prihvatanju.

- Rijetko se čuju glasovi očeva, a ja sam odlučio da to promijenim. Istina je da ima mnogo samohranih majki i da kritike o odsutnim očevima nisu bez osnova. Ali vjerujem da je sve stvar karaktera i ličnog odgoja. Zato sam sebi postavio cilj da podižem svijest kod muškaraca da shvate da to što imaš dijete s autizmom ne znači da je život propao. Naprotiv, život ide dalje, sa svim svojim teškim i lijepim fazama, i ja svoj život, sa svim što on nosi, ne bih mijenjao ni za šta, kaže Edo, te dodaje kako je njegov Daki zvijezda gdje god da se pojavi i da je čak pomalo ljubomoran na njega. 

Opisuje ga kao lijepog, visokog, zgodnog i šarmantnog mladića. Kaže da su on i supruga uvek insistirali da Daki ide svuda sa njima, da se druži i bude dio svih aktivnosti. 

Producent podcasta Glasno, glasnije, Semir Selimović kaže da se ponekad osjeća kao da nosi sav teret svijeta, ali da u drugim trenucima shvata kako taj svijet zapravo nosi njegov sedmogodišnji sin. Najvećom pobjedom smatra trenutak kada je njegov sin Amar samostalno uzeo četkicu i oprao zube.

- Nismo bili svjesni da imamo problem. Nakon što smo dobili prva mišljenja i potražili dodatna, shvatili smo da naše dijete nije tipičnog razvoja. Taj trenutak je bio najteži. Svi planovi koje smo imali s njim odjednom su se srušili. Prvo dolazi vrtlog emocija: poricanje, tuga, a tek onda prihvatanje. Kada smo prihvatili situaciju i suočili se s njom, krenulo je naprijed, kaže Semir. 

Dodaje da djeca iz spektra autizma izražavaju ljubav na svoj poseban način, ali njihova je ljubav beskrajna, da je Amar nježan, topao i

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Džemal Hadžiabdić jedan je od onih koji nose kultni status legende. Rođen u Mostaru, ponikao u Veležu, za koji je nastupao punih deset godina. Svojim igrama na terenima širom bivše Jugoslavije ostavio je dubok trag, a prema nekim podacima nastupio je u više od 400 utakmica za Velež.

Tokom svoje karijere u redovima Mostaraca ostavio je dubok trag, a igrama u dresu Rođenih zaslužio je i 20 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. 

- Svi smo počeli na tim čuvenim "Mahalama". Mi smo se zvali Meskalerosi. Svaka je ulica imala svoj tim. Nas je nekoliko bilo u tim zgradama blizu Veležovog stadiona. Nastavili smo da se družimo, trenirali, neki od nas su uspjeli, neki nisu, ali to su bila takva vremena. Sjećam se predigre kada smo kao finalisti Mahala, igrali utakmicu prije susreta Veleža i Hajduka. To se ne zaboravlja, ispričao je Hadžiabdić u podcastu (IN)Direkt.

U redovima Veleža nastupao je sa sjajnim igračima iz raznih generacija. Marić, Bajević, braća Halilhodžić, Vladić, Ristić, Topić, Baka Slišković, samo su neki od onih sa kojim je dijelio svlačionicu. Upravo Envera Marića smatra jednim od najzaslužnijih za svoju karijeru.

- I dan danas ja se bojim Envera Marića. Nije to strah, nego poštovanje. On me usmjeravao i kad sam igrao dobro i kad sam igrao loše. On je čovjek koji je najveći profesionalac kojeg ja znam. Nikad nije zakasnio nigdje. Treninzi uvijek na maksimumu koliko god trajali. Nije bilo boljeg golmana po mom mišljenju u to vrijeme. A bilo je sjajnih golmana u to vrijeme u Jugoslaviji. Mešković, Katalinić, Pantelić, Janjušu... Svaka ekipa je imala jednog dobrog golmana u svom kadru. Ali Mara je bio najbolji, ističe Hadžiabdić.

Nakon deset godina nastupanja za Velež, karijeru je nastavio u Swanseaju i osjetio i otočki fudbal i njegove čari. U klubu ga je dočekao legendarni John Toshack, a teren je dijelio sa sjajnim fudbalerima iz tog perioda. 

Po završetku fudbalske karijere posvetio se trenerskom poslu u matičnom Veležu. Početkom agresije na BiH odlazi izvan granica bivše države, a uspio je kao rijetko ko da se zadrži duže od dvije decenije. Radio je i kao selektor Katara, a vodio je nekoliko klubova poput Al-Itti

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U Bosni i Hercegovini nikad ništa nije jednostavno, često zato što ni mi to ne damo. Nismo se čestito ni navikli na famozni prevrat u Narodnoj - ili što bi rekao naš kolega iz Banje Luke navodnoj skupštini Republike Srpske, ekspres  preporučeno ukidanje svih antiustavnih zakona, niko još na djelu nije ni testirao v.d. entitetskog predsjednika Anu Trišić Babić, tema svih naših tema je ukidanje sankcija onom bivšem i njegovoj široj i užoj familiji.

Istine radi, i osuđenik iz Laktaša daje sve od sebe da ostane u centru pažnje: Milorad Dodik je ovog vikenda pohodio Pale zarad otkrivanja spomenika stvarateljima i braniteljima Republike Srpske i naravno okoristio se prilikom: ponovo je negirao identitet i postojanje Bošnjaka, no šta drugo i očekivati - pobrojani stvaratelji branitelji su Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Momčilo Krajišnik, osvjedočeni i presuđeni ratni zločinci, prva dvojica krivi i za genocid u Srebrenici. Bivši Dodik je okrenut budućnosti: vidovito je najavio dogovor Vladimira Putina i Donalda Trumpa, diveći im se koliko i ekipi sa spomenika, no njegovo vraćanje na fabričke američke postavke nije izgleda dobro primljeno u Srbiji: Aleksandar Vulin je zgrožen Dodikovim ponižavanjem Republike Srpske, a Aleksandar Vučić - gle čuda - nije u toku. Kako izgledamo iz zapadne perspektive?

S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović treći Aleksandar, negdje nam se mora i posrećiti - Aco Stanković, radijski i televizijski voditelj, još je i spisatelj. Zašto se ljudi ustručavaju govoriti o mentalnim bolestima? Ko su sada njegovi gosti?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Trebinjski šarm koji nosi još od djetinjstva, Ademir Volić Kufi utkao je u dvije velike ljubavi - muziku i arhitekturu. Njegov životni i profesionalni put, koji vodi od rodnog Trebinja preko Sarajeva do Pariza, Beča i konačno Londona, priča je o kreativnosti, hrabrosti i viziji.

U razgovoru za podcast O prostoru sa Zecom i Vukom, Volić se prisjetio svojih muzičkih početaka.

S dolaskom na studije arhitekture u Sarajevo, otvorila su mu se i vrata muzičke scene. Prvo je bio član grupe Bonton Baja, da bi kasnije postao bubnjar popularnog benda Valentino. Bilo je to vrijeme kad su, kako se sjeća, članovi grupa kao što su Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje i Crvena jabuka, putovali zajedno na festivale, često dijeleći isti autobus - što je možda i najbolji dokaz duha jedne muzički plodne ere u Sarajevu 1980-ih.

No, paralelno s muzikom, Volić se predano posvetio studiju. Diplomirao je arhitekturu i urbanizam na Univerzitetu u Sarajevu 1988. godine, nakon čega započinje njegova međunarodna arhitektonska karijera. Živeći i radeći u Parizu i Beču, sticao je dragocjeno iskustvo koje će kasnije oblikovati njegov profesionalni izraz.

Preseljenje u London donijelo je ključni zaokret. Volić je radio u nizu renomiranih arhitektonskih biroa, ali je posebno značajan period proveden u studiju čuvene arhitektice Zahe Hadid.

Njegova saradnja sa Zahom Hadid rezultirala je doprinosima nekim od najprepoznatljivijih arhitektonskih projekata današnjice, dok je samostalna karijera obuhvatila projekte širom svijeta - od Senegala, Gane i Obale Slonovače, preko Ukrajine, Bugarske, Srbije i Hrvatske, do Velike Britanije.

Danas, Ademir Volić radi na urbanističkoj studiji za veliki projekt Babylonia Hub u Iraku, kao i na nizu drugih - od luksuznog vila-resorta i stambeno-poslovnog kompleksa u Hrvatskoj, do privatnih rezidencija u Velikoj Britaniji. Njegovi radovi su višestruko nagrađivani, izlagani na međunarodnim izložbama i objavljivani u relevantnim arhitektonskim publikacijama.

- Arhitektura je za mene uvijek bila više od prostora - ona je emocija, ritam, kompozicija… možda baš kao i muzika, zaključuje Volić, potvrđujući još jednom neraskidivu

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Kada bi se moglo uhvatiti jedno zajedničko sjećanje generacija, vjerovatno bi imalo glas Zijaha Sokolovića. Onaj glas koji nas je uspavljivao uz „Ježevu kućicu“ i „Hrabrog krojača“, učio nas prvim slovima kroz „Otvori prozor“ i nasmijavao nas u „Memoarima porodice Milić“. U svijetu u kojem se sve mijenja brže nego što stignemo razumjeti, Zike je ostao siguran ton djetinjstva i toplina koja traje.

Pedest godina na sceni, hiljade izvedenih predstava, stotine uloga i desetine nagrada kasnije, njegov entuzijazam nije manji. I dalje stoji na pozornici s istom znatiželjom s kojom je prvi put zakoračio u teatar. Njegova monodrama „Glumac... je glumac... je glumac“ postala je regionalni fenomen - više od četrdeset godina na repertoaru, prevedena na brojne jezike, pretvorena i u knjigu koja sabira sva njegova promišljanja o umjetnosti i čovjeku.

Zike je istovremeno glumac, pisac, reditelj i pedagog, ali prije svega čovjek koji nas je naučio da maštamo. Njegov rad nije bio samo uloga - bio je iskustvo. Dio našeg doma, našeg jezika, naše nježnosti.

I baš tu, među tim uspomenama, kriju se i priče koje samo on može ispričati, baš kao jedna od onih koje je ispričao u podcastu Opet Laka, kada je, jedne zimske noći, nakon predstave u Podgorici, krenuo ka Beogradu.

- Novembar je bio, hladno, a ja moram stići na avion za Rim. Nisam se raspitao o putu i dolazim do nekog tunela gore koji je zbog radova bio zatvoren. Već sam bio u panici da ću se morati vraćati 100 km nazad i da neću uspjeti stići na avion. Bila je noć i jako hladno, vidio sam neki kombi. Kucnem na kombi – niko ne odgovara, ali vidim da se neko unutra miče. Kad, otvori se prozor malo i ja kažem: “Da li postoji mogućnost da se ovuda prođe?”, spustiše prozor još više i kaže neko: “Reci još nešto.”, a ja: “Šta ti je, o čemu se ovdje radi?”, a on će na to: “Vuk i sedam jarića! Ti si, Vuk i sedam jarića! Hoćeš da prođeš? Sad ćemo sve ovo zaustaviti.”. I trči tamo on i viče: “Vuk i sedam jarića.” i prošao sam. Presretan sam zbog tih bajki, zaista, ispričao je Zike. 
Ta anegdota, vesela i nježna, možda najbolje opisuje koliko je duboko njegov glas utkan u kolektivno sjećanje i baš zato je v

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Šta se dešava kada ono “zauvijek” prestane da važi? Kako izgleda život poslije razvoda; ne onaj s naslovnica, već onaj stvarni, svakodnevni, sirovi i istiniti?

Naša gošća, Dijana Husić, iskreno će podijeliti svoj put kroz razvod - od trenutka kada je shvatila da mora reći “dosta”, preko borbe s anksioznošću, do snage da ponovo zavoli sebe.

- Moj brak je trajao 16 godina. Imala sam teško djetinjstvo i upravo zato sam u tom braku na početku pronašla ono što mi je tada najviše trebalo - spokoj. Moj bivši muž je bio miran čovjek, možda s vremenom i previše miran za moju energiju. Posljednjih deset godina braka bile su borba, borba da se taj brak spasi. Kad je sve završilo, ono što mi je dalo mir bila je činjenica da sam učinila sve što sam mogla. Zbog djece, ali i zbog sebe. Jer na kraju dana ostajemo sami sa sobom i svojom savješću, kaže Dijana.

- Kad sam konačno rekla sebi: "Dijana, vrijeme je", nisam razmišljala o razvodu kroz prizmu djece u smislu straha da će njima biti loše. Vjerovala sam i još uvijek vjerujem, da ako meni nije dobro, neće biti ni njima. Djeca osjete sve. Zato sam znala da je bolje da imaju majku koja je istinski mirna, nego onu koja preživljava, priča Dijana.

Ana Mastilović donosi drugu stranu iste priče. Govori o odrastanju uz samohranu majku, o emocijama prema ocu i ranom sazrijevanju. 

- Rođena sam 1996. godine, a moja majka se razvela već 1997., tako da nisam imala sjećanja na njihov zajednički život. Nisam prošla kroz onu bolnu fazu kroz koju danas prolaze mnoga djeca razvedenih roditelja: zbunjenost, podjele, nedostatak jednog roditelja. Bila sam jednostavno premala da bih to tada shvatila kao gubitak, kaže Ana.

Kad je napunila 13 godina, prvi put je upoznala svog oca.

- Tada sam bila osmi razred. Kada sam ga upoznala, bila su dva čovjeka za stolom, nisam znala koji je on. Oca sam do tada viđala samo na fotografijama i po tom sam ga prepoznala. Rekla sam: "Ja sam Ana.", a on je rekao: "Ja sam Mile." i tako je izgledao naš prvi susret. Ja ne znam šta je očinska ljubav, ja ne znam šta je živjeti s ocem. To je čovjek kojeg ja nikad u životu nisam interesovala, a sada on ne zanima mene, kaže An

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

U novoj epizodi podcasta Životna škola razgovarali smo sa Nedimom Makarevićem, čovjekom čiji životni put spaja inženjerstvo, ekonomiju, diplomatiju i preduzetništvo. Od inženjera elektrotehnike i doktora poslovne administracije, do ambasadora Bosne i Hercegovine u više država i sada predsjednika Vijeća stranih investitora.

Razgovor je krenuo od djetinjstva, a Makarević kaže da je ono za svakoga od nas krucijalno i da je potrebno temelje postaviti na pravi način. 

Makarević je govorio i o generacijskim razlikama i nedostatku fokusa kod mladih. Kaže da kod današnje omladine ne vidi cilj i plan, kao da su dezorijentisani, smatra da je puno toga do roditelja.

Govoreći o današnjem poimanju uspjeha, rekao je da se danas uspjeh mjeri brojem pratilaca - to nije problem, ali zašto mladi ne vide u influenserima primjer preduzetništva, nego samo idole?

- Pošto imam dan ili dva u Tuzli, uzmem si stol u kafiću i kao u kancelariji, da odradim grupne video sastanke. Tu je omladina, prvo što oni super izgledaju, onda se nose super. Napucani, dobri telefoni su tu, sad oni naručuju piće, poslije naručuju hranu, smiju se, plešu, zezaju se, ašikuju, grle, ljube, opet jedu, prolazi dan. Ali sve vrijeme neki momak nešto telefonira kao oni čekaju na nešto. Oko četiri popodne sata dolazi kombi i oni uzimaju transparente i ja vidim da je to demonstracija, čovječe koja je zakasnila. Stoji "gladni smo", "nemamo perspektive", "BiH je propast", "Odlazimo, čujete li?" A ja ih gledao kako čitav dan party on. Mislim, nemojmo to da radimo. Ovaj primjer često govorim, pa onda dobijem kontru. Kaže, lako je tebi pričati, ti si bio preko 20 godina u Njemačkoj. Pa jesam bio. Ako ti smatraš ili bilo ko da je bolje u Njemačkoj de probaj, poručio je Makarević.

Ne treba zaboraviti karijeru ambasadora, gdje je služio u Pakistanu, Afganistanu, Norveškoj i na Islandu. Kaže da su to dva različita svijeta - crno i bijelo. Za Pakistan i Afganistan kaže da su nestabilni i siromašni, dok su Norveška i Island hladni, uređeni i puni novca, ali da je očekivao više od Norveške. Shvatio je da i oni, iako imaju novca, imaju i svoje probleme, zatvoreno društvo i sistem koji sve izjed

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Dean Klafurić, jedan je od onih koji je uspio da pređe kompletan fudbalski put. Od samih početaka bavljenja fudbalom još kao dječak, pa do fudbalske karijere, koja je nastavljena trenerskim poslom. Počeo je u Dinamu, a karijeru je gradio kao drugoligaški igrač, a potom "trbuhom za kruhom" otišao u Austriju. Vodio je kao trener sve selekcije od najmlađih do seniora i to u obje konkurencije. I muškoj i ženskoj. 

Kao dječak od četiri godine maštao je da bude igrač i trener Dinama.

- Sa četiri godine sam zamislio da budem igrač i trener Dinama. U mojoj obitelji svi su Dinamovci i živio se Dinamo. Prva polovica tjedna se radovalo ili tugovalo pobjedi ili porazu Dinama, a onda se u drugoj spremalo već za narednu utakmicu. Tako sam ja odrastao. Moj otac je radio kao profesor u Prometnoj školi u zgradi koja je smještena u blizini stadiona, gdje je danas smještena Akademija Dinama, u kojoj sam ja kasnije radio kao trener. Kako sam ja volio Dinamo, otac me vodio na treninge i ja sam to pratio, dodavao lopte. Gledao sam ih kako treniraju, a Cico Kranjčar je bio moj idol, prisjetio se Dean. 

Klafurić, koji je aktuelni trener NK Široki Brijeg, jedno je od trenerskih imena koje se često dovodilo u vezu sa klubovima u Bosni i Hercegovini. 

Povezivan je sa dolaskom na Koševo, a svoj prvi angažman u BiH dobio je u FK Velež krajem augusta 2023. godine. Bio je to dobar period za klub iz Mostara, koji je na kraju sezone izborio plasman u evropska takmičenja. 

Nakon odlaska iz Mostara i kratke epizode u Srbiji, ponovo se vratio u BiH, gdje je preuzeo ekipu Širokog Brijega.

U ovoj epizodi podcasta (IN)Direkt tokom razgovora otkrio nam je sve detalje iz svoje profesionalne karijere, o tome kako je sazrijevao i kako je bilo krenuti od najnižeg ranga, pa preko Dinama, za kojeg je navijao još kao dijete, preko Poljske i mnogih inostranih angažmana.

Jedan je od rijetkih koji je radio u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, a bilo je zanimljivo razgovarati o svemu tome iz njegovog ugla. Pričao je i o tome kako je biti strani trener, ali i kako se osjeća u Bosni i Hercegovini.

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Iza nas je buran vikend: u Banjoj Luci su održane zaredom dvije posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske na  kojima je praktično Milorad Dodik priznao političku kapitulaciju. 

Izabran je vršitelj dužnosti predsjednika RS-a, pa iako osuđenik iz Laktaša nipodaštavajuće govori o svojoj nasljednici Ani Trišić Babić, kao uostalom i o svim ženama koje drže do vlastitog digniteta, iako ju je predstavio kao nekog ko je tu tek da potpisuje njegove odluke, već na sljedećoj posebnoj sjednici uživo smo gledali čemu služe njegove odluke. Dakle, Narodna skupština RS-a je poništila šest svojih zakona - donesenih i povučenih po Dodikovoj odluci provodeći tako odluke Ustavnog suda naše zemlje. Bosna i Hercegovina je, ispostavilo se u Banjoj Luci, živa, zdrava i žilava, dok osuđenik iz Laktaša trči svoje počasne krugove.

Iako su vladavina prava i pravne države više no dovoljan razlog da s nama u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović bude Senka Nožica, ima i jedan važan i lijep povod za ovo druženje. 

Zašto šute političarke? Gdje su ženska udruženja, zašto šute? Kakvo smo to društvo postali?

Support the show

Čitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...